POČINJE NOVA SEZONA HNL-A, RAZLIKA IZMEĐU BOGATIH I SIROMAŠNIH JE OGROMNA Evo što kažu treneri TOP 10 klubova u Hrvatskoj!

Nije se još ni osušila tinta analiza 26. sezone Prve HNL, zato se za današnji start 27. ligaškog natjecanja zapravo ništa novo ne može izreći. Jedina prava novost je debitant u Prvoj ligi, NK Rudeš, a promijenjen je i naziv lige. Ona više nije MAXtv nego Hrvatski Telekom Prva liga. Koliko je taj sponzorski ugovor donio u blagajnu HNS-a, odnosno klubova, to se ne zna. Nije jasno zašto tolika tajnovitost, kad se u Europi ovakvi dogovori transparentno predočuju javnosti...

Dva pola

Kako god, ovo je peto izdanje Lige s 10 klubova. Koliko je takvo natjecanje zahtjevno, po svakom pitanju, dovoljno će pokazati jedan trend. Naime, klubovi koji su zauzimali desetu poziciju praktično su potonuli u amaterizam. Sudbina je to Zadra, Zagreba i Splita, koji su na razne načine ispali u Treću ligu, dok je Hrvatski dragovoljac u dvije sezone iznimno teškom borbom jedva zadržao drugoligaški status. Uzmemo li u obzir da je Cibaliji trebalo tri sezone da se vrati u Prvu ligu, a da je onda u Ligi 10, pored posrnulog Splita jedva zadržala status, jednostavno ćemo doći do zaključka, prvo kako je kvalitativna razlika između prvog i drugog razreda HNL-a velika, a drugo kako je trauma ispadanja još veća. Prvi se zaključak odnosi na natjecateljski dio priče, a drugi na statusni odnosno pitanje financijske opstojnosti…

Kako u ovom slučaju podjele težine života u HNL-u, tako i unutar Prve lige imamo podjelu na dva pola. Naime, pet klubova živi bez egzistencijalnih problema (Rijeka, Dinamo, Hajduk, Osijek, Lokomotiva), dok druga petorka funkcionira od mjeseca do mjeseca.

Velike razlike

Prvih pet klubova se bori za vrh odnosno europske vize, drugih pet prije svega za financijski opstanak i posljedično više ili manje napet ostanak u ligi! Razlika između dva pola HNL-a je (i) zato ogroman, pa praktično od prvog kola imamo moderniju verziju lige za prvaka te lige za ostanak.

U nas se atraktivnost i čak jačina lige mjeri po borbi za vrh, što je nelogično. Kvalitetu natjecanja i neizvjesnost odaju snaga najslabijih karika. Što u ovom slučaju pokazuje da imamo praktično neravnopravnu ligu već u kontekstu dviju polovicu. Ona prva po TM-u vrijedi 135,2, ova druga 31,21 milijuna eura. To će, dakako, usmjeriti kao i do sada odnose na terenu i tablici.

Svaki četvrti stranac

Koliko je novac bitan faktor odnosa u HNL-u zorno pokazuje slučaj NK Osijek. Nakon godina mučenja, lani su spašavali status i završili sezonu na osmom mjestu sa 34 boda. Otkako je u Osijek lani ušao privatni kapital, klub je odmah postao faktor vrha tablice te je zaključio sezonu kao četvrti (za Europu). Osječani su osvojili čak 32 boda više i to je najveći omjer. Drugi su bili Istrani, koji su osvojili 15 bodova više nego prethodne sezone. Zanimljivo, osim Splita (minus 28), drugi najgori skor imao je Inter, osvojivši čak 19 bodova manje nego prethodne sezone. U kontekstu drugog dijela tablice, nemamo dvojbi kako će se isti klubovi (Istra 1961, Slaven Belupo, Inter, Cibalia) uz Rudeš boriti za pozicije od 6. do 10. mjesta...

Borba za vrh, čiji se glamur nameće kao pokazatelj prosperiteta HNL-a, također ne djeluje drugačije u odnosima na prošlu sezonu. Prvi favoriti za naslov su Rijeka i Dinamo, do njih su u eurozoni Hajduk i Osijek. Lokomotiva je klub specifičnog statusa i kao takav ne ovisi samo o sebi. Zato djeluje kao logičan pretendent za petu poziciju i poziciju “partibrejkera” za Rijeku, Hajduk i Osijek, odnosno težak zalogaj za klubove iz drugog dijela tablice. Sukladno kvaliteti kadra, Hajduk i Osijek još ne djeluju kao da bi mogli ugroziti Rijeku i Dinamo u trci za naslov, ali su jači nego prije i sposobni smanjiti jaz za vodećim dvojcem.

HNL je naša liga, ona je baza reprezentacije. Gore navedeni trendovi sugeriraju da je sve uža, neovisno o 25% stranaca, odnosno mogućnosti da čak osmorica njih izvan EU-a mogu biti u postavi. Oskudica kadrova za Vatrene je proces koji je pojačan upravo uvođenjem Lige 10. Svi jure rezultat, kako zbog natjecanja, tako i prihoda, a u tom drilu sve je manje mjesta za domaće, pogotovo za razvojne kadrove i pristupe...