Ante Ćorić već je niz godina jedna od glavnih tema u Maksimiru. Nije ništa drugačije ni otkako je Mario Cvitanović postao trener Dinama, a u velikom intervjuu za Sportske novosti otkrio nam je svoja trenutna razmišljanja i osjećaje kada je u pitanju ovalj dragulj Modriih.
Što je bilo s onih Ćorićevih sedam sekundi u igri protiv Rijeke, ispalo je malo nespretno, on nije bio zadovoljan, otišao je pokunjenu u svlačionicu. Je li to bila namjerna lekcija, opipavanje pulsa najvećeg talenta?
- Malo se tu priču i prepotenciralo, apsolutno nema nikakvog problema. Moram reći da sam ja malo ljutit na svoje igrače, kad radim zamjenu ponekad im trebaju dvije ili tri minute da se spreme za ulazak u igru, moraju biti brži. Bila je to moja odluka, htio sam nagraditi Soudanija za sjajnu predstavu i svaki bi igrač trebao biti sretan i zadovoljan kad uđe ili kad igra od početka, biti sretan i ponosan što nosi Dinamov dres. I to ne treba shvaćati kao omalovažavanje ili lekciju. Ne bi trebala biti tema, niti poruka ili školovanje, je li to sekunda, minuta ili 90 minuta, o tome se ne treba ni pričati.
U redu, ali kakva je sad situacija s Ćorićem, kad ćemo ga vidjeti na terenu u punom izričaju?
- Krenuo je dobro u sezonu, onda se desila ozljeda. Pa reprezentacija gdje je bio dobar, pa se tamo ozlijedio, pa se vraćao, ušao u Splitu jako dobro i onda je bila ta Rijeka. Sad je igrao protiv Belupa. On je igrač koji, i to sam mu rekao prvi dan, ima nešto posebno. I to mu nitko ne može oduzeti, on udara loptu drugačije od drugih, razmišlja drugačije od drugih. On je kreativan i maštovit, zaigran, voli nogomet na jedan poseban način i ja to poštujem i neka tako ostane. Ja želim da te prednosti ugradi u momčad i da bude produktivan za to što tražimo i da bude u fizičkom dijelu na razini koju svi želimo. Ali svatko od njih, pa i on, mora shvatiti da je svaki trening kao zadnji, da je svaki trening kvalifikacija. Želim da svi idu do krajnjih granica, da ne poznaju umor, odustajanje, manjak energije igrali minutu, pet, 10 ili 90 minuta. To je ta mentalna snaga o kojoj pričam. Ima jedna poslovica “od nameta nema selameta” ili “od guranja i stalnog prisiljavanja nema sreće”. Dakle, oni sami moraju htjeti, biti bolji, prije svih bolji od samoga sebe, a kasnije od suparnika ili konkurenta u momčadi pa i suparnika na terenu.