Nećemo reći da je iznenađenje jer oni koji prate nogomet već godinama znaju da je Danijel Zagorac golmanska kvaliteta, ali njegov nogometni i životni put, te splet okolnosti, bili su takvi da je tek u 32. godini došao pod pravo svjetlo reflektora. Imao je sjajnih utakmica, odličnih obrana, međutim, kad obranite tri-četiri lopte na Dinamovu golu u utakmici koja nosi Ligu prvaka, onda se o tome nadaleko priča.
Momak iz Drniša prošao je puno toga u životu i karijeri, recimo kao mladić je radio i u skladištu Kraša, zamalo i napustio nogomet.
Iskustvo u skladištu
- Imao sam manje od 20 godina tada, branio sam u Splitu, koji je bio u Četvrtoj ligi. Bio je to amaterizam, nisam mogao od nogometa živjeti, morao sam se zaposliti. Radio sam u skladištu, skupio godinu i pol staža. Onda su Žužuli krenuli s projektom Splita, ušao je klub u Treću ligu i ja sam morao odlučiti hoću li nastaviti raditi u skladištu ili ću biti vratar. Ipak sam se odlučio za nogomet i sad vidim da je odluka bila dobra - ispričao nam je Zagorac još jednom tu filmsku priče svoje karijere u kojoj se, definitivno, teško probijao do velike scene. U Splitu je bio odličan, pa je došao u Dinamo, no morao je na posudbu u Lokomotivu, a kad se vratio, opet je bio pričuva. Mnogi bi odustali i izgubili nadu.
- Rekao sam već, kad sam došao u Dinamo, tu su bili Eduardo, Šemper, Ježina, Livaković, Mikulić. U takvoj situaciji doći može samo budala ili netko tko bolesno vjeruje u sebe. Da nisam kombinacija toga dvoga, ne bih ni došao. Kad sam išao iz Splita, imao sam ponuda koliko hoćete, nisu to bili vrhunski klubovi, ali su bili dobri klubovi. No ja sam znao da sam vrijedan velikog kluba i čekao sam takvu ponudu. Kad sam došao u Dinamo, znao sam da sam dobio veliku priliku i svaki sam trening odradio 100 posto, nikad 99 posto. Sad ubirem plodove tog rada.
Sad ste prvi vratar Dinama, kakav je osjećaj?
- Ma, ja se ne smatram prvim vratarom Dinama. Trener je sam rekao da ima dva kvalitetna vratara, da će podijeliti minutažu i ja se u skladu s tim i ponašam. Veseli me što ću dobiti više šanse nego prošle godine jer mislim da sam proteklih sezona bio previše zapostavljen.
Stalno stižu ponude
Jeste li u tom razdoblju razmišljali o odlasku iz Dinama, požalili što ste došli?
- Imao sam ja čitavo vrijeme ponuda, mogao sam i sad, prije početka sezone, promijeniti klub. Vjerojatno mi u Dinamu ne bi stvarali probleme jer su tu bili Livaković, Šemper i Horkaš. Ali nisam htio otići jer znam da bi novinarski zaključak bio da je Zagorac otišao, a da se nije nametnuo. A to bi za mene bio najveći poraz u karijeri jer bi to bilo potpuno nezasluženo! Nisam htio biti tu dvije godine, a da nitko ne zna za mene. Sad bih recimo mogao otići bez problema, jer znam da sam se dokazao, nametnuo. Iako je ovo tek početak.
Znači, ipak nećete otići? Ili još ima vremena do kraja kolovoza?
- Ne, neću sad otići, sad mi je ovdje stvarno dobro.
Sve izgleda dobro, eto, vratili su se i navijači, čekaju u redovima za ulaznice, to je scena kakvu u Zagrebu dugo, dugo nismo vidjeli.
- Slika koja nas veseli, pet dana prije utakmice stvaraju se redovi. To nam svima godi i zaista nam daje dodatan motiv. Nadamo se da ćemo uz pomoć navijača proći Švicarce.
Osjećate li se kao zvijezda? Ljudi vas prepoznaju, klinci su tražili fotografije...
- Ne osjećam se kao nikakva zvijezda, ma kakvi. Drago mi je da me prepoznaju, da se žele slikati, to je poticaj za dalje. Ali zvijezda nisam.
Ulog je bio velik
Sigurno i telefoni zvone više nego prije, sad svi žele biti prijatelji?
