Utakmica u Livnu prošla je bez golova. Jasno, razočaravajuće je za navijača Hajduka da momčad Bijelih ne pobijedi Troglav, trećeligaša BiH. Jer u startnoj ekipi Bijelih bili su igrači prvoligaškog, dapače, i međunarodnog karaktera. Ali takav je trenutak Hajduka, teško se pobjeđuje i na prijateljskim utakmicama. Međutim, Livno je ponudilo nekoliko zanimljivih priča.
Napuknute relacije
Prva je priča vezana uz kapetansku vrpcu, jer Bijele je u susret protiv Troglava poveo Goran Blažević, 32-godišnji čuvar mreže koji zaista ima dugi staž među Bijelima. Bio je Blažević junior Hajduka, ali nije dosad bio kapetan. Tim više što je u startnoj postavi bio i Mijo Caktaš. Ali nije Caktaš uzeo kapetansku vrpcu ni u drugom dijelu kada je izašao Blažević.
Nazočni su prepričali kako se vrpca našla kod Vučura koji ju je ponudio Caktašu, ali ovaj ju je prepustio 26-godišnjem stoperu da bude kapetan Hajduka.
Bilo je logično da Caktaš ponese kapetansku vrpcu, jer prije dva tjedna još je bio kapetan Bijelih. Tek mu je nakon Gorice oduzeta vrpca i Juranović je ponovno postao kapetan Bijelih. Kao i ovog ljeta kod Kopića. Isti je put prošao Caktaš kod oba ovosezonska trenera Hajduka, pa je očito i sam odlučio da je bolje kapetansku vrpcu prepustiti nekom drugom.
Neobično je da je kapetan, makar i u prijateljskoj utakmici, postao Stipe Vučur koji je ovog ljeta došao u Hajduk, a posljednjih nekoliko utakmica sjedi na klupi. Nema polusezonu u Hajduku, a nije ni standardni prvotimac. Dobio je neočekivanu priliku koja se pruža rijetkima, biti kapetan Hajduka s tako malo staža u splitskom klubu. Ali njegov status više je posljedica odnosa Caktaša i Hajduka, njihove napuknute relacije, nego zasluge Vučura. Jer, sve što se događalo u odnosu Hajduka i Caktaša stvorilo je i lošu sliku kod navijača, pa Caktaš više nije taj koji je ljubimac pristaša Bijelih. Oduševljeno su ga dočekali kada se u siječnju vratio iz Rubina, ali kratak je put od vrha do dna. Zato i dalje stoji ista konstatacija, rastanak je neminovnost ove zime, samo je pitanje kako će se realizirati. Prodajom, raskidom bez odštete... na bilo koji način, jer aktualni suživot je očito nemoguć na dulje staze.
Promašivali šanse
Dok Caktaš proživljava teške dane, rastu neke nove zvijezde u očima navijača Bijelih. Jedan od takvih je Dino Skorup, 19-godišnji zadnji vezni koji je u Livnu doživio ovacije navijača. Skorup je inače igrač B momčadi Hajduka, a očito je da se dopada pristašama Bijelih, jer s travnjaka igrališta Zgona ispratili su ga izvikivanjem njegovog imena što je prilično neuobičajeno za igrača koji je daleko od statusa zvijezde.
Uz 19-godišnjeg Skorupa, Livno će svakako pamtiti dvojica 17-godišnjaka, veznjak Mario Čuić i vratar Roko Runje. Treba dodati kako je Roka a tribina livanjskog stadiona pratio i otac Vedran, slavni internacionalac i hrvatski reprezentativac. Vedran Runje trener je vratara u belgijskom Antwerpenu, ali trenutno u domovini rješava pitanje licence, pa je potegao i do Livna kako bi vidio svog nasljednika na vratima Hajduka. Debitirao je Roko Runje bez primljenog pogotka, ali jasno je da je Hajduk taj koji je stvarao šanse i promašivao, a Runje junior nije ni imao posla na premijeri u seniorskom Hajduku.