Dugo će zvoniti ovaj katastrofalni rezultat u taboru i okružju Istre 1961! Doživjeli su najteži poraz u povijesti utakmica sa Rijekom, ali i HNL-a.
Kako je utakmica uhvatila tijekove od 60-70. minute, moglo se dogoditi da sve to bude još gore. Doduše, teško je i zamisliti gori doživljaj od ovog debakla…
Rijeka je djelovala vrlo razigrano, homogeno, taktički disciplinirano. Dobar je to znak za Igora Bišćana kako u kontekstu osiguranja druge pozicije, tako i za pripremu finala kupa, koji će se na pulskom stadionu odigrati 22.svibnja. Treba doduše reći da je danas očajna Istra 1961 i te kako olakšala gostima da se tako dominantno nametnu. Nije to bila ni izbliza agresivna momčad kao u prošle tri utakmice, kada su se osvajali bodovi nade.
Općenito gledano ovaj poraz i nema baš neku bodovnu težinu obzirom na odnose snaga dva kluba odnosno kvalitete kadra, no problem je što je dojam poraza nanovo pokvario ambijent i raspoloženja u i oko kluba. I to taman kada se ono počelo dizati sa tri pozitivna ishoda…
Ulazak u utakmicu bio je obilježen neočekivanim prazninama na tribinama Drosine. Ne sjećamo se kada je bilo manje gledatelja na derbi susjedskih prvoligaša…
Igor Cvitanović je ostao dosljedan i izveo formaciju 442, sa dva srednja napadača. Bišćanov sustav više je djelovao kao 4141 nego 433, sa Lepinjicom kao korektorom te 4 vrlo pokretna, i za suparnike iz sredine Istre odveć hitra veznjaka. Vidljivo je bilo da u tom dijelu terena gosti stvaraju razliku, jer osim prvih desetak minuta dobrog ulaska u igru Puljana, ubrzo su Riječani preuzeli konce igre u svoje ruke. Dojam je da su domaći bili ipak odveć otvoreni za ovakvu utakmicu odnosno suparnika.
Rijeka ima više problema na postavljenu obranu suparnika, a postaje goropadna ukoliko im dopuste prostori. Nije stvar samo u tome da su Halilović, Pavičić, Lončar, uz podršku Kvržića motoričniji igrači, nego su trkom bez lopte stvarali uvijek dovoljno prostora i rješenja za igrača sa loptom. Još nešto je bilo važno za visoku efikasnost Riječana, a to je izrazita mirnoća strijelaca, koji su bili vrlo precizni u realizaciji…
Nakon što je Pavičić načeo obranu Istre u 29.minuti, sa golom koji je sukus slobode i prostora kojeg su domaći dopuštali gostima, bilo je jasno da se Zeleno Žuti neće više vratiti u meč. Bez Miereza oni ostaju jalovi u napadu, bez obzira što Cvitanović igra sa robusna centarfora. Oni međutim nemaju ni dovoljno okomitosti da pobjegnu obrani suparnika, a nemaju ni dovoljno lopti sa krila. No, nakon što je povisio Čolak kao da se i tako loše postavljena Istra potpuno raspala. Njen slom dogodio se u drugom dijelu, kada su Riječani prolazili kao da domaćih igrača nema,te su trpali gol za golom. Kao što su i Interu ubacili 7 pogotka prije nekoliko tjedana, Bišćanovi su se puleni razgoropadili i na Drosini sa još jedno sedmicom.
Za Istru još jedan pretežak udarac, zaključen ogorčenjem navijača, koji su od igrača naposljetku tražili da skinu dresove. Jasan znak da borba za ostanak u prvoj ligi, nakon ovog debakla, postaje još puno teža.