Dugo će Damir Mišković pamtiti sportsku 2017. godinu. Osvajanju dvostruke krune - uz prvi naslov prvaka u dugoj i bogatoj povijesti kluba - izgradnji sjeverne tribine i ulasku u Europsku ligu, na samom je kraju godine dodao i kupnju Rijeke kojoj je sada većinski vlasnik, a onda i pokretanje Opatijske inicijative, koja u rekordnom roku od neformalne udruge izrasla u ozbiljnog čimbenika hrvatskog sporta.
- Nije loše, zar ne? - sa smiješkom će Mišković, ali uz brzi dodatak: - A najveća radost, pa ako hoćete i pobjeda, u prošloj godini su pune tribine na Rujevici i činjenica da imamo više od pet tisuća pretplatnika. U sportu je rezultat jako važan, ali najvažniji su navijači. Što ti vrijede svi trofeji, ako nisi okružen razgaljenim navijačima i punim tribinama.
Visoki standardi
Razgaljeni navijači lako postanu razmaženi, a vi ste standarde postavili jako visoko i bit će jako teško zadržati ih na takvoj razini?
- Osobno se ne bojim za naše standarde, oni će po pitanju funkcioniranja kluba uvijek ostati visoki. Rezultat je, međutim, nešto drugo, on u vrhunskom sportu ovisi u jako puno detalja na koje često ne možeš utjecati. Sjetite se da sam odmah nakon osvajanja dvostruke krune javno rekao kako nam se lako može dogoditi da u sljedećem prvenstvu budemo četvrti, a ne prvi. Ne zato što ćemo biti slabi, nego zato što su oko nas Dinamo - o kome ne treba trošiti riječi - te Hajduk i Osijek koji su u evidentnom usponu.
Nećete se valjda pomiriti s četvrtim mjestom na kojem čekate proljeće?
- Nikada se neću pomiriti s tim da nismo prvi, ili da ne igramo Ligu prvaka, naravno da sam i ja zaluđeni navijač, ali s druge strane moram biti razuman predsjednik svjestan zakonitosti posla kojim se bavim, kao i činjenice da postoje i drugi koji rade dobro ili jako dobro.
Još se znam naježiti...
Nakon osvajanja duple krune rekli ste nam da nećete odstupiti od zacrtanog puta i da ćete se na tržištu ponašati tržišno. No, ipak ste odbili ogroman novac za neke igrače, primjerice za Bradarića pet milijuna eura, ili za Eleza četiri?
- Tu smo svjesno ušli u veliki rizik, jer ulog je bio Liga prvaka. I znate što je najgore? Bili smo tako blizu Lige prvaka da se i sada naježim kad se sjetim tih dana. Olympiacos je daleko moćniji od nas po pitanju financija, njegovi su igrači prepuni europskog iskustva, oni Ligu prvaka igraju pod normalno, a mi smo imali šansu, ali nismo imali sreće. Što je još gore, zamislite da nas je pomazila sreća kao što je pomazila Maribor pa da smo umjesto Olympiacosa izvukli Izraelce? Ovako nam je Liga prvaka ostala nedosanjan san, a bojim se da će je sljedećih godina teško moći dohvatiti bilo koji hrvatski klub. Dapače, i Europska liga mogla bi nam biti golem zalogaj.
Zanimljiva je bila vaša reakcija nakon osvajanja povijesne duple krune. S jedne strane bili ste ludi od euforije, a s druge ste počeli žestoko upozoravati na financijske probleme hrvatskih klubova?
- Mi smo u proteklih pet godina tri puta igrali Europsku ligu, a još dva puta bili smo ozbiljna momčad koja je mogla do naslova. Znate, to su stvari koje vas stalno tjeraju da budete još bolji, ali i još skuplji, da još više investirate, jer takvo je što prirodno u svijetu. Međutim, mi smo osvojili duplu krunu, zaludjeli kompletnu regiju, a kad smo podvukli stanje u blagajni, bilo je jasno da nam je naslov izravno dobio minuse, jer smo morali igračima, stožeru i ljudima u klubu isplatiti premije. I da te samo transferi i plasman u Ligu prvaka mogu izvući u ‘zeleno’. Zar to nije strašno?
Tu priču smo iz Maksimira slušali već godinama?
- Slušam ja svašta otkad sam došao u Hrvatsku, ali uvijek ću ići svojim putem jer tako radim cijeli život i ne znam drugačije. OK, došli smo, investirali ogroman novac u klub, u infrastrukturu, u igrače... Onda smo napunili tribine, osvojili trofeje, razgalili ljude, ali i nakon svega toga nama je financijski priljev praktički jednak nuli. To doista nije normalno. Pustite sad Rijeku, ali u Hrvatskoj možeš preuzeti klub, napraviti ga primjerom za kompletnu regiju pa i šire od nje, napraviti vrhunske rezultate, a zauzvrat neće dobiti ništa. Ni TV prava, ni sponzore, ni prihode od ulaznica... Kad to ispričam nekome vani, ljudi me blijedo gledaju, ništa im nije jasno. Ideja da neka liga može živjeti isključivo od transfera igrača potpuno je kriva ideja. Dinamo tako živi deset godina, možda će još sljedećih pet, jer se u tih deset godina toliko financijski izdigao iznad svih da ima određene privilegije, ali i znanja i mogućnosti po pitanju mladih igrača, no i to će jednom puknuti. Najviše možda zato što će u međuvremenu sve oko njega nestati.
