Kada bi se pričalo o velikim transferima na Poljudu, malo bi se tko sjetio Tome Bašića (21). Mladi veznjak odigrao je za Hajduk 100 utakmica, što natjecateljskih, što prijateljskih, ali u tri sezone nikada nije čvrsto zauzeo mjesto startera - u dobrom dijelu tih utakmica ulazio je kao pričuva - premda sa 16 pogodaka i 17 asistencija ima jako dobar učinak.
Zbog svega toga Bašićev je transfer u Bordeaux, za kojeg je jučer ušavši u 72. minuti i debitirao u francuskoj ligi u domaćem porazu od Strasbourga (0:2), odjeknuo poprilično senzacionalno. U Francuskoj naši igrači već niz godina nisu nešto tražena roba, a sada je veliki Bordeaux kupio igrača koji je i ovu sezonu u Hajduku otvorio kao pričuva.
- I ja sam, iskreno, ostao jako zatečen kad sam doznao da me Bordeaux želi dovesti. Preplavilo me uzbuđenje, ali i nevjerica i nekako sam tek nakon potpisa ugovora doista povjerovao da se sve to dogodilo. Tek sada polako shvaćam gdje sam došao - iskreno će Toma Bašić.
Čujemo da je baš trener Gustavo Poyet inzistirao na vašem dolasku?
- Istina je, posebno me pratio i to mi je super u cijeloj priči. Poyet me osobno nazvao, objasnio mi kako me vidi, što od mene očekuje i da jako vjeruje u mene.
Je li vam naznačio kakva bi vam mogla biti minutaža i status u momčadi?
- U sebi nekako računam da će mi trebati šest mjeseci da se potpuno adaptiram na novi klub i novu ligu. No, trener mi je rekao da ću brzo dobiti šansu i ako tako doista bude bit će to ‘vau’. Ukoliko se plasiramo u Europsku ligu, sezona će biti nakrcana utakmicama, jer znate da se u Francuskoj igraju dva kup-natjecanja. Bit će dakle puno prostora za sve nas u svlačionici.
Povučenije u sredini
Eto, šansa je doista stigla brzo, već u prvom kolu prvenstva. Jeste li proučili tko vam je sve u svlačionici?
- Detaljne analize nisam radio, ali jasno mi je da su tu odlični igrači. Bordeaux ima ambiciju biti među pet-šest vodećih klubova lige.
Na kojoj vas poziciji vidi trener?
- Bordeaux uglavnom igra u sustavu 4-3-3 ili 4-2-3-1. Po ovom što mi je prezentirano trener me vidi u sredini terena, ali na povučenijoj poziciji.
U Hajduku ste uglavnom igrali poludesno ili polulijevo?
- Da... U sredini sam imao jako malo minuta, ali moram priznati da me jako privlači ta pozicija. Što se tiče igre u Hajduku, osobno mislim da nisam ni izbliza pokazao sve što sam trebao.
Zanimljivo je da ste skupili 100 utakmica, ali teško je reći da ste se kod nekog trenera mogli osjećati kao pravi starter. Možda vas je i to sputavalo?
- U momčad sam upao kod Damira Burića još prije pune tri godine, ali u toj prvoj sezoni igrao sam jako malo. Potom mi je Pušnik u sljedećoj sezoni dao značajno veći prostor. Kod njega sam debitirao na Poljudu, igrao svoju prvu europsku utakmicu, osjetio kako je igrati pred 30 tisuća navijača... Solidnu sam minutažu imao i kod Carilla pa i kod Kopića, ali činjenica je da nikada nisam osjećao puno povjerenje trenera i to mi je falilo. Doduše, ta neizvjesnost me stalno motivirala na još bolji rad, ali svejedno mislim da bih Hajduku dao više da sam osjetio puno povjerenje trenera koji su me vodili.
Fizički pomaci
Treneri često komentiraju da niste sazreli kao igrač, da vam je i tijelo još uvijek ‘zeleno’, da se niste do kraja tjelesno definirali. Je li to možda zato što ste rođeni kao blizanac, imate brata Jakova?
- Istina je da smo obojica još od najmlađih nogometnih dana stalno kasnili za svojom generacijom po pitanju fizike. Stoga sam često bio na klupi, brat čak i na tribinama. I sada osjećam da je preda mnom još uvijek veliki prostor za tjelesni rast...
