Nogometnim rječnikom, Dinamo je imao čistih 3:0, sigurnu pobjedu u rukama poput one protiv Šahtara u Ligi prvaka. A onda je u nekoliko dana uspio sve prosuti, prokockati golemu prednost. Kao kad gradiš onu kulu, pa staviš zadnju kartu na vrh, ona čvrsto stoji. A onda iz olakšanja puhneš i sve ode - k vragu!
Dinamo je imao sjajnu atmosferu, odlične rezultate, popularnog trenera i momčad koja širi pozitivnu vibru. Imao je nešto što godinama nije imao. Da, imao je i logične razloge da smanji primanja. Međutim, sve poslije toga bio je klasičan autogol, ili nekoliko njih. Od načina komunikacije u kojem igrači nisu prihvatili smanjenja, a klub ih ipak javno objavio kao gotovu stvar, preko kasnijeg otkaza Bjeličinim suradnicima do konačnog čina kad je Zdravko Mamić na svojoj Facebook stranici objavio plaće i ugovore još uvijek aktualnog trenera i njegovih pomoćnika. Baš kad se činilo da su se stvari malo smirile, da su svi spremni sanirati nastalu štetu, kad su iz kluba pokušali objasniti da to nije napad na Bjelicu, da ne postoji pozadina, nego samo krizna odluka o smanjenju... Baš u tom trenutku Zdravko Mamić je objavio cifre, ukupno 37 i nešto milijuna kuna koliko je Dinamo platio Bjelicu i trenere u zadnjih 20 mjeseci. Uz zaključak “game over”.
Znači, što, skupi su, previše zarađuju? Pa netko im je dao toliki novac, tko!? Ili, toliko zarađuju, a nisu se htjeli odreći novca pa ih treba prokazati? Ili, to je to, poruka Bjelici da više nema nazad, iako, dakle, Bjelica nije bio meta čitave ove priče? Hoće li u javnost izići i plaće igrača? Zašto ne saznamo i kakvi si su ostali honorari u Dinamu? Dosad je uvijek bilo tajno, sad je odjednom normalno da je javno? Kakve greške u koracima, kakvi (ne)promišljeni potezi koji su sav bijes opet usmjerili prema Dinamu i Maksimiru, okrenuo je Dinamo javnost protiv sebe!
Ono što je trebao biti “zicer”, igrači i treneri smanjuju ugovore, jer je to normalno, pretvorilo se u sukobe, niske udarce, vađenje prljavog veša, mahanje svotama, milijunima, optužnicama, sudskim procesima... Umjesto da kriza približi Dinamovu obitelj, kao što je približila mnoge obitelji, Dinamo se raspao.
Trebalo je Dinamu 15 godina od “lige za bedaka” do sjajnog izdanja u Ligi prvaka. Baš kad se sve činilo gotovo savršenim, Dinamo je odigrao baš kao da igra “ligu za bedaka”. Porušeni su mostovi, oslobođeni duhovi, kriza sve jača. I samo da Modri opet i rezultatski ne krenu prema ligi za bedaka, jer, posljedice ovog udara teško je pobrojiti! I nitko ne zna što slijedi.