TRGOVINA KAO PRIMARNA DJELATNOST NAŠIH KLUBOVA, HNL NAPUSTILI IGRAČI VRIJEDNI VIŠE OD 63 MIL. EURA Nadareni Hrvati van, šaroliki stranci unutra!

Trgovina je primarna djelatnost hrvatskih klubova, koji u velikoj mjeri od nje žive, i logičan je slijed da se u prijelaznom roku nisu pojačali, nego oslabili. To je glavni zaključak nakon što je spuštena zavjesa na razdoblje ljetnih migracija nogometaša. HNL gomila strance, što trenutačno može izgledati zanimljivo jer pojedini klubovi djeluju konkurentnije, no za ligu kojoj je jedina istinska vrhunska vrijednost razvoja igrača, čiji dometi potom dosežu ponekad i planetarne visine, radi se o vrlo problematičnoj strategiji.

Imamo samo deset prvoligaša, a u njima 42 posto tuđinaca. Nogomet sve više sliči na drvnu industriju, izvozimo sirovine, a ne proizvode, što može puniti džepove prekupaca, ali kakva je budućnost 1. HNL? Nije loše u Gorici ili Istri 1961 vidjeti ponekog zanimljivog igrača iz inozemstva, premda su svi oni došli tek nakon što su im otpale lukrativnije opcije; neprilika je kad se sudarite s činjenicom da u ligi već niz godina nemate poštenog domaćeg centarfora, beka, a sve je manje i veznjaka.

Moguće posljedice

Što će to jednog dana značiti za reprezentaciju? Kao što su prije petnaestak godina prevladavali katastrofičari s tvrdnjama da nikad više nećemo imati asove i nacionalnu vrstu poput Brončanih i tumačili gluposti, tako su se sad brojni uljuljkali u tezu da će kod nas vječno nicati talenti i uvijek ćemo uživati u jakoj reprezentaciji, valjda po Duhu Svetome.

Ne bi se valjalo s time zanositi, i ova bi teorija mogla biti prijevara ne bude li strateškog razvoja domaćeg nogometa. Budu li riječ držali samo menadžeri, a struka šutjela.

Nadareni Hrvati van, šaroliki stranci (obično s dna vrijednosne piramide) unutra - to je bila i ovogodišnja slika prijelaznog roka. Pisati o igračima koji su stigli kao pojačanja i zagolicali maštu navijača nemoguće je jer takvih u HNL-u nije bilo, istaknuti nekoliko donedavno za nas anonimnih stranaca daleko je lakše jer su upravo igrači skupljeni s raznih meridijana i paralela jedino osvježenje. Nažalost, na poprilično niskom razinama, u golemoj većini slučajeva...

Vrh HNL-a, očito, kvalitativno tone, bilo bi izvrsno da je to samo privremena pojava, a ne trend za dugo razdoblje, Rijeka, Hajduk i Osijek ušli su u europske kvalifikacije nespremni za zadaće koju su im postavljene, da bi dulje trajali na međunarodnoj sceni od vrućih ljetnih dana. I nakon toga su bez zadrške nastavili prodavati igrače jer Rijeka i Hajduk od toga žive, a ni Osijek se ne ponaša drugačije.

Nedavno je Ernesto Valverde kazao da se uspjeh Barcelone ne mjeri po biznisu napravljenom s igračima, nego po trofejima u vitrinama, što ni približno ne može proći kod nas. Pritom je Dinamo i dalje klasa iznad ostalih, ne po koncepciji, nego po razini na kojoj vrti taj biznis. I njegovo je mjerilo uspjeha Europa...

Na svim uglednijim adresama dominiraju prodajni transferi. Kroz vrata s oznakom “exit” prošlo je 177 mladića s kopačkama, utrženih ili slobodno puštenih, na kojima je inkasirano 63.251.000 eura, a frapantno zvuči podatak da je od oko 250 nogometaša koji čine temelje prvoligaških momčadi više od 130 onih koji su novi u klubu u kojem sada igraju, a za sve skupa podmirene su odštete u vrijednosti 7,6 milijuna eura.

HNL vrijedi 129 milijuna €

Kao rezultat trgovačkog pristupa ili pak nužde u kojoj vlada princip spašavaj se kako možeš. Čiji je ogledni primjer Istra 1961. Najveći novac zavrtio se na prijelazu Filipa Benkovića iz Dinama u Leicester, 14,5 milijuna eura po Transfermarktu, a za šest milijuna Roma je uzela Antu Ćorića te Stuttgart Bornu Sosu. Još tri dečka koja se tek trebaju igrački razviti i zapravo afirmirati već su u inozemstvu: reprezentativac Filip Bradarić otisnuo se iz Rijeke u Cagliari za pet milijuna eura, Hajduk je 3,5 milijuna dobio za Tomu Bašića od Bordeauxa, a tri za Karla Leticu od Cluba Bruggea…

Najveći odštetu platio je Dinamo Lokomotivi za Lovru Majera, 2,5 milijuna eura, to je daleko najjači posao unutar države. Modri drže i drugo i treće mjesto jer su 1,5 milijuna dali Lechu za Emira Dilavera, a milijun Ulsanu za Mislava Oršića.

CROPIX

Svi HNL igrači zajedno vrijede 129,5 milijuna eura, pa je 16. mjesto na rang listi UEFA-e zapravo fantastičan plasman. Koji brani samo Dinamo. Najskuplji je igrač Francuz Kevin Theophile-Catherine s četiri milijuna eura, a prosjek starosti 24,5 godine. Prvoligaši su redom u plusu, najviše Dinamo, ili na nuli po pitanju odšteta. Mnoge igrače, pogotovo strance, dovode menadžeri sa slobodnim papirima samo da ih negdje udome. I potom jednom možda unovče.