POMEO JE RIJEKU, HAJDUK I DRUŠTVO PA OBJAVIO ŠTO DINAMU TREBA ZA EUROPU 'Proglasili su me ludim kad sam rekao što želim do početka priprema!'

Mario Cvitanović odradio je, bez poraza, svoju prvu jesen na prvoligaškoj klupi. Čestitke već stižu sa svih strana, Dinamo je pred naslovom prvaka. Međutim, on će ‘odbiti ruku’ i jasno podvući:

- Samo treba izbjeći ta čestitanja, to može biti opasno. To je kao da trčiš maraton i nakon 20 kilometara ti uručuju medalju. A ti onda iza prvog zavoja padneš od žeđi.

Tako zbori Dinamov trener, kojemu se ne može osporiti fokusiranost, predanost, pedantnost u analizama.

- Jesen? Bila je dobra, no može i bolje. Pozicija na ljestvici i prolazak u polufinale Kupa daju nam osjećaj sreće i nagrade za sve što smo prošli. To je nešto što nas može radovati. Moramo usavršavati sve segmente i igre i infrastrukture i organizacije, nećemo se zadovoljiti ovim stanjem.

CROPIX

Znamo kako je u Dinamu, nije dovoljno samo pobjeđivati, recimo, 1:0. Treba uvijek nešto više, dojam, igra, efikasnost, Dinamu je od svega toga malo nedostajalo?

- U Hrvatskoj je uvijek pitanje što je to dovoljno. Kad pobjeđujemo 1:0, onda treba pobjeđivati s većom razlikom, kad pobjeđujemo s većom razlikom onda treba i dojam, kad je tu i dojam onda je protivnik bio slab. Trebamo biti svjesni okruženja i zato se moramo fokusirati samo na naš rad, biti čvrsto na zemlji i imati jasnu ideju što želimo i kamo želimo doći. Naravno da nisam zadovoljan sa svime, dosta sam samokritičan i što se tiče sebe i naše igre, ali nemojmo omalovažiti ove rezultate, pobjede i igre. To je ono što je dobro.

Proglasili me ludim

Onda je otkrio idući potez.

- Upravo radim na analizi koju ću predočiti članovima Uprave i reći što je valjalo a što nije, htio bih da dođemo do konkretnih spoznaja što želimo, u kojem smjeru krenuti, s kojim snagama i koje su nam ideje. Imamo prostora za napredak, za nadogradnju. Proglasili su me malo ludim kad sam rekao da bih htio imati formiran roster do početka priprema. To je idealna situacija, nije ništa ekstremno ili ludo, ali moramo biti svjesni da je to i nemoguće. No, uvijek kreneš od ideala, pa onda dođeš do rješenja.

U zadnjem intervjuu za SN kazao je da razina igre još na europskoj razini. Uvijek je tu ono pitanje, kako prepoznati je li nešto dobro, kako se u HNL-u uopće pripremiti za Europu?

- Ne bih uopće omalovažio Hrvatsku ligu. Siguran sam u to da je svaki trening i svaki dan, svaka vježba, priprema za Europu. Svi zahtjevi i principi na kojima inzistiramo, definitivno su primjenjivi u Europi. Naravno, postoje suparnici koji ti u Europi neće dopustiti da te zahtjeve i ostvariš, ali ako mi njih radimo kroz treninge sigurno se možemo približiti razini koju Europa traži i zahtijeva. Bez toga ne možeš funkcionirati. Uz osnovno načelo da je u prvom planu momčad, a ne pojedinac. Vidjeli smo to i u Europi ove godine, svi su fokusirani na momčad. Podignuli smo fizičke, kapacitete u odnosu na ljeto, u tehničko-taktičkim varijantama došli smo do više razine, nedostaju nam još stabilizacija i automatizam. Funkcioniranje na treningu na europskoj razini, bez obzira na sve, donijet će europski napredak. Recimo, na početku sezone protivnici su nam znali složiti kontre, hvatao sam se za glavu protiv Istre i Cibalije u prvim kolima, imali su 10-15 takvih situacija. Sad nam suparnik stvara vrlo malo šansi i mi kontroliramo utakmicu. To je jedan segment napretka.

Sportski direktor Marijan Vlak sam je nedavno povukao paralele s klubovima koju su izborili europsko proljeće, pa rekao da će se Dinamo u nekim stvarima ugledati na Astanu, Zvezdu, Partizan... Zašto se Dinamo uspoređuje s tim klubovima i zašto on ne uspijeva napraviti taj euro-iskorak?

