Kad smo Anti Letici rekli da Florentino Perez već danima “googla” ime grada Omiša, slatko se nasmijao otac najtraženijeg mladog vratara u Hrvatskoj, a i šire...
- Ha-ha... lako ćemo za Pereza. Doći će Real, doći će svi ako si pravi. Ako svaki dan želiš napredovati, bit će svega - kazat će nam Ante Letica dok smo na omiškom “Priku” ispijali jutarnju kavu.
- Nemam ja nikakvih želja gdje bi Karlo jednog dana htio otići. Meni se, recimo, najviše sviđao nogomet Juppa Heynckesa kada je Bayern prije pet godina osvojio naslov prvaka Europe. Inače, te priče o njemačkom, španjolskom ili trećem nogometu, to mi je svejedno. Karlo će sam izabrati kada dođe trenutak.
Britka sablja
Priznat će tata Letica kako je Karlo jedini pravi sportaš u obitelji.
- Malo sam ja igrao u pionirima Omiša, nije ni za spomenuti. Nebitno. Prije Karla nitko se nije ozbiljno bavio sportom.
Počeo je Karlo s pet godina u Omišu, na igralištu preko puta njegove kuće na samom ulazu u Omiš. Na stadionu “Anđelko Marušić Ferata” krenuo je kao stoper.
Otac Ante Letica
- Rekao vam je jednom da je bio “britka sablja”. Što će, dobro je “cipa” po nogama.
Sve dok ga prijatelji jednom nisu pozvali da dođe braniti za Omiš.
- Već se ostavio nogometa, ali takve slučajnosti mijenjaju život - ispričat će Josip Škorić, nekoć i sam vratar koji zadnje četiri godine dodatno radi s Karlom.
U Omišu je tako trenirao do četvrtog razreda osnovne kada je došao poziv iz Hajduka. Kako je Karlo prešao u Hajduk, to je zanimljivo čuti, jer možeš biti najbolji na svijetu, ali ako te nitko ne otkrije, što ti vrijedi.
- Istina. Dvije godine ga je trenirao Milenko Bikić i jedne sezone su nas zvali da mali dođe trenirat’ u Hajduk. Međutim, smatrali smo da je to rano za njega i morali smo odgodit’ odlazak. Više ne znam je li bio treći ili četvrti razred osnovne škole u Omišu. I onda drugi put više nisu zvali nas roditelje, nego su zvali direktno Karla, pa su nakon toga iz Hajduka poslali Antu Vojnovića, oca našeg Omišanina Kreše, koji je već branio u Hajduku, ali bio je dvije godine stariji od Karla. Pa vamo, pa tamo, pa dođi Ante, kažu oni meni, pošalji maloga... Ali, rekli su prije toga Karlu i stavili nama teret na leđa. Da mi sutra dijete kaže “zvali su me, tata, a ti mi nisi dao”. I prešao je u Hajduk. Nikada mu nije bio problem sjesti na autobus, ali problem je bio sportski pokaz, pa ručak, ha-ha... Uvijek je neki problem bio. Ali, povoljni su vjetrovi danas...
Lako je danas pričati kada su “povoljni vjetrovi”, ali bilo je teških dana koje Ante Letica nije zaboravio.
- Pamtim i dobre i loše dane. Zamislite, skinuli su ga s hrane u klubu. Kao da su mu htjeli reći, ti si neperspektivan. Nisi za nas.
I što ste napravili?
- Pojavila se ponuda. Bio je blizu da ode u Francusku. Ili da se vrati kući.
Ponuda Montpelliera ga je umalo odvela s Poljuda prije tri godine?
- Znate što ću vam reći? Nisam tada bio najljući. Bilo je i težih dana. Najviše me pogodilo kada je na kadetskom turniru u Viareggiu ušao zadnjih 15 minuta kada je Hajduk vodio 7:0. I više ga nikako nije trener stavio. Zamislite, na 7:0 ga stavi. Ma što ću sada govorit’ o tome kakav je put velikog omalovažavanja prošao. Oko njega je bilo puno ljudi koji nisu zaslužili da budu u Hajduku. Srećom da smo se s Brbićem dogovorili da ostane. Ali, tih 7:0 nisam nikad zaboravio. Mogli smo onda sa 16 otići iz Hajduka bilo kamo u Hrvatskoj. U kadetima je za Karla bilo najteže razdoblje.
Letičina kuća tik uz onu Mate Bilića
Volio je vaterpolo
Srećom da je uporan, da nije popuštao ni odustajao.
- Uporan je k’o Dražen Petrović. Nije lako usporediti nekog s Draženom, ali moram reći, nije Karlo daleko od Dražena što se upornosti tiče - reći će otac Ante i nastaviti:
- Nikada ga nisam budio za trening, nikada mu nisam spremao torbu, nikada nismo imali problem u školi. Uvijek je bio odgovoran i samostalan. I uvijek željan treninga. Nikada zakasnio, nikada preskočio. Nikada nije rekao “ajme, di ću danas na trening”. Što ću onda reći nego da je uporan. A nije mu bilo lako u životu.
Isplatila se upornost, isplatilo se i što je umjesto vaterpola izabrao nogomet. A volio je Karlo igrati vaterpolo u portu pokraj omiške Velike plaže. Tamo gdje Ivan Perišić zaigrao odbojku na pijesku, Karlo bi ljeti igrao vaterpolo. Tko bi rekao da su njegovi podrijetlom daleko od mora, iz sela Kovači pokraj Tomislavgrada.
