Spustila se zavjesa na maksimirsku jesen, neobičnu, pomalo i raritetnu, po mnogome posebnu. Dinamo je bez poraza, Dinamo je uvjerljivo vodeći, a opet, prvi je put nakon 11 godina ostao bez Europe. Ali je zato prvi koji je skinuo nedodirljivost Rujevice, dvaput je pobijedio još uvijek aktualnog prvaka, samo dvije momčadi Modri nisu uspjeli pobijediti, Skënderbeu i - Osijek.
S kojim će se susresti odmah na startu drugog dijela sezone. Bila je to jesen u kojoj je eksplodirao Dani Olmo, u kojoj su se nametnuli Sosa i Moro, u kojoj je opet stagnirao Ante Ćorić. Nogometu se, i to prilično kvalitetno, vratio nakon dvije godine Arijan Ademi, svlačionica je ostala bez Juniora Fernandesa, a Domagoj Antolić bez kapetanske vrpce.
No, kad se sve to zbrojilo i oduzelo, dobili smo veliku dominaciju Modrih u HNL-u i bodovnu prednost zbog koje Dinamovim igračima već svi pomalo čestitaju naslov prvaka.
Ipak, kad se podvuče crta ostaje još upitnika i dvojbi, koje vrlo skoro treba riješiti. Napreduje li momčad kako se očekivalo, je li Mario Cvitanović na dobrom putu, ili su igrački ovi momci trebali pokazati više, što je nekakvo opće mišljenje? Rezultat je ove jeseni često bio bolji od dojma i izvedbi, ali, opet, u okruženju HNL-a teško je procijeniti koliko ovaj Dinamo uopće vrijedi i što mu i koliko treba da bi na ljeto bio europski konkurentan.
E, to sad moraju u Maksimiru dobro razmisliti, analizirati i procijeniti, čeka ih zima velikih odluka. Koga dovesti, prodati neke važne igrače ili ne, tko iz ovog kadra jest, a tko nije za europski Dinamo. Činjenica, s time se slažu svi, ovoj momčadi treba još igrača, po mogućnosti iskusnih. Dobro, Gavranović je jedan, ali nije jedini. Sad, na zimu slaže se mozaik za ljetni napad na Ligu prvaka pa se stoga i ne smije puno griješiti u procjenama i odlukama. Jer, Europa je život, kisik za Dinamo, još jedna godina bez europske jeseni bila bi kobna, opasna, stoga je igračko-stručna križaljka sad, na zimu, krucijalna.