Antonio Mirko Čolak, napadač koji je rođen u njemačkom Ludwigsburgu i hrvatski jezik govori malo ‘tvrđe’, karakteristično za naše ljude odrasle u dijaspori, negda je zabijao golove u Bundesligi za Darmstadt, pa u drugoj njemačkoj ligi za Kaiserslautern i Nürnberg. Igrao je za mladu hrvatsku reprezentaciju, čak bi se gdjekad potegnulo pitanje je li potencijal za A vrstu, no u Rijeci je u tekućoj HNL sezoni dao tek tri pogotka i došao pod sumnju trebaju li na Rujevici tražiti drugog centarfora.
U proljetnom dijelu je u 16 nastupa imao šest golova. U Varaždinu je ušao u finišu te glavom matirao Mrmića. Proslavio je burno, vidjelo se da mu je jako stalo...
- Znali smo da će biti teška utakmica. Dugo sam u nogometu i svjestan da se u Kupu sve može dogoditi. Bili smo koncentrirani, dobro smo se pripremili, vjerovali u sebe do kraja. Nismo sumnjali da imamo kvalitetu, da možemo riješiti susret u svoju korist, i to se potvrdilo. Do 94. smo se nadali, na kraju se i radovali - kazao nam je Čolak, kojeg Varaždin nije iznenadio.
- Bili smo spremni na sve, znali smo da imaju iskusne i dobre igrače, ali prije svega računali smo na našu kvalitetu.
Rad na zajedništvu
Igor Bišćan je kratko na kormilu, kakvi su zaključci? Što se promijenilo u odnosu na Matjaža Keka?
- Nismo imali puno vremena da bih davao neke definitivne zaključke. U periodu koji je iza nas jako smo mnogo radili na karakteru ekipe. Naglasak je bio na zajedništvu, da smo svi skupa jedna momčad. Mislim da se to vidi na terenu i izvan njega. Kroz utakmice koje dolaze će se, pak, još više uočavati stil igre našeg trenera. Mogu reći da nam je već puno dao i pokazao.
Kakav je način rada u odnosu na prethodnika. Koliko se razlikuju?
- Ne bih to puno komentirao. Meni je najbitnije što sada radimo s Bišćanom, jako sam sretan što je on naš trener. Dao mi je povjerenje, već mi je vratio samopouzdanje. Ne samo meni, svaki je igrač to primijetio. Vidjelo se to i u utakmici s Varaždinom u kojoj su šansu dobili i neki koji nisu igrali s Hajdukom u nedjelju i inače nemaju veliku minutažu. Svaki igrač mnogo znači za ekipu. Sve treba napraviti za momčad.
Eto, Rijeka neko vrijeme nema strijelca koji bi u kontinuitetu zabijao. Imate 26 godina, dosta iskustva, tresli ste mreže u Njemačkoj, dovedeni ste, zacijelo, s očekivanjem da budete taj.
- Nije tako kao što se piše, da Rijeci nedostaje pravi centarfor. Svaki je igrač jak koliko je kvalitetna ekipa. Svi se skupa moramo dići, na dobrom smo putu... Takav sam i ja. Znamo kakvu kvalitetu imam, da mogu uvijek zabiti, kao i u Varaždinu, i vidjet ćete koliko ću još golova dati ove sezone.
Evidentno ste optimist da će krenuti na bolje.
- Svaki dan, svaki trening, svaka utakmica, može puno promijeniti, tako i meni. Pružit ću sve od sebe da ponudim maksimum.
Negda smo razmišljali hoćete li doći na radar izbornika A reprezentacije. Možda vas je netko i imao u širem fokusu... Danas ste daleko.
- Nisam još izgubio tu nadu, naravno da nisam. Meni je kao napadaču najbitnije da dam sve za momčad, ali i da zabijam golove. Jednog dana, ako tako nastavim, kao što sam krenuo s Bišćanom, i moj put bi mogao ići u reprezentaciju.
Je li to poruka da Rijeka ne mora kupovati novog centarfora?
- Naravno da ne mora (smijeh).
Napravio je Čolak tim golom velik posao, tko zna što bi se događalo u produžecima. Domaćin je bio motiviran, publika ga nosila...