- Odande su prezimena Bilić, Perković, Jurčević i Letica. Ali nije iz sela Kovači i Niko Kovač kako me ljudi pitaju. Niko je od Livna.
Je li Nikola Jurčević podrijetlom iz Kovača?
- Ima njegova prezimena, ali znao bi da je Nikola iz našeg sela.
Kakvi su danas Kovači?
- Prazni kao i većina sela u tom kraju. Ima nekih 200 ljudi.
Ante Letica u Kovačima je živio samo prve tri i pol godine života. Krajem 60-ih, njegovi su preselili u Omiš.
- Prva je naša kuća bila, sve oko nas prazno - pokazuje nam Ante Letica područje na ulazu u Omiš gdje danas od kuća i apartmana igla ne može pasti.
Uz kuću Letice je i kuća Mate Bilića. Naslonjene jedan na drugu. Kažemo Mati, eto dva Španjolca iz jedne kuće.
- Ha-ha... dobro zvuči. Možda nakon pisanja Marce netko prepozna i Omiš kao još jaču turističku destinaciju - reći će nam nekadašnji golgeter Hajduka, Sporting Gijona, Rapida, Cordobe, Splita...
- Puno sam godina proveo u Španjolskoj, znam što je naslovnica Marce. Velika stvar za mladog igrača, a još veća da te primijetio Real Madrid. Međutim, znam i Karla, kojem će takav tekst pružiti dodatni poticaj. Neće ga poremetiti na njegovu putu.
Zašto?
- Odgovor je jednostavan zato što zna gdje je bio prije dva mjeseca i sada je uhvatio “jedinicu” u Hajduku koju mu više nitko ne može uzeti. Danas svi pričaju o Letici, ali on je bio potencijal i prije šest mjeseci, a nije potencijal postao nakon derbija. Moram reći, rijedak je takav potencijal u HNL-u, a jasno, meni je još draže što dolazi iz mog Omiša - rekao je Bilić.
Upija i sluša
Da bi čvrsto ostao na zemlji, brinut će se i Karlov prijatelj i omiški trener Josip Škorić, nekoć vratar Marsonije, Zagreba, Šibenika i Istre. Kada je na Rujevici branio prvu utakmicu, odmah je Karlo istaknuo Škorića kao čovjeka s kojim radi na usavršavanju zadnjih sezona.
- Snažan je karakter, sluša i upija. Samopouzdanje? Golemo - kaže ukratko Škorić.
Kako ga okolina doživljava u Omišu?
- Doživljava ga kakav i jest. Skroman i pristojan.
Turistički brod Skarda u vlasništvu Ante Letice
Koji mu je domet?
- Kod Karla je doslovno samo nebo granica. Nije limitiran vratar. Radimo u svakoj stanci i, moram reći, imam odličnog učenika. Analiziramo svaku utakmicu, gledamo i pričamo. Jako je samokritičan. I voljan je saslušati - zaključit će Škorić uz bitan dodatak: - Velike utakmice su mu izazov.
U to smo se već uvjerili na Rujevici i u Maksimiru. Letica je u Hajduku stasao u klasi ‘97 s Vlašićem, Balićem, Vrljičakom, Rapaićem...
- Gledao sam 200 utakmice te generacije ‘97. Bio je tu još mali Pleština, sin od Slavena Bilića, njegova brata Domagoja, pa jedan mali Jakir iz Brela, ne znam zašto ga Hajduk nije htio pogurat’ - kaže otac Ante.
Jeste li zadovoljni onim što je Karlo do sada napravio?
- Premašio je moja očekivanja, a kakvih je problema imao... Mjesec dana prije EP U-19 u Hajduku nije mogao ni trenirati ni braniti. Ali, otišao je na Europsko prvenstvo i nosio hrvatski dres s brojem jedan. Tu je za mene već cilj ostvaren. Hrvatska jedinica Letica!
Sljedeće veliko natjecanje je Rusija ovog ljeta?
- Nadajmo se, ali kažem, očekivanja su odavno premašena. Kao otac mogu reći da je sve pet.
Nakon što je osvojio “jedinicu” i u Hajduku, hoće li se preseliti u Split?
- Prošle godine je proljeće proveo u Splitu, ali nije mogao dulje izdržati. Kada je došlo ljeto, vratio se u Omiš - kaže Ante Letica, a Škorić dodaje:
- Nije Omiš na kraj svita.
Nije na kraj svijeta, samo pola sata od Splita. Kada nema ljetne gužve. Ali, za Karla je očito dobro da je s obitelji u Omišu.
- Znate što, imam savršenog sina i ja sam njime silno zadovoljan.
Još prava nevista...
Fali još samo prava nevjesta?
- Naravno da je pitanje neviste. Vjerujem da će izabrati pravu nevistu, da kuća s njom još napreduje.
Obavili smo i fotografiranje za kraj. Ispred kuće Karla Letice. Slikanje kao proba za Marcu.
- Da Perez kad krene iz Madrida ne falije kuću, da zna gdje stanuje Karlo. Ha, ha... - s guštom se nasmijao Ante Letica.