Split, 310819. Stadion Poljud. Utakmica 7. kola Hrvatski Telekom Prve lige, HNK Hajduk - GNK Dinamo. Na fotografiji: slavlje igraca Hajduka i trenera Damira Burica nakon pobjede nad Dinamom s rezultatom 1:0.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / CROPIX

KOMENTAR ZDRAVKA REIĆA ZA JL

OPET MIRIŠE NA TITULU: MOŽE LI HAJDUK DO NASLOVA PRVAKA? Situacija na Poljudu je danas nemjerljivo bolja od one kad su padala bezobrazna obećanja...

AUTOR:
    • Zdravko Reić,
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 08.09.2019. u 14:50

  • Otkako je Hajduk pobijedio Dinamo u super derbiju HNL-a, pa posebno kad se pod Marjan vratio Filip Bradarić (makar samo za 28 kola), odjednom su ambicije "bijelih" porasle do te mjere da mnogi računaju kako su protekle godine, tih uglavnom mučnih 14 prošlih prvenstva, napokon za splitski klub za zaborav.

    To jest da je ovo sezona u kojoj je družina Damira Burića u stanju uključiti se u borbu za naslov prvaka. U više navrata su ljubitelji bijelog dresa na startu u novu sezonu tumačili kako po početku prvenstva "miriše na titulu" da bi se ubrzo to pretvorilo u razočaranje, često i u pravu sprdnju, pa su se navijači rezignirano znali šaliti na svoj račun izrekom da "miriše na fritulu". Opreznost je potrebna i ovog puta, ne treba se još jednom zanositi, jer je prvenstvo faktički tek počelo, još nije zaključena ni prva četvrtina maratona, ali ipak se stvara uvjerenje da se ovaj put radi o znatno ozbiljnijoj, uravnoteženijoj, bolje ukomponiranoj momčadi "bijelih".

       

      

    Mnogi su požurili u tretmanu došljaka, najprije dvojice mladaca, 19-godišnjaka Ivana Dolčeka i Davida Čoline, onda Marina Jakoliša (23), zatim Stefana Simića (24), pogotovo na račun Samuea Eduoka (25) i na kraju Ivana Bulosa (26), koji su odreda proglašeni za pojačanja. A oni su u biti ipak tek prinove, koje bi se mogle, pa i trebale dokazati i zaslužiti taj epitet pojačanja. No, kako god okrenuli, to su igrači koji predstavljaju pravi kapital za razliku od onih stranaca iz ere Marija Branca od kojih je praktično u sedlu prvotimca ostao jedino Hamza Barry (25). Svi drugi su dobili "šup-kartu" iz Poljuda, premda je svojevremeno bivši sportski direktor s velikim samopouzdanjem tumačio kako će njegovi izabranici ubrzo ispuniti snove navijača. Dovoljno je preslušati njegove intervjue i shvatiti koliko nije bio u pravu, ili je vjerojatnije u zabludu dovodio javnost. Evo jedne njegove izjave:

    - Zatekli smo momčad koja je po transfermarktu vrijedila 21,7 milijuna eura, napravili 2,3 milijuna eura dolaznih i 21,2 milijuna eura odlaznih transfera. Danas momčad po istom izvoru vrijedi 26 milijuna eura. Dakle, istovremeno smo donijeli klubu novac, koji mu je garantirao stabilnost i mogućnost za razvoj, a da smo pritom podigli ukupnu vrijednost momčadi.

      

       

    Branco je bio pravi žongler u obraćanju javnosti, pa je bezobrazno tvrdio kako klub može bez problema osigurati dobre izlazne transfere za Lopeza, Memollu, Ercega, Nižića, Radoševića, Gentsogloua, Saida... A zna se kako su ti igrači odlazili i kakvi su im bili transferi. Postalo je jasno da su najbolju prođu imali igrači odgojeni u inkubatoru Hajduka kao što su Lovre Kalinić, Karlo Letica, Nikola Vlašić, kasnije Domagoj Bradarić...

    Sadašnja situacija na Poljudu je nemjerljivo bolja, zdravija, sigurnija kako u odnosu na igrački kadar, tako i u odnosu na njihovu vrijednost na tržištu. Što se tiče procjena po transfermarktu, na kojeg se mnogi pozivaju, po kazivanju Marija Branca "vrijednost igračkog kadra se uvećala sa 21,7 na 26 milijuna eura", dok sadašnja valorizacija iznosi 20,2 milijuna eura, znači slabija za oko šest milijuna eura. A svima je jasno da Marin Ljubić, odnosno Ivan Dolček vrijede na tržištu više od 100.000 eura, ili Darko Nejašmić više od 350.000 eura, Stanko Jurić više od 400.000, Ardian Ismajli više od 750.000 i da ne nabrajamo dalje.

    Danas se ovoj momčadi Hajduka može predvidjeti bolja budućnost, pitanje je koliko će klupski menadžement biti kadar održati je na okupu, znači omogućiti joj sazrijevanje. Zna se da Hajduk kao i svi naši klubovi (osim naravno Dinama) svoj opstanak na životu osiguravaju prodajom igrača. I tu je tajna stabilnosti uspjeha, niz faktora donosi povećanje vrijednosti igrača, glavni je trener. Uzmimo Bruna Petkovića (od najmlađih dana do dolaska u Dinama promijenio je 13 klubova), ili Mislava Oršića (devet klubova), koji su tek u Maksimiru, kad su dopali u ruke Nenada Bjelice postali vrhunski igrači.

    Takav zadatak na Poljudu ima trener Damir Burić, ali i rukovodstvo kluba, kompletan ansambl. Hoće li se takva metamorfoza à la Petković&Oršić dogoditi na Poljudu, recimo sa Simićem, Eduokom, Jakolišom i Bulosom, tek će se vidjeti... Umnogome ipak ovisi o tome od kakvog su materijala sazdani, koliko je u njima energije i karaktera da bi poslije tolikih lutanja opravdali očekivanja.

    Trenutno su na tragu pojačanja Simić i vjerojatno Eduok, dok je još uvijek misteriozan domet Jakoliša, te prije svega Peruanca Bulosa.

    Iz drugih medija