Poslije utakmice u Bruxellesu 18-godišnji Josip Radošević poslao je sms poruku svojim najbližima: “Sve je prošlo super. Presretan sam. Ekipa je vrhunska, odlično su me primili.”
- Nismo se čuli telefonom - priča nam dan poslije Josipov stariji brat Antonio. - U roamingu je pa da mu ne nabijamo troškove. Ali jedva ga čekamo vidjeti. Proslavit ćemo ovaj veliki dan. Svi smo ponosni na njega što je uz pomoć Boga ostvario nešto tako značajno - dodaje Antonio prenoseći djelić atmosfere koja je vladala u njihovom obiteljskom domu u Dugopolju.
Mladi nogometaš tek je ove sezone postao standardni igrač Hajduka i njegova je karijera krenula vrtoglavom brzinom.
Htjeli curicu, rodio se sin
- Josip mora biti zadovoljan kako je odigrao. Sa samo 18 godina pokazao je da ima karakter i nije se dao impresionirati ambijentom, protivnicima, ali ni suigračima. Jer ne zaboravite da je on hrvatske reprezentativce dojučer mogao vidjeti samo na televiziji - kaže nam Antonio Radošević.
Radoševići su Dugopoljci. Otac Božo i mama Milica podigli su na noge četiri sina: Marka (33), Danijela (29), Antonija (25) i najmlađeg Josipa (18).
Božo je tehnolog, godinama direktor u AD Plastiku pa potom branitelj, a danas je u mirovini, a supruga Milica je učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi u Dugopolju.
Nakon tri sina željeli su curicu.
Mamini nogometni geni
- Prije nego što se Josip rodio, roditelji su sanjali da će dobiti curicu. Nas tri starija brata smo jedan od drugoga razlike četiri godine, a Josip je sedam godina mlađi od mene . Možda bi u nekoj drugoj obitelji bio mezimac, ali nas su roditelji odgojili da svi budemo jednaki. Baš zato je Josip skroman. Ne zanimaju ga gluposti. Nogomet mu je sve - priča nam Antonio koji je također nogometaš u drugoligašu Dugopolju. A i ostala braća su igrali nogomet.
Otac voli nogomet, ali Antonio otkriva da su nogometni geni možda došli s mamine strane. Mama Milica je rođena Balajić iz Karakašice kraj Sinja odakle su Stipe i Andrija Balajić, Vedran i Zlatko Runje...
- Josip je krenuo na treninge prateći mene jer sam trenirao najprije u Dalmatincu, a poslije i u Hajduku. Otac ga je vozio na treninge, a kasnije sam ja preuzeo tu obvezu. Josip još nema vozačku pa je često putovao autobusom, linijom 35 iz Dugopolja. Prije tri mjeseca preselio je u Split, ali i dalje pješke dolazi na trening.
Josip Radošević je skroman mladić, to ističu svi koji ga poznaju. Važnu ulogu u njegovom životu ima vjera. Josip je praktični vjernik, redovito odlazi u crkvu i vrijeme provodi u molitvi.
- Svi se pitaju odakle mu tolika snaga. Jer on se sa svojih 17, 18 godina nosio s puno iskusnijim profesionalcima. Tajna njegova uspjeha je u vjeri i Božjoj pomoći - kaže Josipov brat Antonio.
On je “dobar pastir”
- Ti susreti, razgovori i molitva ispunjavaju nas kao osobe. Puno nam to pomaže da spoznamo prave vrijednosti, a ne ovo što nameće današnje društvo. Josipu to puno pomaže. Vidjeli ste kako je bio miran i staložen, a samo dan nakon cijele medijske bure koja se podigla zbog nepravednih optužbi da ima veze s rasizmom. A te optužbe namaju veze s istinom.
Josip nema menadžera
Josip je redovito završio dva razreda u Pomorskoj školi smjer nautičar, a kad je priključen prvoj momčadi Hajduka zbog obaveza morao se prebaciti na večernje školovanje. Zbog njegova stila igre najčšće ga uspoređuju s talijanskim nogometašem Gennarom Gattusom, a dobio je i nadimak “Zujo” jer puno zuji po terenu.
- Josip ima sjajne fizičke predispozicije pa još može jako puno napredovati. Također ima karakter, ali znam da ima kreativnosti u svojoj igri i to mora još više pokazivati. On ne razmišlja o tome gdje će biti za četiri, pet godina. Ne sanjari o velikim klubovima nego razmišlja samo o Hajduku, a sad i o reprezentaciji.
Menadžera nema, a njegov brat Antonio objašnjava. - Ne vidimo potrebu za menadžerom. Josipova karijera se super razvija i uz Božju pomoć vjerujemo da će tako biti i u budućnosti.