PETKOVIĆA NASMIJALO PITANJE O GOLGETERSKOM POSTU U ITALIJI NAKON KOJEG JE 'EKSPLODIRAO' 'Nisam dugo tamo zabio, pa mi se teško prisjetiti, ha, ha...'

Mnogo ste posljednjih dana čitali o Bruni Petkoviću. Uostalom, u posljednje vrijeme Dinamov napadač je stalno “in”. Sjajnim se predstavio igrajući za Vatrene, potpisao je novi produljeni ugovor s Dinamom, u velikoj je formi… Sve se nekako vrti oko Brune. Taj momak je pod trenerskom paskom Nenada Bjelice nevjerojatno napredovao, postao je jedan od krucijalnih igrača hrvatskog prvaka. Kad bi se u Hrvatskoj birao igrač koji je najviše napredovao u posljednjih godinu dana, onda izbor uopće ne bi bio težak, zar ne?

Petković, Petković, pa opet Petković... Bruno nacionale...

Popričali smo s njim pred veliki Dinamov okršaj s Atalantom, utakmicu koja bi mogla usmjeriti Dinamov hod u Ligi prvaka. Proslavio je jučer Petković svoj 25. rođendan, rođen je 16. rujna 1994. u Metkoviću.

Bili ste junak utakmice protiv Slovačke, izborili jedanaesterac protiv Azera, reprezentativni tjedan uz snova zar ne? S kakvim ste se dojmovima vratili u klub?

- Pozitivnim. Protiv Slovačke je bilo sjajno, protiv Azerbajdžana možda ne onako kako smo se svi skupa nadali, ali mislim da je ukupan dojam pozitivan. I moj osobni i onaj generalni. Veselim se onome što me čeka s reprezentacijom u nastavku kvalifikacija.

Možete li u tom sjajnom i pozitivnom ritmu i protiv Atalante, hoćemo li u srijedu opet vidjeti Petkovića kao junaka utakmice? Možete li ponoviti igru iz Trnave?

- Svi mi znamo kako jedan pojedinac ne čini razliku. Svih 11 koji istrče moraju biti na gornjoj granici da bismo uopće mogli doći do šanse. A onda je manje bitno hoće li zabiti Oršić, Gavranović, Gojak ili Petković.

Bude li se u vama posebne emocije kad se igra s Talijanima?

- Emociju nosim u sebi svaki put kada zaigram u dresu Dinama. Bez obzira je l’ prijateljska utakmica, ona u HNL-u ili u Ligi prvaka. Naravno da ima svoje draži igrati protiv kluba iz zemlje u kojoj sam bio, ali ona nije toliko izražena koliko se misli.

Sjećate li se kad ste zadnji put zabili nekom talijanskom klubu?

- Mislim da je to bilo Ascoliju u Serie B ako me sjećanje ne vara. Nisam dugo tamo zabio, pa mi se teško prisjetiti, ha, ha, ha...

CROPIX

Jesu li njihove obrane doista drukčije, teže za probiti?

- Pa Talijani su izmislili defenzivu i naravno da je teško, ali ne i nemoguće. Uvijek postoji prilika, na nama je da je iskoristimo. Svjesni smo kako neće biti puno šansi, tim više realizacija mora biti na visokoj razini.

Što ja vas kao napadača najviše mučilo u Italiji?

- Ne mogu sada reći da je to bilo nešto konkretno. Jednostavno se tako poklopilo da situacija nije funkcionirala. I nema sada smisla vraćati se na to, jer ostalo je davno iza mene. Uživam u Dinamu, dok je Italija samo uspomena. Jedno poglavlje u karijeri koje me izgradilo i kao čovjeka i kao nogometaša.

Kažu da je teže igrati Serie B, nego Serie A. Je li to točno?

- Mislim da nema neke bitne razlike osim činjenice da je u Serie A veća koncentracija kvalitete što je i logično na neki način. Više je novca u igri, dovode se klase od igrača. No, isto tako je važno istaknuti kako je Serie B jako dobra škola za mlade igrače. Od taktičkog školovanja do svega ostaloga.

Jeste li ikad igrali protiv Atalante ili nekog od sadašnjih igrača Atalante?

- Imam nekoliko utakmica protiv njih. Pamtim pobjedu u dresu Catanije, ali tada sam bio na klupi. Pamtim i poraz u dresu Chieva i Bologne. Trebao bih sada dobro razmisliti s kojim igračima sam se susreo, ali tradicije postoje da bi se rušile.

Je li Atalanta tipična talijanska momčad ili ima nešto što je čini drukčijom?

- Riječ je o klasičnoj talijanskoj momčadi. Čvrsta obrana, brz vezni red i ubojita završnica. Jaki su na svim pozicijama, uigrani i gladni da se dobro predstave u Ligi prvaka u koju su ušli prvi puta u svojoj povijesti. Na sreću, nešto se ipak pita i nas.

Poznajete li trenera Gasperinija, kažu da je poznat po žestokim treninzima?

- Svaki trener ima svoj stil i način vođenja. Ako je zaista žestok na treninzima, onda to dobro djeluje za njegove igrače obzirom da su lani bili treći na ljestvici. Načelno me ne zanima kakav im je trener, više se koncentriram na sebe i svoje suigrače.

Goran Mehkek / CROPIX

Koga od igrača iz Atalante posebno cijenite?

- Svi su jaki. Evo, zadnja linija u nedjelju protiv Genoe i ona koja je igrala protiv Torina je kompletno različita. To znači da imaju širok kadar i kako svako može odgovoriti na najbolji mogući način. Očito su kolektivno jaki.

Jesu li Talijani ipak favoriti u Maksimiru?

- Ako dolaze kao treća momčad Italije, onda je jasno da su barem papirnati favoriti. I nemam problem to prihvatiti i nositi se s time jer znam kako favoriti ne pobjeđuju uvijek.

Slažete li se s trenerom Bjelicom da bi Dinamo bio među osam u Serie A?

- Apsolutno. Mislim da bismo svakako bili u gornjem domu talijanskog prvenstva u kojem svatko može dobiti svakoga.

Osjeća li se malo treme u svlačionici ili možda malo euforije?

- Preiskusni smo za tremu, dok je euforija nešto što moramo ostaviti na ulazu u svlačionicu. Jako dobro smo svjesni imena protivnika i njegove snage, ali i svojih mogućnosti. Idemo se potući s njima za svaki centimetar travnjaka pa vidjeti gdje nas to nosi.

Bit će pun stadion, može li to malo sputati Talijane?

- Mislim da ne. Nisu to igrači koji se mogu impresionirati atmosferom, ali s druge strane ona može biti itekako poticajna za nas. Nije isto kada napadaš uz 30 tisuća navijača iza sebe ili kada je stadion prazan. Trebaju nam navijači u ovoj misiji jer s njima je to puno lakše - zaključio je Petković.