Morali smo pričekati dok završi misa u crkvi Gospe od Zdravlja u Turčinovićima. A kada su Turčinovići u pitanju, onda je jasno da smo čekali Ronalda. Jedinog Ronalda iz hercegovačkog kraja.
- Ha-ha sjećam se kada ste mi taj nadimak dali. Meni se sviđao Ronaldo, a onda ste me pitali “odakle si”. Sjedili smo prije gotovo 20 godina u Širokom i pričali gdje bi mogao s Pecare nastaviti karijeru - prisjeća se danas Stanko Bubalo, legendarni golgeter kojeg je nogometni put kasnije odveo u Osijek i Hajduk.
- Ima detalja koje nikada neću zaboraviti. Puno je lijepih utakmica u dresu Hajduka i Osijeka. Oba su mi kluba podarili ugodne trenutke u karijeri - iskreno će kazati Ronaldo iz Turčinovića, 44-godišnji Bubalo.
Iz Širokog je 1998. otišao u Osijek, a iz Osijeka dvije godine kasnije preselio u Hajduk. S Osijekom je uzeo Kup, s Hajdukom prvenstvo.
- Emotivan sam, uvijek mi žao kada napustim neku sredinu, pa mi treba vremena dok se priviknem. Tako mi je na početku bilo teško kada sam otišao iz Širiokog, pa iz Osijeka, a iz Hajduka da ne govorim. Plakao sam u Klagenfurtu kada je Hajduk ispao od Mallorce u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Uvijek sam mislio “da sam ostao još koju godinu...”.
Ali, nije. Ostao je Bubalo samo jednu u Hajduku. Dovoljno da ga se pamti kao prvaka. Svibanj 2001. nikada neće zaboraviti Stanko Bubalo. Kao što će većina navijača Bijelih uvijek u srcu nositi najboljeg strijelca Hajduka u šampionskoj sezoni 2000/01. Ugradio je Bubalo 14 zgoditaka u naslov prvaka koji se i danas pamti.
- Sve je počelo od utakmice s Osijekom u Zadru. Dobili smo 4:0 i čekao nas je zadnji dvoboj u Varaždinu. Nemoguća atmosfera, na svakom koraku po gradu samo Hajduk, samo Hajduk... Pun stadion naših navijača. I onda ja mislim “to je to”, ali već u zračnoj luci opet nekoliko tisuća. Pa dođemo na Poljud, e tamo su me zaštitari spasili od navale navijača. Opet sam mislio da je kraj, ali najbolje se tek dogodilo na Rivi. Pričali su mi ljudi, ‘moderni, novi Split, onakvu proslavu ne pamti’ - kazat će Bubalo i dodati:
- Bili smo bez para, ali sretni i veseli. A imali smo i rezultat.
Nevjerojatna utakmica
U dresu Osijeka pamti utakmicu s Hajdukom na Poljudu iz jeseni 1999. Prva utakmica Ivice Matkovića na klupi Bijelih.
- Da, to je taj susret. Vodili smo 3:1, a na kraju izgubili 4:5. Nevjerojatno. Iz Osijeka pamtim i utakmicu s Rijekom, kada smo im uzeli naslov prvaka na Kantridi. Ali, znao sam s Hajdukom gubiti u Gradskom vrtu. Moj prvijenac u dresu Hajduka bio je protiv Osijeka za 1:1. Ali, na kraju smo izgubili 1:2. Ma pamtim vam ja svaku utakmicu u Hajduku. Posebno one gdje sam davao golove. I onu tvrdu s Belupom nekoliko kola prije kraja. Dao sam jedan, ali pobjede vrijedan.
Divno je prebirati po uspomenama, ali bliska budućnost nosi dvije utakmice koje su zaista nezahvalne za prognoziranje. Osijek u subotu stiže na Poljud, a zatim je utakmica Kupa istih suparnika za sedam dana u Gradskom vrtu.
- U subotu je Hajduk favorit. Došao je novi trener, upisala se prva pobjeda u Puli i pokušat će Hajduk nastaviti u pobjedničkom ritmu. S druge strane, Osijek je u malom padu, i nekako držim da su Hajdukove šanse veće u prvenstvu. Ali, kada se igra Kup, onda nema favorita. Bez obzira na aktualnu formu, pojedinačnu kvalitetu i sve promjene, Osijek i Hajduk imaju šanse 50:50 u Kupu. Ne bih nijednoj momčadi dao prednost. Bez obzira kako završi subotnji dvoboj na Poljudu, neće imati utjecaja na Kup u srijedu. Ravnopravno i izjednačeno, nema se što drugo reći.
Kako Bubalo gleda na posljednja zbivanja na Poljudu? Ronaldo iz Turčinovića bio je i ostao ljubimac Torcide, ali današnji igrači Hajduka ne mogu blizu tog statusa.
