.jpg)
Još jedan igrač trofejne Rijeke, momčadi koja je 2017. godine osvojila dvostruku krunu, odlazi s Rujevice. Dario Župarić odabrao je Ameriku kao svoju sljedeću loptačku destinaciju. Od Županje do Vinkovaca, preko Pescare i Rijeke do - Portlanda! Tri je godine Dario zapovijedao riječkom obranom, čistio prostor pred vratima. Ali i zabio nekoliko bitnih golova. Uostalom, u dječačkim su ga danima na turniru u Iloku otkrili kao - strijelca.
Amerika je, dakle, nova postaja?
- Nisam previše birao gdje ću nastaviti karijeru, sami su došli. U Opatiji su se pojavili predsjednik kluba i trener Giovanni Savarese, predstavili mi klub, pokazali koja je to veličina. Stadion, navijači, organizacija... Neki drugi svijet. Svidjelo mi se. Osjećaj je kao da igraš u Real Madridu, na Bernabeuu, stadioni su ispunjeni do posljednjeg mjesta. Trener Savarese nekada je igrao u Italiji, gledao me dok sam igrao na Apeninskom poluotoku, raspitivao se kod suigrača...
Tri godine Rujevice?
- Prekrasno razdoblje moje karijere, ta tri osvojena trofeja pamtit ću cijeli život. Dvostruka kruna posebna je priča, ali smo ljetos, kada nitko nije vjerovao, osvojili Rabuzinovo Sunce protiv europskog Dinama. Ova je sezona malo slabija, ali ima vremena do kraja.
Dario Župarić stigao je u siječnju 2017. na pripreme Rijeke u portugalskoj Albufeiri, međutim zbog upale Ahilove tetive morao je kući. Kek je ludio, sportski direktor Srećko Juričić morao je dovesti zamjenu - Kulušića.
- Upala tetive traži liječenje i odmor, morao sam prekinuti pripreme s momčadi i vratiti se u Rijeku. Nisam igrao ni prvih šest utakmica proljetnog dijela, no onda me trener Kek stavio u igru i više nisam izlazio.
Naslov prvaka osvojen je kolo prija kraja, 27. kolovoza, protiv Cibalije na Rujevici.
- Protiv Cibalije sam debitirao u dresu Rijeke, a onda sam protiv Vinkovčana osvojio i naslov prvaka. Protiv svog kluba. Cibalia je moja sudbina - kada treba, uvijek je tu da mi pruži ruku. Ni sada nisam svjestan tog trenutka. Vodili smo, bilo je jasno da smo uzeli titulu, ali kada je sudac svirao kraj... Odjednom masa ljudi oko mene, cijeli stadion na travnjaku, potpuno ludilo... Pijan sam došao do svlačionice.
Ali u srcu je Cibalia.
- U Cibaliju me doveo iz Graničara trener Ivan Karaula. Počeo sam kao krilo, pa igrao zadnjeg veznog, da bih na kraju završio na stoperu.
Stoper, ili, što bi rekli suigrači s Rujevice - drvo. Ili drvosječa. Dok su igračine sredine terena “umjetnici”.
- Oni su uvijek klasa iznad nas. To je sudbina nas obrambenih igrača, moramo odrađivati prljavi posao za njih. Njima slava, a na nas bacaju na križ nakon svake greške. Ali naša je snaga bila u suradnji, u kolektivu.
A kao da je sudbinski, zaštitni je znak kluba u Portlandu - drvo.
- Nakon pobjede se pokraj terena pili drvo, dižu se panjevi u zrak u slavu pobjede.
Rijeka 2017. za sva vremena, za povijest. U čemu je bila snaga te ekipe?
