Mjesec dana je živio na “kruhu i vodi”, a ovoga tjedna Kopić ga je vratio za stol s najboljima. Said je ponovno u igri, 24-godišnji Ganac s talijanskom putovnicom opet dijeli svlačionicu sa suigračima iz prve ekipe. Većina ga je dočekala “živio mi brate”, ali Saidovi grijesi nisu prebrisani.
Dapače, duga je povijest njegovih problema u Hajduku, ali što je još teže, i u prethodnim klubovima. Previše je šansi do sada u životu zbog nediscipline propustio Said da bi mu se uskoro ponudile nove. Kopić je taj koji mu je dao pravu priliku, možda i zadnju na velikoj sceni. Od talentiranog golgetera iz omladinske škole Intera došao je Said do pozicije gdje mora sačuvati svoj status u hrvatskom prvoligašu, konkretno Hajduku.
Gdje je problem, što je kod Saida krenulo krivim putem?
Sa 17 godina bio je talent kojeg je Inter prepoznao. Postigao je 15 zgoditaka za momčad U-17 Nerrazzura, ali ipak je morao na posudbu u Chievo. Zajedno s Brazilcem Rinoconom otišao je na kaljenje i sve je bilo super. Sve za pet, jer mladi Said voli nogomet. Dvije godine kasnije, nakon kaljenja u Chievu, ponovno je napustio San Siro, ovog puta je otišao u Genou. Potpisao je za Genou četverogodišnji ugovor, debitirao sa 19,5 godina u Serie A. Postigao i pogodak u prvoligaškom društvu, 2. prosinca 2012. zatresao je mrežu Chievu u porazu njegove Genoe 2:4 na stadionu Luigi Ferraris. Trener je bio Luigi Delneri, a Said je ulaskom s klupe zabio svoj prvijenac.
Strmoglava putanja
Na njegovu žalost, ostao mu je to i jedini pogodak u Serie A. Igrao je 65 minuta, zabio i asistirao. I čudesno nestao sa scene!
Poslije tog dvoboja odigrao je još samo sedam prvoligaških minuta u Genoi čiji su dres tada nosili Ciro Immobille, švedski stoper Granquist, Slovak Kučka. Said je brzo vraćen u mladu momčad, “primaveru” Genoe gdje je proveo proljeće, a potom je u jesen utakmice gledao s tribina zbog suspenzije. Sa 20 godina je propustio 17 utakmica zbog suspenzije za koju statistika ne bilježi razlog. Ali jasno piše - suspendiran! Od tog trenutka njegova karijera ide strmoglavom putanjom.
Neslaganje sa sucima
Od prvoligaške nade nakon 14 mjeseci se premetnuo u centarfora trećeligaša Mantove, kluba kojeg je tada vodio Ivan Jurić. Od Mantove se u proljeće 2015. oprostio s dva crvena kartona u samo mjesec dana.
Objašnjenje je “neslaganje sa sudačkim odlukama”. Sa 22 još uvijek je član Genoe, ima godinu dana ugovora i zadnju posudbu odrađuje u Olhanenseu, skromnom portugalskom drugoligašu koji je do današnjeg dana već pao i u Treću ligu.
U Olhanenseu malo smiruje temperament, dobiva samo jedan crveni karton i sedam žutih. Postigao je šest pogodaka, upisao pet asistencija i oprostio se od Portugala.
U statusu slobodnog igrača karijeru mu je oživio Hajduk. Iz kluba koji se borio za opstanak u Drugoj ligi Portugala došao je do kluba koji se bori za naslov prvaka i pritom igra europske utakmice. Potpisao je ugovor “jedna plus tri”, a produženje je glatko potpisano u svibnju 2017. godine. Tri godine jako dobrog ugovora Said je u Hajduku dobio učinkom od sedam zgoditak i pest asistencija u bijelom dresu.
Do 2020. je Said siguran, Hajduk ga plaća 100.000 kuna mjesečno i ukoliko želi raskinuti čvrsti ugovor, morat će duboko posegnuti u blagajnu, jer preostalih 30 mjeseci ugovora Said vrednuje s najmanje 250.000 eura. Pritom su Saida pratile i glasine kako je njegov menadžer brat sportskog direktora Marija Branca, ali iz kluba nikada nije potvrđena takva konstatacija. Što ne znači da nije točna, ali u moru transparentnih pitanja i to će doći na dnevni red.
Kao što je i Saidov temperament izašao na vidjelo. Fizički sukob s Kožuljem prije godinu dana nakon utakmice Kupa u Solinu, uzimanje lopte Ercegu za jedanaesterac protiv Evertona, fizički sukob s Radonjićem iz Lokomotive u sudačkoj nadoknadi nedavnog dvoboja, verbalna prepirka sa suigračima (Stipica?) nakon tog istog susreta.
Carrillu je prekipjelo nakon sebičnosti Saida u dvoboju s Cibalijom sredinom listopada.
Izbacio je Ganca iz prve momčadi samo tri dana prije derbija s Dinamom. Bez obzira što je Španjolcu nedostajalo špic-igrača za Dinamo, bez obzira što Said može pomoći ekipi. Ali, ima ozbiljnih problema u ponašanju, i to se na Poljudu toleriralo više od godinu dana.
Nije igrač i belaj
Ali, Said nije “igrač i belaj”. Baka Slišković je taj, njemu se moglo oprostiti što je igrač, ali i “belaj”. Said je napadač kojem je Hajduk došao kao “l”ultima spiaggia”, plaža za zadnji spas kako to vole kazati Talijani. Bez ugovora i ozbiljnih ponuda nakon portugalskog drugoligaša skrasio se u Hajduku sa sjajnim ugovorom.
Rasplet karijere kakav bi mnogi poželjeli, ali nemaju tu šansu. Zato je Kopić udahnuo Saidu novi život, ali kako vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud, tako je i povratak Ganca dočekan sa oprezom.
Propustio je tri prvenstvene i jednu utakmicu Kupa, ohladio se mjesec dana izvan momčadi, ali pitanje je što može dati Hajduku. Jer, nije sporno što Hajduk može dati njemu.
Ono što će teško poslije Poljuda naći u karijeri...