Prije osam mjeseci Marko Futacs uživao je u sjajnom trenutku karijere. Ali, jedan pogrešan, bolje reći, nesretan potez, vratio je karijeru tamo gdje je nekoć bio.
- Prije ozljede pričao sam s jednim novinarom u Mađarskoj. Rekao sam mu “radujem se nogometu”, jer ispred mene su bile samo lijepe stvari. Utakmica s Evertonom, poziv u mađarsku reprezentaciju, ljeto, ugodno vrijeme... Ali onda se dogodila ozljeda.
U Maksimiru je protiv Dinama proklizalo koljeno, desna noga nije izdržala pritisak. Te nedjelje, 6. kolovoza, Futacs je znao da treba ponovno proći dugi rehabilitacijski proces. Na povratak je čekao od početka kolovoza do kraja ožujka. Računao je da bi se mogao vratiti krajem veljače, ali povratak se naposljetku dogodio posljednjeg dana ožujka. U predvečerje Uskrsa ponovno je zaigrao Marko Fuatcs.
Korak po korak
Dva nastupa upisao je nakon povratka, koliko je Mađar spreman?
- Dobro se osjećam i, moram reći, zadovoljan sam kako napredujem u ove dvije utakmice - odgovara 28-godišnji napadač Bijelih.
Jeste li očekivali više?
- Ne, ovo je bilo dovoljno. Idemo stepenicu po stepenicu. Sljedeća je osvojiti što više dvoboja, pucati po golu. Moram ići tako. Ne govorim o golovima, pobjedama, radim korak po korak. Ali, vidim napredak. Možda drugi ne primjećuju, ali znam da je utakmica Lokomotivom bila bolja. Kontrolirao sam igru, vodio loptu, osjećao sam se prisutnijim na travnjaku. Idem polako, bez žurbe i vjerujem da su navijači to osjetili. Polako, pa do finala Kupa! Ako do tada budem spreman, bit će odlično.
Tri utakmice su na rasporedu, u subotu ponovno Zaprešić. Sjećamo se da je prije godinu i pol prvi put Futacs upravo u Zaprešiću zaigrao u startnoj postavi Hajduka. Kao da se ponavljaju situacije, jer debitirao je prije 18 mjeseci protiv Rijeke na Poljudu, a i ovog puta se nakon ozljede vratio u jadranskom derbiju.
- Prije 18 mjeseci u Zaprešiću nisam bio zadovoljan, jer imao sam dvije šanse koje nisam iskoristio. I nakon toga ništa. Bio sam ljut, mogao sam tada više napraviti.
Letvica viša nego prije
Može li se aktualni povratak usporediti s prvim oporavkom od identične ozljede križnih ligamenata?
- Lako je usporediti. Imam veće samopouzdanje, jer ozlijedio sam se u trenutku kada sam bio u dobroj formi. Puno boljoj negoli je bio slučaj u jesen 2015. u Turskoj. Zato je letvica od samog početka mog oporavka u Hajduku podignuta na viši nivo. Od starta rehabilitacije sam bolji, međutim uvijek je ozljeda u pitanju.
Osjećate li danas veći pritisak očekivanja nego je to bio slučaj u ljeto 2016?
- Nisam pod pritiskom bio ni tada kao ni ovog proljeća. Ne vjerujem da navijači nešto očekuju. Po mom sudu, ne očekuju ništa u ovom trenutku. Zašto? Zato što znaju što sam prošao kroz proteklih osam mjeseci, a opet znaju koliko mogu dati Hajduku.
Ali, prvi put, prije godinu i pol nije bilo pljeska na otvorenoj sceni koji vas je dočekao u prije 11 dana u dvoboju s Rijekom?
- Ovog puta bili su sretni što me vide ponovno na travnjaku. Kada sam se prošli put vraćao, prije 18 mjeseci, nije bilo pljeska, jer tada su znali samo koliko zarađujem i zato me nisu dočekali pljeskom - slatko se nasmijao Futacs.
Znanje nije nestalo
Nije se Futacsu dopalo pitanje o razini očekivanja, ali jasno je da je 18 zgoditaka iz prošle sezone stvorilo veliki kredit kod navijača. Ali i golema očekivanja.