- Naglasak je na tome da smo bili - ekipa! Ginuli smo jedan za drugoga. Ali i kvaliteta je bila prisutna, samo pogledajte gdje danas igraju ti igrači. Naslov smo osvojili u utakmici protiv Cibalije, pet smo dana slavili, bili pijani, pa izgubili s 2:5 u Maksimiru. A onda se za tri dana igralo finale Kupa u Varaždinu i znao sam da tu utakmicu s Dinamom ne možemo izgubiti. To je bila snaga te momčadi. Pet smo dana bili u ludilu, doživjeli debakl u Maksimiru, ali znao sam da ćemo svejedno dobiti finale.
Tako je bilo u Varaždinu prije dvije godine. Ove je pak godine u Puli protiv jakog Dinama u Superkupu završilo 3:1. Trijumf u koji nitko nije vjerovao.
- Bit će što bude, rekli smo si dok smo putovali autobusom. I napravili smo čudo. Trener Igor Bišćan vrhunski nas je pripremio, on je dobio tu utakmicu. A mi smo odradili, dali smo srce.
Bjelicu još uvijek boli taj poraz u finalu Kupa. Otada naplaćuje dugove - dvaput vas je dobio ove sezone, s 5:0 i 3:0.
- Bjelica je napravio čudo s Dinamom. Zagrepčani imaju budžet, imaju ekipu za Premier ligu i sigurno je da ih boli onaj poraz iz Pule, ali naš je uspjeh utoliko veći.
Najdraža pobjeda u tri riječke godine?
- Sve u onoj sezoni dvostruke krune. I izdvojio bih pobjedu nad Milanom na Rujevici od 2:0. To se pamti.
Treneri kroz karijeru?
- Marko Šikanić iz Županje, pa Ivan Karaula, pa Bojko u Cibaliji. Pa Stanko Mršić i vrhunski trener Samir Toplak. U Italiji sam imao tri dobra trenera, Cosmi, Oddo, Baroni. U svakom klubu po tri trenera.
Pa tako i na Rujevici: Kek, Bišćan, Rožman.
- O Keku govore rezultati, ostvario je senzacionalan uspjeh s Rijekom. A za Bišćana bih sve dao. Da me nazove da odem s njim u rat, krenuo bih iz ovih stopa. Imat će on veliku trenersku karijeru. Rožman je načitan, stalno se usavršava, nije ga sram nazvati nekoga i konzultirati se. Pred njim je trenerska budućnost, samo neka je malo sreće.
Rijeka za sva vremena?
- Predsjednik Damir Mišković zaista je velik čovjek. Kada nije išlo i kada bi bilo koji drugi vlasnik očitao bukvicu, Mišković bi nas hrabrio, dizao, vjerovao u nas. Takvim nam je odnosom pomogao u najtežim trenucima. Hvala mu na svemu, kao i svima na Rujevici.
Rijeka na proljeće kreće s treće pozicije u lov na drugo mjesto i Ligu prvaka.
- Hajduk i Osijek prijete, ali vjerujem da će trener Rožman sada složiti momčad i igru po svojim zamislima i u drugom dijelu sezone Rijeka bi trebala biti brža i jača. Valjda će stići i neko pojačanje.
U život je Rijeku ove sezone vratilo onih 4:0 u Splitu.
- Otrijeznili smo se nakon onih 0:5 protiv Dinama. Shvatili smo da moramo više i na Poljudu smo pokazali svoje pravo lice. Postali smo opet klapa. Ove sam tri godine uživao upravo zbog toga; u svlačionici i izvan terena živjeli smo zajedno. Vani toga nema, poslije treninga svatko ide svojim putem.
Rijeka je svojedobno otkupila vaš ugovor od Pescare, sada joj se ta investicija vratila.
- Maksimalno korektno. Ugovor mi istječe naljeto, htjeli smo zaključiti posao sada, da Rijeka dobije svoje.
Sa sobom u Portland nosite kulen?
- Moram malo počastiti ljude... Ali vraćam se za 11 mjeseci. Županja i Rijeka moji su gradovi, u Rijeci sam kupio i stan.