Dinamo danas kreće u obranu naslova. Želi nastaviti “teror” u HNL-u koji je započeo od sezone 2005/06. Prije neki dan na maksimirskoj press konferenciji direktor kluba Tomislav Svetina kazao je rečenicu koju u Maksimiru nismo imali prilike slušati, metaforički kazano, “od stoljeća sedmog”. Rekao je direktor da “naslov nije imperativ”.
Kad takvu rečenicu čujete u plavom domu, onda se morate ozbiljno zabrinuti je li vam sluh oštećen, ne biste li možda trebali u potragu za slušnim aparatom. U ovom slučaju, to nije potrebno, jer je Svetina zaista to izjavio, ali je budite uvjereni, nakon toga otišao u najbližu crkvu, ušetao u ispovjedaonicu i dobio pokoru, okajao grijeh. Jer ta njegova izjava, naravno, ne može biti istina...
Dinamu je naslov prvaka Hrvatske uvijek imperativ. Mora biti, jer daleko najskuplja momčad u Hrvata, koji živi u najorganiziranijem i financijski najstabilnijem klubu ne može imati nikakav drugi cilj nego biti prva u HNL-u.
Svašta je na stolu
Dinamo je poduzeo apsolutno sve da sustigne Rijeku i uzme još jednu titulu. Idemo redom... U rosteru je ostao Soudani koji je imao ponuda i želio otići, ali mu je ponuđen novi ugovor od milijun eura godišnje. Nije ga potpisao, ali je ostao, što znači da će do ljeta, kad mu istječe stari inkasirati najmanje pola od te svote. Doveden je Brazilac Guilherme, koji ima godišnju plaću također od milijun eura, a Modri su do odluke hoće li ga zadržati ili ne morali uplatiti još milijun.
U plavi dom vraćen je Sammir koji, vjerujte, također neće igrati za “kikiriki” i njegova primanja će biti izdašna. Nakon samo četiri i pol mjeseca produžen je ugovor Ivajlu Petevu, kako bi ga se još više motiviralo. Konačno, doveden je i novi sportski direktor Romeo Jozak, koji će po onome što čujemo u plavom klubu najplaćeniji sportski direktor u povijesti maksimirskog kluba.
Zar se tako u zimskom prijelaznom roku ponaša klub kojem nije nikakv imperativ osvajanje naslova prvaka? No, budimo ozbiljni...
Želja za obranom naslova nije samo puka trka za još jednim trofejem u već ionako punoj maksimirskoj trofejnoj vitrini. To vjerojatno najmanje. Biti prvi znači jurišati na još jednu Ligu prvaka, natjecanje koje donosi milijune, jako puno milijuna, ukupno negdje oko 15. To je više od polovice budžeta Dinama koji iznosi oko 25 milijuna eura.
Ostati bez takve cifre je podosta šokantno i dramatično, zar ne? Možete li zamisliti da takvu, cifru, recimo, u blagajnu gurne Rijeka? Društvo s Rujevice s manjim budžetom od Modrih ove sezone bježi šest bodova prije nastavka prvenstva. Možebitni ulazak Rijeke u Ligu prvaka, dodatno financijsko snaženje moglo bi dovesti do promjene odnosa snaga u klupskom nogometu u Hrvata, moglo bi doći do zamjene mjesta, Rijeka bi mogla preskočiti Dinamo na dulje vrijeme.
Valjda je svima jasno da današnje odnose snaga u modernom nogometu diktira novac. Nadalje, prvaci i oni koji igraju u Ligi prvaka imaju mogućnost ostvarivanja boljih izlaznih transfera, cijene igrača skaču. Dinamo se godinama bori kako bi konačno dobio pristojan stadion, u priči oko toga stalno se spominje upravo Liga prvaka, odnosno da je sramota da u takvom natjecanju plavi klub nema adekvatni krov nad glavom. Rezultatski odlazak “u minus”, biti drugi, sigurno ne bi povećalo šanse rekonstrukcije ili izgradnje novog stadiona.
Dinamo nema imperativ osvajanja naslova? Moš’ misliti...