- Opet kažem, nema potrebe žuriti. Moraju svi biti strpljivi, jer moje znanje nije iščezlo. Međutim, tek je druga utakmica i ja sam potpuno relaksiran. Pomaže mi što je momčad nešto napravilaw tijekom sezone.
Je li Hajduk danas u boljoj poziciji nego li je bio prošle godine u isto vrijeme?
- Sada smo u boljoj poziciji, jer imamo finale Kupa. Ostalo je na sličnom nivou. Finale Kupa je mogućnost trofeja i to je ono što ovu sezonu čini različitom u odnosu na prošlu.
Je li momčad slabija ili jača nego prošle godine? Futacs rezultat drži mjerilom.
- Početkom travnja smo krenuli u seriju. Igrali smo s Rijekom neriješeno u ožujku, mjesec dana kasnije smo dobili Dinamo, pa deklasirali Osijek. Igrali smo šest mjeseci odlično, ali onda nas je zaustavio peh. Otišao je Vlašić, prije toga moja ozljeda, ispali smo od Evertona. Ove godine imamo Kup, pa ćemo vidjeti može li se napraviti razlika.
Jeste li zadovoljni drugim mjestom?
- S finalom Kupa drugo mjesto je uspjeh. Bez Kupa bismo tražili više.
Kup je definitivno glavni cilj wsezone?
- Glavni cilj je osvojiti nešto. U Mađarskoj sam uzeo Liga kup, s Hajdukom sam prošle sezone osvojio individualni naslov kao golgeter lige, a sada u drugoj sezoni u Hrvatskoj tražim momčadski naslov.
Za veći stadion
Osam je utakmica do finala Kupa. Koliko golova možemo očekivati od Futacsa do kraja sezone? Tko će biti prvi strijelac lige?
- Brojevi, brojevi... Ne znam tko će biti prvi strijelac lige, ne zamaram se tim pitanjem. Što se mog dijela tiče, ne moram postići, nego ću postići prvi gol. Polako, osam mjeseci sam bio izvan terena. Samo osam mjeseci - dodat će Mađar uz dozu ironije i protupitanje:
- Ako ne zabijem do kraja sezone, a zabijem u Kupu, hoće li navijači biti zadovoljni?
Jasno je da će biti zadovoljni, jer za Vinkovce se odavno živi.
- Sjećam se Vinkovaca, dva sam pogotka postigao na tom travnjaku. Ali, mislim da finale Kupa zaslužuje veći stadion, jer stalno slušam kako će biti naših 10.000 navijača na finalu. A stadion je bitno manji. Ja ću dovesti mađarsku Torcidu u Vinkovce. Blizu je mog doma. Šalu na stranu, bit će 10-ak mojih prijatelja, rodbina... Ako pobijedimo, Split će gorjeti.
Jeste li zadovoljan onim što ste napravili u Hajduku? Koje ste ciljeve postavili na početku, pri dolasku u Hajduk?
- Nisam tada mislio o golovima, ni o reprezentaciji. Nisam išao tako daleko. Nakon ozljede sam se jedino želio vratiti, igrati... Poslije ozljede uvijek dolazi emotivno razdoblje. Svaki trening vam je poklon, uživanje u životu. Po sedam sati dnevno sam radio u teretani. Sam, nigdje suigrača oko mene. Nisam vidio ni sunca ni mjeseca. Poslije osam mjeseci opet igram, treniram s momčadi, živim s momčadi. I vjerujem u trofej. Zar život nije lijep?
Bolji nego lani
Istina, ali koji je cilj u karijeri, što Futacs želi napraviti u Hajduku?
- Svake sezone napredovati. Prošle sezone smo bili dobri, ove još bolji. I ako osvojimo Kup, mi smo na odličnom putu.
Jednog dana, kada bude pisao autobiografiju, možda će Futacs s pravom kazati “Hajduk je bio najveći klub moje karijere”. Jer, ni s jednim klubom, osim u Mađarskoj, nije se borio za vrh i trofeje.
- Zašto ne, bio bih sretan da mogu reći kako sam igrao u trofejnom Hajduku.