Mario Tičinović (26) vratio se u Hajduk u tjednu kada se igralo s Dinamom, a njegov povratak u Poljud ostao je malo u sjeni trijumfa u Maksimiru, no nema sumnje da bi Tić, kako je još davno prozvan, trebao biti pojačanje Bijelima zbog svoje polivalentnosti i podjednake igre s obje noge.
Otišao je s Poljuda jer ga tadašnji trener Krasimir Balakov nije vidio u svojim vizijama, premda je do tada bio projekt kluba te igrač koji je trebao postići milijunski transfer zbog svog talenta. Prije toga bio je na posudbi u Karlovcu, a onda je 2012. godine, isto na posudbu, otišao u danski Nordsjaelland koji je kasnije otkupio ugovor za samo 135 tisuća eura. Prve sezone u Nordsjaellandu osvojio je zajedno sa stoperom Ivanom Runjom trofej prvaka u Danskoj, a onda iduće sezone igrao u Ligi prvaka u skupini s Šahtarom, Chelseajem i Juventusom...
Stigao je iz belgijskog Lokerena na posudbu do kraja sezone, s opcijom kupnje. Što ga je privuklo natrag u Split i kada su počeli kontakti?
- Hajduk je sada puno organiziraniji klub u odnosu na ranije, ima dosta mlađih igrača, to je ono što me privuklo da dođem. Bio sam uzbuđen zbog povratka, mogu reći sve pozitivno. Prvi kontakt s Hajdukom bio je prije nekih dva mjeseca, ali to je samo bio kontakt da bi se sve riješilo zadnjega dana prijelaznoga roka. Moram priznati da samo imao želju vratiti se doma, oženjen sam, supruga Edita i ja imamo sina Rafaela.
Koga Tičinović poznaje otprije u aktualnom Hajduku?
- Znam pomoćnog trenera Tonija Golema, s njim sam igrao skupa u Karlovcu, sjećam se da je tada on bio polomio nogu. Od aktualnoga kadra znam Caktaša, Radoševića i Stipicu. S Danteom sam zajedno praktički od desete godine.
Dok je bio u inozemstvu uvijek je osluškivao što se događa s Hajdukom...
- Pratio sam dosta utakmice, pogotovo u posljednje vrijeme i znam sve igrače.
Kad bi trebao uspoređivati danski, belgijski i hrvatski nogomet, koji bi bio odgovor?
- Danska i belgijska lige jesu kvalitetnije, dok u našoj ligi postoje samo tri-četiri kluba koji su kvalitetni. U Danskoj i Belgiji, svatko svakoga može pobijediti, ali isto mislim da bi Hajduk u tim ligama mogao biti u borbi za prvo mjesto.
Kako je novi igrač Hajduka doživio trijumf u Maksimiru?
- Bilo je odlično, gledao sam utakmicu doma s prijateljima. Utakmica je bila dobra, pobijedili smo i to je najvažnije. Mlada smo ekipa, borimo se, igramo dosta ofenzivno, radimo visok pritisak.
Što može reći o sebi o vremenu nekad i sad po pitanju igračkih kvaliteta?
- Iskusniji sam, to je činjenica u svakom slučaju. Mogu igrati četiri pozicije podjednako kvalitetno - oba krila i oba beka. To sam naučio od trenera u Nordsjaellandu koji je znao dosta o taktici. Dosta se radilo prema pozicijama, podijeljeno u grupe - obrana, veza i napad, i svatko je imao svoju zadaću. Zato sada znam igrati i beka, postaviti se. Dogodi mi se čak da kada gledam i finale Lige prvaka i vidim igrače koji vrijede milijune kako se krivo otvaraju.
U Danskoj je bilo sjajno, titula prvaka, igranje Lige prvaka...
- Sjećam se da bismo poslije utakmica pričali s Davidom Luizom iz Chelseaja koji bi nas pohvalio bez obzira što smo izgubili 0:4, ali smo igrali, nikada nismo nabijali. Zato smo u Danskoj dominirali, imali po 700 dodavanja po utakmici u odnosu na drugu ekipu koja bi imala 200. Protiv Chelseaja, Juventusa i Šahtara isto smo dominirali, ali nismo imali iskustva. Protiv Zenita smo, recimo, imali više prilika, ali ti dođe Hulk i zabije s 30 metara.
Neke utakmica u dresu Hajduka posebno pamti...
- Debitirao sam u Kupu s Dinamom kao jako mlad, pa sam zabio prvi gol u Europi protiv Birkirakare i bio u to vrijeme najmlađi strijelac u povijesti. Bilo je tu dobrih utakmica, poput one s Deportivom.
Sad se Hajduk približio Dinamu, a Kup se nameće kao glavni cilj?
- Mislim da možemo napraviti nešto veliko. Neću ništa obećavati, ali moramo ići sto posto. Uzbuđen sam zbog povratka, ali ne znam još hoću li igrati u subotu. Ova jedanaestorica koja igraju, ide im odlično, a ja tek moramo zaslužiti mjesto. Ne želim se ubacivati, svi smo jednaki, a ja sam došao da se borim.
Na Poljudu mu je svojevremeno crveno svjetlo upalio Balakov, no tada Tičinović nije puno zamjerio bugarskom treneru kroz intervjue koje je davao premda mu je bilo teško...
- To je tako kada si mlad i nezreo. Ali mogu reći da sam Balakova susreo jednom prilikom na pripremama u Turskoj, došao sam do njega, javio sam mu se i pričali smo sasvim normalno. Nemam nikome ništa za zamjeriti. Trener je uvijek taj koji odlučuje. U Danskoj i Belgiji sam znao doživjeti ‘danas jesi, sutra nisi’. Ako nisi u momčadi, onda sutra na treningu moraš dati još više od sebe i biti pozitivan. Kad si mlad, misliš drugačije. Sad u Belgiji događalo mi se da tri utakmice budem na tribini, a onda s tribina uđem u prvi sastav i igram. Nikada zbog toga nisam treneru zamjerio.