Znali smo slušati kako vam duel igra zna biti problematična, a u Francuskoj se igra fizički iznimno snažan nogomet?
- Ne bojim se za to, jer fizički sam bitno napredovao, puno radim, puno, i od sebe tražim poboljšanja u igri i u duelima. Evo, u Sofiji sam asistirao nakon što sam odlično prošao kroz duel s bugarskim suparnikom. Sve češće osjećam kako mogu i s naizgled puno jačim igračima od mene.
Odlazili i veći od mene
Zato imate ljevicu kakva se rijetko vidi u današnjem nogometu. Zna se da možete potegnuti sa svih pozicija i da vam je svaki centaršut ‘pola’ gola. Ne sumnjamo da je i Poyeta impresionirala vaša ljevica, jer mnoge se utakmice odlučuju upravo u prekidima?
- Oduvijek sam znao da imam nešto u toj ljevici, od kada igram nogomet ona mi je donijela puno lijepih trenutaka. Međutim, ne bih volio da se o meni govori samo zbog mojih prekida, želim biti igrač u punom smislu te riječi, želim da me ljudi hvale zbog igre, a ne samo zbog prekida. Vjerujem da ću u Bordeauxu to i postati.
Vratimo se još malo ljevici. Koliko radite na svom centaršutu?
- Ne treniram je sumanuto, ako to pitate. Jednostavno je imam...
Nažalost, Hajduk je više nema. Otišli ste u kritičnom trenutku?
- Kao i mnogi prije mene. Ne razmišljaš o odlasku, a onda se to samo dogodi i nema tu puno priče, jer znamo od čega Hajduk najviše živi.
Kako vidite Hajduk bez vas?
- Odlazili su i mnogo veći i važniji igrači od mene, tako da tu problema neće biti. Što se tiče same momčadi, ova je sezona bitno drugačija od prethodnih kojima sam svjedočio. Inače bi u ovo vrijeme Split i Dalmaciju tresla velika euforija, želje su doticale oblake pa bi koncem kolovoza sve to palo u vodu. Sada je situacija potpuno drugačija, nigdje ni traga euforiji, puno je kritika i zabrinutosti.
Dobivao 5.000 kuna
Sugerirate da to možda i nije loše za Hajduk?
- Ima ova momčad kvalitetu, jako se dobro radi i rezultat će već doći. A ima tu i igrača koje će navijači tek upoznati.
Koji su to?
- Stanko Jurić i Palaversa prije svih. To su dečki koji imaju odličan potencijal, samo ih treba podržati i vjerovati u njih.
Više nego u vas. Mnogi ni ne znaju da ste dugo igrali za pet tisuća kuna mjesečno?
- To je bio moj stipendijski ugovor, ali dobio bih s premijama nešto više.
Nije vam smetalo da igrate za ‘sitniš’, dok su neki u svlačionici imali ozbiljne novce, ali ne i bolji učinak od vas?
- Kad sam tek došao, nisam ni pomišljao biti ljut zbog novca, jer bila mi je čast da mogu uopće biti dio Hajduka. Ustvari, nikada nisam bio ljut zbog novca, ali kasnije me znalo žalostiti to što je nizak ugovor sugerirao da ljudi u klubu nemaju neko povjerenje u mene.
Juranović je čudo od igrača
Na Poljudu je ostao vaš veliki prijatelj Josip Juranović. Obojica ste dečki iz zagrebačke Dubrave?
- Jako će mi nedostajati, jer sve ovo vrijeme bili smo golema podrška jedan drugome. Jura je čudo od igrača, njegove trkačke mogućnosti su doslovno nevjerojatne. Kad ga gledate imate dojam da u sprintu može istrčati više nego ostali igrači u laganom trku. Hajduk u njemu ima fenomenalnog i iznimno karakternog igrača.
Zanimljivo je da ste obojica dugo igrali za pet tisuća kuna, da ste obojica došli iz Zagreba, da ste dio iste menadžerske agencije Soccer11?
- I naš menadžer Adrian Alijaj - kasnije mu se pridružio i Igor Čalo - bio nam je velika podrška. Oni su se uvijek brinuli da nam osiguraju sve što nam je trebalo za napredak u karijeri, a i uporno su isticali kako ne smijemo razmišljati o novcu, nego isključivo o nogometu.