- Bilo bi neozbiljno od mene pričati o Astani, Zvezdi i ostalima, ne poznajem ih, ne znam strategiju, ne znam koliko je momčad na okupu. Ali, ne želim se uspoređivati ni s kim, već jedino sa samim sobom. Da budemo bolji od nas samih. Znamo što imamo i to je govorio Vlak, imamo bazu koju bi trebalo nadograditi. Jesu li to iskusni igrači, brzi, koji dobro igraju jedan na jedan? Naravno da takvi dobro dođu. E sad, možemo li takve pronaći unutar grupe ili ćemo morati potražiti sa strane, hoćemo li ih moći dovesti? Uvijek se traži top rezultat, da je sve idealno, a nije u životu sve idealno. Momčadi koje imaju pravi rezultat, imaju vrijeme za adaptaciju, a onda kroz dva-tri prijelazna roka daju rezultat. Gledaš tko je, a tko nije dovoljno dobar, tražiš, rotiraš... Moraš isfiltrirati momčad da dođeš do rezultata.

Foto: Damir Krajac / CROPIX

Priča s Henriquezom

Kakve su trenerove želje glede mercata?

- Nisam još nikome ništa pričao. Ovih dana ćemo sjesti, razgovarati, reći ću svoje mišljenje. Ali, želje su jedno, mogućnosti drugo.

Što je s Angelom Henriquezom, odlazi li ili se vraća iz Čilea?

- On je tražio razgovor, rekao sam im svima da svatko tko ima potrebu, prijedlog, primjedbu, neka dođe i kaže. Nismo pričali ništa konkretno, sve je onako kako je rekao u novinama. Vidim li ga na proljeće? Vidim svakog kvalitetnog igrača i svakoga tko želi biti ovdje, dio projekta, naravno da ga vidim. Ali, garantirati ne mogu nikome ništa, ni jednu minutu ni 90 minuta. Na samom početku sam im rekao, nemojte me pitati koliko ćete igrati, to je moja odluka, a ovisi o vama. I to se nije promijenilo.

Ali, što će biti s Henriquezom uz Gavranovića?

- Polako. Nije ni počeo prijelazni rok, možemo pričati o nekome tek kad je ovdje. Sve ostalo su naklapanja, govorim samo o činjenicama.

Koliko Dinamovih igrača očekuje i želi na popisu, barem širem, za SP?

- Želim da ih ima što više, da svi konkuriraju. E sad, tko će biti tamo, opet je sve na njima. Izbornik je rekao da je svaki dobar igrač dobrodošao, teren će biti taj koji će pokazati i sumnjam da će itko tko ne zaslužuje biti tamo. Bitno je da vjeruju u svoj rad i kvalitetu, nitko ti ne može oteti taj trud i rezultat.

Jesu li ga iznenadili mladi igrači, Olmo, Moro i Sosa prije svih, postali su odmah važne karike u momčadi?

Teren jedino mjerilo

- Ne, uopće me nisu iznenadili. Čitao sam neke opservacije da ima puno mladih i da je to hrabro postavljanje. Gledam treninge, vidim što mogu, trenirao sam ih u juniorima i B momčadi, odlučuje samo tko na terenu radi i primjenjuje što se traži. Nije bitno koliko imaš godina, jer konkurencija te pojede. Vjerujem svakom igraču, nema problema ni 10 mladih igrača, moramo imati strpljenja, ako rade sve što tražimo. Jasno da je iskustvo bitno, sigurno da svaki od njih još mora rasti i napredovati. Ali, ne mogu i ne želim nikoga želim proklamirati kao glavnog igrača ako teren to nije pokazao, teren je jedino mjerilo.

Onda je izdvojio jedan konkretan primjer.

- Olmo. Kako je krenuo sezonu, nije ni igrao, bio je ozlijeđen, pa je dobio onaj crveni karton zbog kojeg smo skoro ispali u Norveškoj. Ali, on je radio na treninzima kako treba, ušao protiv Hajduka zabio gol i vidite gdje je. To je to, priliku ne stvaram ja, nego priliku stvara igrač sam sebi.

Tu se uvijek otvara i pitanje Ante Ćorića, vječna tema?

- Kažem, teren. Samo teren, jedino mjerilo.