Ivan Dolček (19), ovoljetna akvizicija Hajduka, imao je debi iz snova za Bijele na Malti kada je u posljednjoj minuti nadoknade protiv Gzire United pogodio za 2:0 čime je uzvrat s poluprofesionalcima s mediteranskog otoka učinio formalnošću.
Poznato je da je Dolček, koji je iz Slavena Belupa stigao za pola milijuna eura, emotivno proživio pogodak, rekavši da prvijenac i sve buduće golove posvećuje pokojnima ocu i djedu koji su imali važnu ulogu u njegovu životu. Trenutno mu je i majka, koja drži obiteljski kafić doma, također u Splitu, ali samo dok se ne privikne.
Ušao je na Malti Dolček umjesto kapetana Domagoja Bradarića u završnici te postigao važan pogodak… Je li to bilo zbog svježine ili prodornosti, odlaska u napad s pozicije lijevoga beka?
- Imam tendenciju stalno se dizati prema naprijed kao bek. Kada sam ušao s klupe, najvažnije mi je bilo uloviti ritam. Dogodi se da napraviš dva-tri sprinta, onda možeš brzo puknuti. Trebaš se prilagoditi ritmu - kaže simpatični mladić koji je tek kratko vrijeme stanovnik svlačionice Bijelhi, ali se odlično uklopio.
Premda je igrao i desno krilo, on za sebe tvrdi da mu je draže igrati lijevog beka, za tu poziciju su ga na Poljud i doveli...
- U juniorima sam igrao lijevoga beka i dosta sam se popravio što se tiče obrambene faze, na toj poziciji sam najkvalitetniji.
Kad me vide prijatelji...
Pamtit će Dolček prvu utakmicu na Malti i prvijenac, pothvat koji ostvare rijetki. Najsvježiji je primjer Nikola Vlašić koji se protiv Dundalka upisao u strijelce i kao takav postao najmlađi u povijesti…
- Osjećaj je bio fenomenalan, pogotovo što je to prvi gol za Hajduk. Sačuvao sam dres s te utakmice, negdje ću ga sigurno postaviti na zid u okviru. Time mi je draži što smo osigurali dobar rezultat pred uzvrat. U toj utakmici moramo također pobijediti, favoriti smo, a igramo pred našom publikom pred koju želim što prije istrčati. Još nisam igrao na glavnom terenu, dok sam bio u Slavenu samo sam s mlađim kategorijama igrao na pomoćnom igralištu.
Posljednjih dana piše se puno o Dolčeku i vremenu kada ga je pokojni otac svaki dan vodio u Maksimir dok je kao mlad bio u Dinamu. Puno je vremena provodio u automobilu vozeći se gotovo svaki dan na relaciji između Podravskih Sesveta i Zagreba.
- Tada sam doslovno živio u autu, trajalo je to tri i pol godine po šest sati dnevno. Jako teško je bilo, učio sam u autu, jeo. Jednu godinu sam išao u osnovnu školu u Zagrebu.
Tada je u Dinamu radio i Siniša Oreščanin, znači li to da vas poznaje?
- Znam da je on bio tamo trener dok sam ja bio u pionirima, a on je vodio starije kategorije.
Što vam je rekao nakon prve utakmica i gola?
- Čestitao mi je na prvijencu i rekao da je sretan, da samo ovako nastavim te budem radišan i da ostanem na zemlji. I da budem svoj.
Hoće li doći dosta prijatelja na utakmicu, koliko ste karata naručili?
- Dolazi dosta prijatelja, kumova, moram uzeti dosta ulaznica. Jedva čekam zaigrati pred puno ljudi, to je san svakoga nogometaša, još kada me vide prijatelji. Bit će mi veliko zadovoljstvo i sreća.
U četvrtak se očekuje uzvrat s Maltežanima koji bi trebao bili lagan, a onda slijedi otvaranje prvenstva s Istrom?
- Moramo odraditi posao do kraja, ne smijemo podcijeniti protivnika. A za Istru se isto moramo pripremiti, ući dobro u sezonu.
Ventspils bi trebao biti idući protivnik u Europi, sudeći prema 3:0 protiv Teute…
- Znam za rezultat, ali polako. Idemo utakmicu po utakmicu.
U Hajduku ima broj 31 zato što je bio slobodan i zato što ima tricu...
- To sam htio, ali isto zato što je i moj prijatelj Šarlija koji je otišao u CSKA uzeo taj broj. Čestitali su mi i suigrači iz Slavena Belupa, imamo grupu na WhatsAppu za zezanciju. Često se čujem s njima. Ne pričamo o taktici, oni za to imaju posebnu grupu.