Površnost je jedna od temeljnih boljki hrvatskog nogometa. Prepoznaje se u svim segmentima, a kako nam redovito pokazuje život HNL-a, poglavito u poštivanju propisa. U tom kontekstu treba tretirati i najnoviju ideju kako bi se na utakmice Lige 10 uveo “prilagođeni VAR”. Najavio je to šef sudaca Ante Kulušić, govoreći o “sucu u reportažnim kolima” kao nečem jednostavnom, jeftinom i logičnom novitetu koji se lako može uvesti. U reakcijama inače kronično kaotičnog nam etera, ta je nerealna ideja naišla gotovo na opća odobravanja. No, kako je u pitanju vrlo ozbiljna stvar propisa, mora se ipak pojasniti kako ovakvi pristupi djeluju prilično neozbiljno…
Prije svega došlo bi se upitati zašto sada odjednom ubrzati eksperimente s “VAR-ovima”. Bilo je mnoštvo slučaja u proteklom razdoblju koji su bili (ne)sporni, pa nije bilo ovako radikalnih najava.
Ono što međutim teško možemo razumjeti, to je olako baratanje tezom kako je moguće primjenjivati neku vrstu tehnološke podrške sucima. I kao, jeftino je - još jednog suca u TV vozilu i to je to. Ono, mislimo, je l’ vi to ozbiljno?!
Put u kaos
Prije svega, bilo kakvo samoinicijativno korištenje tehnologije u nogometnom natjecanju nije dopušteno. Unutar službenog natjecanja na svoju ruku se ne mogu mijenjati pravila igre. Da budemo plastičniji, ne može sada HNS odlučiti i uvesti pravilo da se umjesto golmana privremeno može igrati sa 11 igrača u polju kad se napada, ili da će utakmicu suditi dva glavna suca...
Mijenjanje pravila igre nije dopušteno, a svaki onaj koji tome pribjegne došao bi pod sankcije FIFA-e/UEFA-e. Pored toga, ako ćemo i praktično to tretirati, mijenjati odluke na temelju “viđenja jednog suca pokraj TV-a”, osim što je nepouzdano jest i put u kaos. Svaki onaj klub koji bi se žalio na takve subjektivne i, naravno, selektivne odluke, bio bi u pravu tražeći poništenja i zadovoljštine. S takvim pristupima može se u konačnici riskirati i poništenje natjecanja…
VAR je sam po sebi revolucionarni nogometni novitet i zato FIFA izuzetno oprezno razrađuje njegovo funkcioniranje, ali i implementiranje. Dvije godine eksperimentalne primjene, mnoštvo istraživanja, institucionalnih analiziranja, sve je to kroz 800 utakmica trebalo kako bi se predložilo IFAB-u da u ožujku izglasa službeno uvođenje VAR-a.
Svaka kriva interpretacija tog sustava teret je za proces prihvaćanja tehnologije u vrlo konzervativan nogometni milje. Upravo zato FIFA ne prepuštaju slučaju ništa što ima vez sa njegovom primjenom.
Nužna edukacija
Za uvođenje VAR-a nužno je educirati ljude koji će ga odrađivati i to po posebnom i vrlo preciznom protokolu. Kada neka liga želi uvesti VAR, ona mora proći sve te edukativne procese, investirati u opremu i, naposljetku, kroz provjeru uvjeriti FIFA-u da je sposobna pravilno i kvalitetno koristiti taj sustav. Tek onda se potpisuju ugovori i dobiva zeleno svjetlo, iako svako nepravilno korištenje VAR-a može stvari vratiti na početak.
Uza sve to je ključno izreći sljedeće. VAR je asistencija glavnom sucu, koji odlučuje kad će ga pozvati u pomoć i jedini on odlučuje temeljem onog što vidi na ekranu. Već je to dovoljan pokazatelj kako je besmisleno ovo što se raspravlja u nas. Naime, prema Kulušićevim promišljanjima, dodao bi se jedan sudac (još jedan uz pet koliko ih ima!?) u reportažna kola i on bi sugerirao sucu na terenu radijskom vezom što vidi na ekranu. To znači da bi zapravo glavni sudac odlučivao po preporuci suca u reportažnim kolima! To nema logike a niti teorijske šanse da se dogodi jer je to zadiranje u neovisnost suca i potpuno kršenje pravila nogometne igre. Kad govorimo o HNL-u to bi bilo pogotovo hranjenje novih teorija urote, jer i sada nema vjere u njih kada sude na “otvorenom”. Kad bi se odlučivanje dodatno opteretilo “sucem iz režije”, možete si samo zamisliti kakav bi kaos nastao u okruženju gdje se nikome više ne vjeruje.
Sudac neprikosnoven
Naposljetku, da ponovimo, i pored ovog modernog VAR sustava, pod patronatom FIFA-e, sudac na terenu ostaje neprikosnoven u procjenama i odlučivanju. Jedino što uz ekran pokraj terena može sam pogledati “bolju” sliku i onda mijenjati odluke...
I još nešto. VAR i nije baš tako drastično skup (Portugal je uložio milijun eura), a k tome FIFA ima poseban Forward program koji financijski pomaže članicama i u razvoju primjene VAR-a. No, prije tehnologije uvjerljiv je dojam kako HNL, odnosno pitanje sudačkih pristupa iziskuje druge, temeljne promjene ponašanja. Govorimo, dakako, o ljudskom faktoru, koji ionako i u VAR-u ima glavnu ulogu...