Ono što je mučilo Dinamove čelnike u izboru nasljednika Mariju Cvitanoviću jest skepsa od “podgrijane juhe”, odnosno povratnika na maksimirsku klupu. Jer, puno se puta pokazalo da treneri povratnici nisu u drugom, ili trećem mandatu, bili tako uspješni kao u prvom preuzimanju klupe. Dobro, bilo ih je koji su nešto napravili, ali znate ono, prvi put je - prvi put.
Krenimo s posljednjim povratnikom. Zlatko Kranjčar u tri je navrata sjedio na Dinamovoj klupi, prvi put gotovo dvije godine, od 1994. do 1996. Osvojio je trofeje, vratio se 1998., uveo Dinamo u Ligu prvaka, ali i ispao od Dugog Sela i brzo otišao iz Maksimira. Treći je put prošle sezone bio u Dinamu, najkraće, otišao je nakon teškog poraza na Rujevici, ali je ipak, drugi put u povijesti, izborio Ligu prvaka. Od njegova drugog do trećeg dolaska u Maksimir prošlo je 18 godina, dakle, četiri godine više nego što je trebalo Nikoli Jurčeviću da opet zasjedne na istu klupu. Na svoj je drugi mandat punih je 15 godina čekao i Josip Kuže, očito, zaželio se Dinama i Maksimira, jer nakon odlaska 1990. te je 2005. uspio podići Dinamo s dna, iz Lige za ostanak doveo ga do šampionskog marša. Bilo je to i Kužeovo remek-djelo. Uspješan je povratnik bio i Ćiro Blažević, koji je više puta bio trener Dinama. Nakon one furiozne 1982. i Kupa 1983. nije tako uspješan bio u drugom mandatu, ali jest u trećem i četvrtom. Oba puta uzeo je trofeje, otišao je kao prvak i zamijenio ga je Jurčević.
- Mislim da se vratio u pravom trenutku i da će napraviti sjajan posao. Ima neprocjenjivo iskustvo u radu s Bilićem, samo da sad nametne svoj autoritet i bit će sve super. Znate, meni je žao Cvitanovića, vidio sam kod njega emociju i energiju, podnio je ostavku kod šest bodova prednosti i time je pokazao kakav je čovjek. Međutim, on nije imao pedigre, Jurčević ga ima i to mu je velika prednost. Ne, ne mislim da je povratak u Dinamo loša stvar, dapače - kaže Ćiro Blažević.
Dobar temelj
Očito, ovisi od čovjeka do čovjeka, jer neki nisu bili tako uspješni. Ali svima njima je, zapravo, zajednički brzi povratak na klupu, nakon samo nekoliko godina (ili mjeseci) apstinencije. Ilija Lončarević je 1999. osvojio naslov, u druga dva povratka nije se tako dobro snašao. Kao ni Branko Ivanković koji je 2007. napravio “boom” izbacivanjem Ajaxa i ulaskom u Europsku ligu, a u zadnjem mandatu je bio prilično neuspješan i otišao iz kluba na mala vrata. Kruno Jurčić je čak i napravio dobar rezultat u svom drugom mandatu, ušao je u Ligu prvaka, odigrao dobro protiv Reala. Međutim, u trećoj eri izgubio je od bečke Austrije.
Jurčević je stigao u Dinamo nakon 14 godina. Rekao je da je motiviran i da ovo shvaća kao svoju veliku priliku. Motiviran, očito, možda dobar temelj za kvalitetan posao.