“Hrvati su generalno gledajući vrlo skeptični. Kada vide inozemnog investitora, prvo je pitanje gotovo uvijek ‘zašto si ovdje’, a sljedeće je ‘što želiš od nas’. Mi smo htjeli investirati u nešto posebno i važno ljudima kako bismo demonstrirali našu predanost, strast i poštovanje prema onome što je njima važno te prema njihovoj tradiciji i kulturi”, bila je prva rečenica Michaela Glovera prilikom preuzimanja Istre 1961.
“Svima je bitno samo kritizirati, ali ne odustajemo od Europe i ulaganja 50 milijuna eura! Danas je Istra 1961 financijski stabilan klub, izvršava svoje obveze, momčad je u stabilnoj zoni oko petog mjesta i napreduje. Ulažemo u omladinsku školu i jačamo struku, težimo modernijim metodologijama rada”, rekao je, pak, veliki američki šef lani u prosincu.
Michael Glover
No, sve su to, sada je posve očito, bile obične, lažljive floskule. Michael Glover nije donio investicije teške 50 milijuna eura, nije sagradio trening-kamp, a nije ni doveo igrače koji su trebali donijeti rezultatski iskorak.
Štoviše, Glover je rastjerao sve, na kritike se nije osvrtao, plaće nije isplaćivao, a operativu je gurnuo u ruke čovjeka od povjerenja Seada Karaselimovića koji je od profesionalizacije kadra napravio opću sprdnju.
Ono što je i HUNS dugo upozoravao, da plaće kasne više mjeseci i da se klub bliži tužnom klimaksu, jučer je dobilo konačnu potvrdu. Posljednji, naime, čin Gloverove tragedije nezabilježen je u profesionalnom, komercijalnom sportu: zatvaranje tribina zbog uštede (!) potez je za ekspresni izgon iz hrvatskog nogometa, ma sporta općenito. Samo, pitanje je tko je uopće spreman ući u klimavi ormar u kojem se skrivaju tko zna kakvi kosturi...