Stipe Pletikosa, poslije Vladimira Beare, najbolji vratar Hajduka svih vremena, vjerojatno i u Hrvatskoj, vratio se u Split iz Rusije, točnije iz Rostova…
- Otišao sam tamo na tri mjeseca, a ostao sam četiri godine, zaključio sam taj dio karijere.
Pletikosa je još na vagi, čeka neku ponudu, ne bih rekao da se nada, jer je na rubu odluke zaključiti karijeru. Plete ima ponuda, dobivao ih je tijekom ove sezone…
- Zanimljivo, prije, kad god sam branio dobro, nisu me zvali, kad sam bio ozlijeđen, eto ponuda, sad prvi put kad sam stvarno u formi mogu birati.
Ovacije u Rostovu
Laskava je bila jedna ponuda iz Amerike, ali Pletikosa eventualno želi angažman negdje bliže, na primjer u Italiji.
- A to bi bilo lijepo, nadomak kuće.
Hajduk?
- Ne, ne bih se vraćao na teren u Poljud. Hajduk je za mene nešto posebno, to nije ni druga, ni treća nego figurativno peta dimenzija. Ovo što sam branio, Ukrajina, Engleska, Rusija... za mene je to bilo odrađivanje, zarađivanje. Ustvari, kad promislim guštao bi odigrati posljednju utakmicu karijere na Poljudu, u dresu Hajduka. Volio bi to i moj sin Franko.
U posljednje vrijeme Stipe se doslovno posvetio obitelji, Angela mu je rodila treće dijete, Franko i Eli dobili su sestricu Ružu.
- Kad igraš za klub i reprezentaciju ispada da nemaš vremena, trudio sam se maksimalno štiti obitelj, ona je doslovno svetinja.
Na rastanku u Rostovu priređene su mu ovacije, ispraćaj kakav nije očekivao. Njegov klub je u repesažu izborio opstanak u prvoj ruskoj ligi, najprije su pobijedili Tosno u gostima s 1-0, pa kod kuće 4-1.
- Trčao sam taj posljednji krug, polako, nogu pred nogu, razmišljao sam, sjećao se, mahinalno otpozdravljao navijačima i ranije sam osjećao njihovo poštovanje, ovog puta i ljubav.
Pletikosa je dobio visoko odlikovanje Jaroslavske oblasti “Slava Dona”, darivali su ga tradicionalnom raritetnom kozačkom sabljom, šapnuli mu da je mora izvući iz korica i poljubiti, a kad je to izveo…
- Srušile su se tribine, tako mi je izgledalo, bila je eksplozija ushićenja gledatelja. Kad smo osvojili kup Rusije, jedini trofej Rostova, bilo je skandiranja, ali ovo kad sam odlazio s terena s tom sabljom i ordenom baš je nezamislivo.
Razgovor smo vodili u restoranu Vidilica (vlasnik Ivica Šurjak), na Marjanu, u blizini Pletine kuće, jedne secesijske palača iz 1911., godine kad je osnovan Hajduk. Tu zgradurinu, sad prelijepu, koja dominira s Marjana nad Splitom, uredili su, obnovili, uložili svoje novce Pletikosa i Ivan Jurić, sad trener Crotonea. Čim sam spomenuo Jurića, njegov kompanjon je skočio:
- Izvanredan trener, u Italiji je vrlo teško dobiti posao, a njega su u Crotone u Serie B zvali, ima ugovor na tri godine. Dobro, ugovor znači neku sigurnost, ali trenera čuva jedino rezultat. Ponosan sam, drago mi je, kako moji suigrači dobivaju angažmane. Eno Tudor u PAOK-a, Bilić u West Hama, volio bih i da Štimac preuzme Esteghlal.
Ambicije na Poljudu
Pletikosa se ljuti na navode da je Tudor u zadnji čas otišao iz Hajduka, ostavio “bijele” nasukane. Odmah će udariti kontru, kako je otišao i Eddy Reja, pa nikome ništa. Hoće li Pletikosa u trenere?
- Ne bih, neću, jer to bi značilo opet kufer u ruke, pa seli. U slučaju da se ostavim branjenja, imat ću vremena za pripremu, za usavršavanje. Ne krijem, moje ambicije su vezane uz Hajduka. To je moj san, moja želja. Uloga? Pa isprofilirat će se nešto. Glavno je pitanje danas hoćemo li moćnog Hajduka, točnije kad će se naš klub vratiti na stare pozicije. Poštujem svaki model, ovaj danas je legitiman, ali autori moraju biti svjesni da vrijeme odmiče. Nisam siguran da se način izbora Nadzornog odbora vodi na pravi način. Demokratski izbori? Ajde, neka ih…Što znači nadzor, zna se. Po meni bi trebali imati tri sastanka, prvi kad se uoči početka sezone postavljaju ciljevi, oni strateški i operativni, drugi oko Božića, da se vidi gdje smo, i treći na proljeće, da se potvrdi uprava i trener ili provedu smjene. Legendarni vratar Hajduka i reprezentacije Hrvatske voli reći kako on nije “taj koji izbjegava zamjeriti se”, ali ipak nije želio ući u ocjenu aktualne uprave.
- Sigurno su imali i dobrih poteza, ali imam dojam improvizacije.
Čeka poziv iz Serie A
I za kraj, ono najslađe: reprezentacija. Pletikosa je napustio državnu momčad poslije Brazila, on je u više navrata naglasio da je “sam sebi najstroži kritičar”, te da “nikad ne traži alibi”, pa je i “ponosan što sam izašao pred novinare i prihvatio dio odgovornosti”. Tako se ne ponašaju svi…
- Smeta me, boli me inzistiranje na kritikama. Kao reprezentacija, stalno u eliti, evo sad ćemo biti nositelji u ždrijebu za Rusiju. Imamo sjajne rezultate, 14 od 18 mogućih osvojenih bodova u ovim kvalifikacijama. Pa ipak se traga za lošim stvarima, stalno se nešto prigovara. Otuda i manjak sigurnosti kod naših igrača. Protiv Italije imali smo izmišljeni početak i onda igramo na neku čeku umjesto da se zabije drugi gol.
Pletikosa je zadovoljan karijerom premda u nekim periodima nije imao sreće. No, to kako je prihvaćen, na primjer, u Zagrebu.
Sad sa suprugom Angelom priprema krštenje male Ruže (ima jedan mjesec), pa će na odmor, on ima svoju bazu u Veloj Luci, pa ako ga njegov menadžer i prijatelj Naletilić pozove za Italiju bit će pripravan. U protivnom, posvetit će se djeci i budućem angažmanu u voljenom Hajduku.
Svima respekt, ali Slaven Bilić je klasa iznad
- Ja sam u reprezentacijama od 1991., u svim uzrastima, prošao sam brojne izbornike, trenere, njihove asistente, razgovarao s mnogima, ali jedino je Slaven Bilić znao homogenizirati momčad. Svima svaka čast, Bilić je klasa iznad. Pa pogledajmo klubove koje je vodio: Hajduka, Lokomotiv, Bešiktaš, sad West Ham. Siguran sam da će imati uspjeha pogotovo u Engleskoj, tamo se trener ne trebaju trošiti na pronalazak motivacije igrača.