Za roditelje sportaša mnogi treneri i klupski čelnici često će reći da su najveći problem i uteg svojoj djeci u tom sportskom razvoju. I nije baš pravilo da dobivaju veliki prostor na ovim stranicama. Ali, Miguel Olmo ipak je i nogometni trener, uz to i čovjek koji je, da tako kažemo, plivao uzvodno. Bio je glavni nositelj odluke da njegov sin napusti uglednu Barceloninu La Masiju i dođe u “tamo nekakav” Dinamo. Na čuđenje i uz ismijavanje mnogih. Ali, eto, pet godina kasnije sin Dani je nogometno odrastao u Dinamu, postao jedan od najboljih igrača Bjeličine momčadi i vrlo brzo se očekuje da u još jednom velikom, možda i rekordnom, transferu napusti Maksimir. Sada, nakon gotovo pet godina u Zagrebu, jasno je da je ta čudna odluka bila ispravna.
- Sretni smo zbog te odluke, naravno da nije bilo lako otići iz Barcelone. Ja sam u to vrijeme bio trener, imao sam posao, a čak ni puno ljudi iz nogometa nije razumjelo što činimo. Ali, to je bila samo sportska odluka, nije bilo zbog novca. Da je do novca, otišli bismo u Englesku, nekoliko klubova je odande tražilo Danija - priča Olmo senior, spreman i na sljedeće pitanje. Dobro, nije trebao u Englesku, ali zašto Dinamo? Mogao je, recimo, u Betis, Deportivo, Malagu... neki manji španjolski klub od Barcelone.
- U tom trenutku imao sam poziv predsjednika Dinama. Došao sam u Zagreb, vidio sam klub, uvjete, projekt oko Danija. Bitan mi je bio projekt. Dinamo je bio drugi klub u Europi po prodaji igrača, imao je projekt, a nijedna druga ponuda nije jamčila baš ništa oko Danijeve mogućnosti. Ovdje su igrali su Modrić, Kovačić, Mandžukić... prije toga Boban, Šuker, najbolji hrvatski i veliki svjetski igrači i to je klub. Htio sam da ovdje nogometno napreduje, da se razvija i razmišljao sam tada, ako bude u Dinamu do 22., 23. godine, tada sam pogriješio u odluci. Sad smo ovdje sretni, Danija vole u klubu, suigrači, navijači, vole ga ljudi u gradu i to se ne može kupiti, to jednostavno nema cijenu.
Najteža odluka
Onda pred nas Miguel Olmo baca neke činjenice.
- Ovdje je Dani dobio mogućnost da odmah trenira s prvom momčadi, da se dobro razvija. Ne znam što će biti u budućnosti, ali sad se pokazuje da je ta odluka bila dobra. Gledajte, jedino je Dani iz generacije 1998. trenutačno u U-21 reprezentaciji, bio je i jedini španjolski igrač u konkurenciji za nagradu Golden Boy.
Dobro, što je to krenulo loše u Barceloni, da su igrači iz čuvene La Masije počeli bježati po svijetu? Kako je tada bilo odlučiti napustiti taj sjajan sustav?
- Bio je period kad su Barcinu igru činili igrači iz La Masije, posebno ih je forsirao Guardiola. Kod njega nije bilo problema, recimo, Pedro i Busquets odmah su počeli igrati za Barcu, ali pogledajte nakon Guardiolina odlaska. Što se dogodilo s Rafinhom, pa s Denisom Suarezom? Nije uspio ni Deulofeu, pa ni jedan David Silva nije tu bio sretan, zatim Alexis Sanchez, onda Munir, Tello... Koliko ofenzivnih igrača koji se nisu uspjeli nametnuti, a Dani je tih dana bio krilni igrač i bilo mi je jasno da će se teško jednog dana nametnuti i u Barceloni krenuti u seniorski nogomet. I kažem, Danijev je dolazak u Dinamo bio njegova najteža životna odluka, ali je sad bolji, drugačiji igrač nego što bi bio tamo.
Kako to, zar nije Barcelona ipak svjetski vrh?
- Barcelona je velik klub, jedan od najvećih na svijetu, ali znate kako se tamo razvijaju ofenzivni igrači? S loptom u posjedu 80 posto vremena. I onda je daš Messiju da on riješi, ha-ha. Za mene postoje dvije grupe igrača na svijetu. Prva su svi igrači, a druga je Messi! No, da se vratim na temu. Dinamo kad igra u Europi, igra i defenzivno, nije stalno u posjedu lopte, igrač uči i taj segment igre. A kad znaš igrati u oba smjera, onda možeš igrati svuda. Pa i u Barceloni. Ali i u Realu, Juventusu, Cityju, Borussiji Dortmund, Milanu... Nigdje ne piše da nogometni put mora od prvog do zadnjeg dana biti u Barceloni.
Ali priča se da bi Dani opet mogao u tom smjeru, da je Barcelona prva zainteresirana za njega, da vodi bitku s madridskim Realom?
- Ako me pitate jesmo li pričali s tim klubovima, reći ću vam, da, naš španjolski menadžer Junma Lopez sastao se s ljudima iz Reala i Barcelone. Ali to ništa ne mora značiti, postoje i drukčije mogućnosti i putevi.
Misli li otac Olmo da Dani već sad može igrati u nekom od najjačih europskih klubova, da može u njima biti standardan?
- Vjerujem da može. Ali treba dobro odvagati i odlučiti, otići u najveće klubove ili u klubove koji su u vrhu u svojim ligama, drugi, treći, četvrti, ali nisu, recimo, Real ili Barcelona. Želimo ono što smo dobili i u Dinamu - projekt. Da ide u klub koji ga želi i koji će vjerovati u Danija, u kojemu će istovremeno i dalje napredovati. Jer, ovo nije najviša razina njegove igre, on može biti još bolji. Nemam kristalnu kuglu da znam što će biti, ali kažem, ima više mogućnosti. Uostalom, pogledajte kako su do najvećih klubova dolazili Modrić, Mandžukić, Kovačić... Nisu išli direktno, već korak po korak. Sad nije bitno ići u klub u koji bi htio ili koji voliš, u grad koji ti se sviđa, već u klub koji ti nudi najbolje u nogometnom smislu.
Novi iskorak
Ali, sudeći po ovim riječima, rastanak se bliži? Uostalom, sam je tata Olmo rekao da je po dolasku iz Barcelone smatrao kako će odluku smatrati krivom ako se Dani s 22 još bude u Dinamu? Sad će napuniti 21.
- Za Danija i Dinamo je ovoga ljeta idealan trenutak za odlazak! I za Dinamo i za Danija. Klub će sigurno imati ponude za njega, on treba napraviti novi iskorak i igrati u jednoj od pet najjačih liga u svijetu. Sad, u kojem klubu, vidjet ćemo.
Je li realno da ode za 25, 30 milijuna eura?
- Ne znam koliko će biti transfer, to je i Dinamova odluka. Iskreno, kad su prije godinu dana pričali o 20, 25 milijuna eura, mislio sam da je netko lud. Za mene nije pošteno kad za nekog prosječnog igrača netko plati 15 milijuna eura, ali nakon što je PSG kupio Neymara, otišle su cijene u nebo. Kad bi na ovoj razini Dani igrao u nekoj od liga Petice, sigurno bi koštao koliko se priča, iz HNL-a, ne znam... Opet, on je Španjolac iz La Masije, najbolji igrač lige, kandidat za Golden Boya, tko zna...