- Nije dobro kada navijačko nezadovoljstvo izađe izvan terena. Jasno mi je da igraču pošalju zvižduk. Sjećam se kako je meni bilo teško kada smo izašli sa utakmice kontra Cibalije 1:1, a navijači mi nešto dobacuju. Teško mi je zbog neriješenog, a oni mi još svašta viču. Grozno sam se osjećao. Navijači imaju pravo uvijek sve kazati, ali nije dobro da ljudi ne smiju izaći u grad - zaključio je Bubalo.
Na istu temu popričali smo i s Matom Neretljakom. Imao je sličan put kao i Bubalo, iz lige tadašnje Herceg-Bosne preselio je u Osijek, a onda iz Gradskog vrta na Poljud.
Ne ide protiv navijača
Proveo je dvije i pol sezone u Hajduku u prvom mandatu, pa još šest mjeseci u drugom, u proljeće 2012. Zna Mato kako se živi na Poljudu.
- Navijači su uvijek u pravu, to je jedino u čemu se svi slažu. Ne znam što je razlog sukoba, zašto navijači vrijeđaju igrače, traže odlazak predsjednika... Bitku protiv navijača nitko još nije dobio. Nezadovoljstva na Poljudu je uvijek bilo kada nema očekivanog rezultata - kazao je Neretljak.
Bubala smo “uhvatili” ispred crkve u Turčinovićima, a Mato Neretljak nalazi se u Koreji. Sa svojim nekadašnjim suigračem iz Suwona Jasenkom Sabitovićem kreira projekciju poslovnih planova na Dalekom istoku.
- Brzo se vraćam i početkom prosinca polažem za UEFA Pro licencu. Onda mogu biti trener svuda na svijetu - objasnio je Neretljak koji je ove jeseni vodio BH prvoligaša Orašje.
Ali, Osijek i Hajduk obilježili su njegovu igračku karijeru na prostoru Hrvatske. U ljeto 2000., kada je Bubalo iz Gradskog vrta prešao na Poljud, s druge strane Save u Osijek je došao Neretljak.
- Moja prva sezona u Osijeku je bila doista sjajna. Igrali smo Kup UEFA, dao sam gol praškoj Slaviji. Nikada neću prežaliti kako tada nismo prošli Čehe.
Legenda kaže da je Bjelica govorio “eh, da nam je Bubalo...”. Ali vjerojatno je fali i još neki pravi igrač inače velikoj generaciji Osijeka u kojoj je stasao mlađahni igrač iz Orašja, visoki plavokosi ljevak Mato Neretljak.
- Hajduk me uzeo nakon druge sezone. Osvojio sam Kup i prvenstvo s Hajdukom i otišao u Koreju. Pamtim Hajduk za cijeli život, posebno mjesto u karijeri uvijek je igranje u bijelom dresu - kazao je Labud sa Save, kako je Srna prozvao Neretljaka dolaskom u Hajduk.
Teret očekivanja
Ta posebnost igranja u bijelom dresu nosi i pritisak navijača, ali nosi i radost koja se rijetko gdje može doživjeti. Zato su od Hajduka uvijek velika očekivanja.
- Jasno je da se u oba susreta sa Osijekom očekuje Hajdukova pobjeda. Osijek nema imperativ rezultata. S četvrtim mjestom u prvenstvu izborit će Europu, a Hajduk je taj koji mora napraviti rezultat. Zato ispadanje u Kupu za Osijek nije drama, ali za Hajduk je veliki gubitak. Ogromni minus za klub, navijače i novog trenera. Zbog toga Hajduk mora pobijediti u subotu, a potom i proći Kup. Hoće li to doista i ostvariti ne može nitko jamčiti. Ali, teret očekivanja koji pritišće Hajduk daje Osijeku prednost za Kup.
Koga posebno cijenite u Osijeku?
- Trenera Zekića koji je posložio momčad koja ima glavu i rep. Za mene najkompaktnija ekipa prvoligaške konkurencije. Pojedinci? Bočkaj i Ejupi, to su dva igrača koji stvaraju razliku.
Kakav je Hajduk kada se pogleda s distance iz očiju bivšeg igrača?
- Loša selekcija igrača je glavni razlog slabijih izdanja i rezultata koji nije adekvatan očekivanjima i ulaganjima. Španjolac koji je donedavno vodio Hajduk je trener što se zadovolji sa 1:0, pa se brani i čuva minimalno vodstvo. Pokazao se kao trener, figurativno rečeno, za šesto mjesto. Nije bio dovoljno ambiciozan za trofejni Hajduk.
Što će biti u subotu?
- Pobjeda Hajduka. Teška, ali bit će pobjeda. A onda u Kupu teška bitka s obje strane. Ejupi protiv Ercega, pa tko bude precizniji...