Petogodišnji plan
Rijeka prethodnih pet godina nije puno pažnje obraćala na razvoj mladih igrača, a to je očito ključan segment za financijsku stabilnost u hrvatskim okvirima?
- To je potpuno kriva slika koju netko pušta u javnost. Nismo li na Rujevici napravili trening-kamp koji je izvanredan i zahvaljujući njemu naši klinci u pogonu imaju doista ljudske uvjete za rad? U školi imamo zaposlene trenere koji su educirani, dobro plaćeni i vjerujemo u njihov rad. Dakle, Rijeka je itekako razmišljala i vodila brigu o svojoj školi, jer sve bi drugo bilo neprirodno i neprofesionalno. E sada, ne bježim od istine da smo u prethodnih pet godina bili maksimalno koncentrirani na rezultat prve momčadi, jer možemo si lagati da nije tako, ali uvijek su rezultati prve momčadi generator raspoloženja u klubu, a još više oko kluba. A kad juriš rezultate onda ćeš teže otvoriti prostor za razvoj igrača.
Čujemo da to sada planirate promijeniti?
- Napravili smo petogodišnji plan koji u svojoj kulminaciji trebao donijeti pet igrača poniklih u našoj školi u startnih 11. To je ambiciozan plan, računamo na to da bi nam dijelom mogao utjecati na ukupne rezultate, ali isto tako stvorili smo sve preduvjete - zahvaljujući infrastrukturi i dobrom radu u školi - da krenemo tim putem. Imamo talentirane mlade igrače izrasle na temeljima dobrog i sustavnog rada u proteklih pet godina.
Kažete da bi rezultat mogao patiti, što to znači, da spuštate letvicu po pitanju rezultata?
- Naravno da takvo što ne dolazi u obzir, naš cilj uvijek će biti napadati vrh domaćeg nogometa i domaće trofeje, te vani igrati Europsku ligu, eventualno Ligu prvaka. Pazite, do sada smo morali dizati klub, raditi infrastrukturu i stvarati rezultate tako da je pokraj svega toga bilo jako teško još i gurati mlade igrače u vatru. Sada je klub posložen, infrastruktura je tu pa će biti više energije i vremena da se uz rezultate posvetimo guranjem mladih igrača u prvi plan.
Petorica mladih
S obzirom na to da ste već ostali bez Vešovića i Gavranovića, vjerojatno i Eleza, čini se da će prostora biti?
- I bez trojice koju ste nabrojili imamo okosnicu od 15 jako dobrih, prokušanih igrača, čak i reprezentativaca. Plan je sada njima dodati pet mlađih da polako uče i stasaju.
Vešović i Gavranović su otišli jer nisu htjeli potpisati novi ugovor s klubom. Zašto vam se to događa?
- Zato što im Rijeka ne može dati novac koji im neki drugi klubovi mogu dati. To je jednostavna stvar, a probamo li je zamaskirati nuđenjem ugovora koji su izvan naših financijskih okvira, klub će brzo krenuti putem propasti. A to se - barem dok sam ja tu - neće dogoditi. Volio bih da to nije tako i da si možemo priuštiti veće ugovore, ali za sada to nije tako.
Manevarski prostor
Zato ste proteklih godinu dana tražili strateškog partnera koji bi vam donio novu financijsku injekciju?
- Tražio sam ga i nisam ga našao, a mogu vam reći da nikoga takvog trenutačno i nemam na vidiku. Vani ljudi imaju novac, voljni su ga uložiti, ali isključivo u projekte koji će im donijeti neki povrat novca ili barem veliku promidžbu. U Hrvatskoj toga nema, ni povrata novca ni velike promidžbe, jer Rijeka nije PSG ili Manchester City.
Vi volite bacati novce, vi ste, naime, preuzeli sve dionice od dosadašnjeg vlasnika Social Sporta i postali privatni vlasnik Rijeke?
- Social Sport je proteklih godina napravio točno ono što je bio i dogovor u startu. Spasili smo klub, podigli ga, izgradili infrastrukturu, doveli ga do razine da bude ozbiljan europski klub i to je bilo - to. Naravno da se računalo kako će klub nakon toga biti u stanju živjeti od svog rada i Social Sport već više od dvije godine nije dao ni eura u klub. Sjevernu smo tribinu napravili svojim novcem, igrače plaćamo svojim novcem... Kako sam ja taj koji vodi Rijeku i odgovara za njezino poslovanje, tako sam odlučio preuzeti kompletnu odgovornost i postati privatni vlasnik kluba.
Što to konkretno znači, što se mijenja na Rujevici?
- U stvarnosti ništa, samo što će moja odgovornost sada biti još veća. Jučer sam još mogao govoriti kako je Social Sport kriv ako dođe do bilo kakvih problema, kašnjenja plaća ili nečeg sličnog, a sad ću jedini mogući krivac biti ja. S druge strane, imam veći manevarski prostor u samom poslovanju kluba, traženju strateškog partnera i slično...