Rijeka je uvjerljivo nadigrala Hajduk i došla do pobjede koja je rezultatski puno blaža nego što je trebala biti. Na Rujevici je bilo 2:0, a osim golova, Rijeka je uputila i 18 šuteva (8 u okvir), dok je Hajduk do nekoliko minuta prije kraja imao samo jedan udarac na gol Pandura, piše Slobodna Dalmacija.
Hajdukovi igrači su odmah od starta djelovali umorno i bezvoljno te gubili većinu duela. Na konferenciji za medije prije same utakmice Igor Tudor rekao je da će pobjednik biti onaj koji bude bolji u duel igri, a iako je ta tvrdnja bila malo pojednostavljena, trener Bijelih na kraju je bio u pravu.
Iako su obje ekipe izašle u 3-4-1-2, domaćini su izgledali puno opasnije, a iako u početku nisu uspijevali organizirano dolaziti u šanse, nisu odustajali od svoje ideje.
Hajdukovi braniči su, pak, često slali duge lopte, jer vezna linija nije bila dovoljno pokretna da bi igra bila protočna. Također, bokovi nisu otvarali gotovo nikakve opcije. Tahiraj je odigrao poprilično lošu utakmicu, dok je Juranović bio praktički nevidljiv. Hajdukov dokapetan zapravo iz utakmice u utakmicu djeluje sve lošije, a kada ti u 3-4-1-2 bočni igrače ne doprinose u izgradnji napada na ovaj ili onaj način, gotovo je nemoguće stvoriti priliku.
Stoga su duge lopte bile gotovo jedini način da Hajduk pokuša doći u protivničku polovicu, ali gotovo svaka takva lopta završavala je u nogama Riječana, jer Tudorovi igrači (ponajprije Caktaš) nisu na vrijeme dolazili u prostore u kojima se osvaja druga lopta. Suma svega bilo je to da je igra Bijelih uvelike podsjećala na onu iz najgoreg perioda Burićeve vladavine.
Hajdukovci su također sporo zatvarali sredinu, a to ponajviše ide na dušu dvojca Barry - Jradi koji su zakašnjelom i nedovoljno ažurnom povratnom trkom ostavljali ogroman međuprostor koji su riječki igrači koristili. Najbolji primjer toga bila je situacija iz 49. minute, kada je Jradi ostao previsoko i nezainteresirano se vraćao na svoju poziciju, a Barry "zatvarao" Gorgona stojeći četiri metra od njega. Austrijanac je, naravno, imao svo vrijeme svijeta za uputiti šut, ali je Posavec to sjajno obranio.
Posavec je zapravo bio jedina svijetla točka danas mlitavog Hajduka, a da nije bilo njega rezultat bi zasigurno bio značajno veći. Tudora će to radovati, jer je vratar Bijelih u posljednje vrijeme djelovao malo nesigurno, a nakon ove utakmice trebalo bi mu se vratiti samopouzdanje. U svakom zlu neko dobro.
Istina je da je Hajduk imao težu utakmicu od Rijeke i dan manje odmora, kao i to da su cijelo jedno poluvrijeme morali igrati s igračem manje, ali igrači su djelovali "ispuhano" i demotivirano od prve minute, što se ne bi trebalo dogoditi u utakmici protiv direktnog konkurenta za drugo mjesto.
Jedan od lajtmotiva ovog Jadranskog derbija ponovno je bila i velika količina tehničkih pogrešaka. Problem koji se ponavlja iz tjedna u tjedan do sada smo djelomično pripisivali lošim stanjima terena na kojima su se susreti igrali, ali sada to nije bio slučaj. Jednostavno, pojedini igrači nisu dovoljno tehnički potkovani da bi igrali na ovoj razini i odgovorili Tudorovim zahtjevima. To nije trenerova greška, ali on ipak mora biti taj koji će to procijeniti i staviti te igrače u drugi plan.
Pritisak koji su domaćini stvorili početkom drugog poluvremena urodio je plodom u 61. minuti, kada je Čolak pobjegao Dimitrovu i zabio za vodstvo. Tom pogotku prethodio je Jradijev izlazak iz sredine terena i zakašnjelo zatvaranje Rijekinog igrača. Tudorov Hajduk igra obranu čovjek na čovjeka, ali baš u ovakvim situacijama dolazi do izražaja koliko je to manjkavo kada trio veznjaka čine Barry, Jradi i Caktaš. Halilovića, koji je poslao loptu Čolaku, preuzeo je Caktaš, ali ga nije na vrijeme zatvorio, već ga je u laganom trku samo ispratio. Nije trebalo ništa drugačije ni očekivati od Hajdukovog kapetana koji u pravilu na fazu obrane gleda kao na nužno zlo.
CIJELI KOMENTAR MOŽETE PROČITATI OVDJE.