- Je je, telefon zvoni, svi me poznaju, ali imam svojih četiri-pet prijatelja koji su uvijek isti. No drago mi je da se ljudi javljaju, čestitaju, lijepo je to. Međutim, najdraže mi je što mi je mater poslala poruku. Ona inače ne voli gledati utakmice, a sad mi je napisala: “Sine, uživala sam gledajući.” Inače ne može gledati, misli da me nešto boli svaki put kad se bacim. Pa kad ležim, pita, što je sad, brine se. Zato mi je njezina poruka bila najdraža.
Kako ste osobno dočekali utakmicu, je li vam to bila najveća utakmica u karijeru?
- Bio sam uzbuđen, ne samo taj dan već i dva-tri dana prije, znao sam kakva nas utakmica očekuje, ulog je bio velik. Jest, to mi je najveća utakmica karijere, ali nije mi najbolja. Imao sam i boljih predstava, ali znam da je fokus sad bio drugačiji, puno je više ljudi to pratilo nego kad sam branio u Splitu.
A Švicarci su se pokazali kao vrlo zahtjevan suparnik. Sad kad ste sabrali dojmove iz Berna, kako izgleda ta utakmica s odmakom od dva dana?
- Pokazali smo dva lica, nije izgledalo najbolje u prvom dijelu, stvorili su nam puno prilika u prvih 10-15 minuta, pokleknuli smo odmah na početku. Ali do kraja smo mogli i pobijediti, imali smo bolje šanse kad se sve zbroji. Međutim, zadovoljan sam rezultatom 1:1; stvarno su dobra momčad i da nam je netko prije utakmice ponudio takav rezultat, siguran sam da bismo svi prihvatili.
Imali ste nekoliko velikih, odličnih obrana. Koja vam je najviše ostala u pamćenju, kao najvažnija ili najbolja?
- Možda ona kad sam obranio udarac Hoaraua kod 1:0. Već sam krenuo u stranu, a on pucao u drugu. Nije to bio jak udarac, ali je bio jako zahtjevan, dobro sam reagirao. Zadovoljan sam kako sam odradio cijelu tu utakmicu.
Zapamtili smo i onu jednu obranu kad ste udarac s dvadesetak metara - uhvatili? To se baš ne viđa često...
- Hehe, nije to slučajno. Pokušavam na svakom treningu i kroz čitavu karijeru uhvatiti loptu kad god mogu, još sam u Split tako branio. I sretan sam kad je uspijem uhvatiti.
Jeste li očekivali da ćete imati priliku braniti u Ligi prvaka? Dobro, još nije sigurna Liga prvaka, ali je Dinamo na samo jedan korak od tog dosega. Ili ste se, s obzirom na razvoj karijere i godine, već pomirili s tim da više nećete dosanjati takvu razinu?
- Nisam prekrižio ništa u karijeri jer vjerujem da je sve moguće. Ne bi nitko rekao ni prije mjesec dana da ću braniti pet europskih utakmica, pa evo vidite kako se sve odigralo. Uvijek možeš očekivati neočekivano.
Rotacije su dobre
Kako se Dominik Livaković nosi s činjenicom da više nije nedodirljiv? Trener Bjelica kaže da ste vas dvojica dobri prijatelji i da se dobro nosite s tom situacijom.
- Livi je pravi sportaš i sigurno mu ne može biti svejedno. On zna da je lani imao moju podršku kad god je bilo potrebno i ja se nadam da, kad ja branim, imam njegovu podršku. Ali ponavljam, ne smatram se prvim vratarom, rekao je i trener da će eksperimentirati s golmanima, ja mu mogu samo zahvaliti što mi je dao priliku u ovih pet utakmica. Bio sam pod malo većim povećalom, gdje sam mogao pokazati koliko vrijedim. Inače, da, Livaković i ja smo prijatelji, razgovaramo puno i izvan terena, imamo odličnu komunikaciju. Nema među nama nikakvog problema.
Je li za golmane dobro kad ih trener rotira? Kaže se obično da vratara ne treba micati s gola dok dobro brani, da to može negativno utjecati na formu.
- To što nas trener mijenja može biti dobro. Mi nemamo u utakmici neki veliki fizički napor, ali se psihološki istrošiš strašno. I sad kad se trošiš svaka tri-četiri dana, dođe ti trenutak kad ne možeš više biti koncentriran. Zato je nekad dobro da se vratari odmore i rotiraju.
Hoćete li biti razočarani ako umjesto Lige prvaka Dinamo zaigra u Europskoj ligi?
- Ja ću osobno sigurno biti razočaran. Nisam nikad igrao ni Europsku ligu, ispali smo sa Splitom od Torina i Fulhama, ali se to ne može uspoređivati. Kad sam u Bernu čuo onu himnu Lige prvaka, taj je osjećaj teško opisati i ništa ga ne može zamijeniti.