Baš je hladnokrvan tip taj Muzafer Ejupi. Znali su svi u Osijeku da će im se 400.000 eura plaćenih Slavenu Belupu za napadača iz Makedonije isplatiti, a on je to počeo otplaćivati već u svom debiju golom Hajduku ljetos.
Sedam mjeseci poslije Osijekova devetka sprašila je u splitski brod nova dva torpeda za veliku rođendansku pobjedu svoga kluba i preuzimanje vrha golgeterske liste HNL-a. Osijek je u njemu napokon dobio strijelca kakvog nije imao još otkako se umirovio Robert Špehar, a punih 12 godina niti jedan bijelo-plavi igrač nije u sezoni postigao dvoznamenkasti broj golova (Stjepan Jukić u sezoni ‘04./’05, 11 golova).
Albancu iz Makedonije, koji iz nerazumljivih razloga nije i reprezentativac svoje zemlje, za to su trebale 22 utakmice. Ne oduševljava Ejupi samo realizatorskim sposobnostima. Redovito je i u svojem kaznenom prostoru kod protivničkih prekida, a nerijetko i najviši od svih. Iznimno fizički jak i moćan, u stanju se odlično zagraditi, stvoriti višak i gurnuti suigrača u idealnu situaciju. Sve to pokazao je i protiv Hajduka. Zanimljiva je, pak, bila njegova reakcija nakon što je od novinara primio čestitku za svoju izvedbu.
- Za što čestitaš? Za dva gola? Pa, to mi je posao! - odgovorio je Muzo, kako ga zovu suigrači i prijatelji, a onda je uslijedila čestitka za prvo mjesto na listi strijelaca.
- Dobro, ali to nije samo moja zasluga. Momčad je zaslužnija od mene - nije se dao Ejupi, koji je istaknuo da je “utakmica bila odlična” i “mi igrači nismo mogli dati bolji poklon klubu i navijačima”. Od sutra se treba okrenuti Koprivnici, rekao je, a upravo je iz nje došao u Osijek. Svojem bivšem klubu već je dao dva gola.
- Osijek je sada moj klub i za njega ću dati maksimum iako sam tamo bio godinu i pol. No, to je sada prošlost - poručio je Ejupi.
Osijek je protiv Hajduka dominirao u svakom pogledu iako su gosti bili iznimno neugodni u kontrama, što je i logično s obzirom na to da je Osijek visokim postavljanjem igrao riskantno. Srećom po Zorana Zekića, igrači Juana Carilla nisu to znali kazniti. Zekić je Španjolcu suprotstavio svoj najbolji mogući sastav.
Uz dužno poštovanje širini igračkog kadra koju Osijek ima, onih 11 koji su startali najbolje su što Zekić u ovom trenutku ima. Trener je napokon u sastav vratio Vojnovića, i to na njegovu pravu poziciju. Na pripremama je s njim kalkulirao kao alternativom Ejupiju, što je i ovome dobro došlo jer je osjetio da ima opasnog konkurenta, no Vojnović je ipak vezni igrač, s glavom, iskustvom i mudrošću, ali i onim drugim, zbog čega će glavu staviti tamo gdje neki neće ni kopačku.
Donio je Aljo mirnoću i kvalitetu u sredinu, čime su se otpustile Miočeve kočnice, a i Kneževiću je bilo lakše. Lopa je ionako najbolji Osijekov igrač u ovoj godini, a nazad je napokon imponirao Škorić. Bokovi su svoj posao odrađivali uglavnom dobro, premda im ubačaji nisu bili savršeno precizni, ali to su stvari koje će Zekić analizirati i popravljati na treninzima. Osijek je vratio samopouzdanje i potvrdio da je jedna od najljepših priča HNL-a ove sezone, što je posebno važno iz perspektive kadra u kojem su samo tri stranca - Ejupi, Lopa i Petrović.
U nedjelju je Zekić u rosteru imao čak 11 igrača školovanih u Gradskom vrtu, dok je s druge strane bilo samo pet “bilih tića”. U Osijeku je većina toga domaće. Rijetkost u HNL-u, a u usporedbi s velikom četvorkom, domaća nota Osijeka neusporediva je s ostala tri naša velikana.
- Kada te stvari staviš na vagu, mislim da su pred nama fantastične stvari iako je i ovo što smo do sada ostvarili nakon pet godina borbe za ostanak fantastično. No, treba tim dečkima i malo kredita upravo na konto prošlih sezona - zaključio je Zekić.