Međutim, temeljna je pretpostavka da se Tudor odlučio na igru s trojicom u zadnjoj liniji nakon što je dobro pogledao kakvim kadrom raspolaže. Pritom je vjerojatno računao i na pojačanja s kojima bi podigao ekipu, ali toliko smo već toga o pojačanjima kazali, a ništa se konkretnog u potrazi nije dogodilo. Zato Tudor svoj sustav gradi na onom što posjeduje. U tom sustavu Juranović i Čolina postaju dva ključna igrača. Nećemo reći i najvažnija, jer ulogu najbitnijeg ipak ćemo dodijeliti Filipu Bradariću koji je na početnim treninzima u Turskoj zauzeo svoje privremeno mjesto središnjeg stopera.
Juranović na desnoj i Čolina na lijevoj strani imat će uloge bočnih igrača od kojih će se tražiti velika moć ponavljanja s igrom u oba smjera. Kompletni igrači moraju biti bočni u sustavu 3-4-3 koji je Tudor počeo uigravati. Forsira se visoki presing, Tudor uvodi talijanski štih, a oni koji bolje poznaju nogometnu filozofiju igre, dodat će kako bi Bijeli trebali sličiti Atalanti trenera Gasperinija. Jasno, ako se takva smjela usporedba s momčadi iz vrha Serie A uopće može i spomenuti. Ali, u svakom slučaju bočni igrači imat će veliku odgovornost, ali i još veću slobodu.
I Juranović i Čolina preferiraju ofenzivnu igru. Pogotovo kapetan Juranović koji je na Poljud prije pet godina došao kao zadnji vezni, a kasnije je zbog nedostatka rješenja silom prilika premješten na desnog beka. Kako je u međuvremenu postao i reprezentativac sa šireg popisa, ambicija mu je pojačati svoju izvedbu na desnom boku.
Dolaskom Tudora, Juranovićeva motoričnost još će više doći do izražaja, a na velikom testu naći će se njegove tjelesne predispozicije i defenzivni segment igre. Sustav s trojicom u zadnjoj liniji traži kompletnog igrača sa svim karakteristikama na visokoj razini. Zato je s jedne strane golemi izazov, ali s druge i problem za igrače. Čolina je poput Juranovića više nagnut ofenzivi, a taj dio svoje igre rijetko je pokazivao prošle jeseni. Uglavnom se držao defenzivnih zadaća s rijetkim izlascima na suparničku polovicu. Čolina (19) nema iskustva kao pet godina stariji Juranović, međutim ima vrijeme i potencijal da nauči igrati s novima zadaćama. Morat će prije svega prihvatiti veće trkačke obveze, ali s tim dijelom posla već se, kao i cijela momčad, suočio na startu priprema u Beleku.
Za kraj i jedan podsjetnik. Pokušao je Tudor igrati 3-5-2 i prije pet godina, ali tada je njegov projekt koji je spremao tijekom zimske stanke propao zbog nedovođenja jednog stopera što je kasnije kulminiralo i svađom s predsjednikom Brbićem i konačnim razlazom početkom veljače nakon odrađenih priprema. Desni bek prije pet godina u 3-5-2 bio je Vršajević, a lijevi Kouassi. Po uzoru na tadašnju formaciju i izbor igrača, danas bi se na desnom bočnom mogao isprobati Leon Kreković, inače desno krilni napadač iz B momčadi.
I još jedan zanimljiv detalj. U siječnju 2015. Tudoru su na pripremama stoperi bili Milović i Nižić, a između njih Bradarić! Isto kao i danas kada 28-godišnji Filip uz sebe ima Ismajlija i Simića koji su nominalno prvi stoperi. Puno je sličnosti u usporedbi 2015. vs. 2020., samo je startni rezultat za proljeće puno bolji. I pritisak je s godinama veći, bez obzira koji se sustav igra i uigrava.
