Pobjedom nad Lokomotivom - a zahvaljujući i činjenici da je Dinamo u derbiju bio bolji od Rijeke - osječki su Bijelo-plavi noć proveli na drugom mjestu prvenstvene tablice. Bili su bolji od svojih gostiju. Nisu do pobjede došli lako, ali jesu itekako zasluženo.
Osijek je bio taj koji je tražio prostor za napad, Lokomotiva pak strpljivo čekala mogućnost za brz izlazak u kontranapad. Ali i jedni i drugi su u bloku koji je sprečavao onaj zadnji pas bili staloženi i sigurni. U redove domaćih je sve što se događalo malo po malo unosilo i nervozu pa su neke akcije rješavali nerezonski, brzopleto, a imali su puno boljih rješenja. Sve što se zbivalo u prvom poluvremenu i nije moglo drugačije završiti nego kako je završilo, bez pogodaka.
Ni nastavak igre u svom početku nije nudio drugačiju sliku. Razlika je bila u toliko da su Osječani smanjili dotadašnji pritisak s očitom nakanom da malo razvuku protivničke redove i dopuste viši izlazak prema naprijed Lokomotivi ne bi li dobili širi prostor za vlastito djelovanje. Zamalo su ga i našli kada su izveli brz napad koji je Grezda okončao udarcem pokraj vrata. Kad je Lokomotiva počela koristiti svoje najjače oružje, kada su se približili u njenoj igri Šunjić, Majer i Ivanušec bilo je i te kakvog posla za domaću obranu, ali na njenu sreću ne i one prave prijetnje.
Kad je trener domaćih vidio da njegovoj momčadi treba svježe krvi malo primjetne, indisponirane, Ejupija i Jambora je povukao s igrališta i uveo Bobana i Marića, Isplatilo mu se, jer njegova je momčad ubrzo povela, a u akciji za vodstvo sudjelovao je i jedan od onih koje je kao džokera u igru poslao s klupe, Boban, iako je strijelac bio Lukić. Taj je trenutak potpuno smirio domaći sastav koji se razmahao i okončao započeti posao novim pogotkom, pa onda i još jednim za kraj za sedmu ovoprvenstvenu pobjedu.
Standings provided by Sofascore LiveScore