Robert Matić / hajduk.hr

'KRALJ ŠESNAESTERCA'

ZANIMLJIVA ŽIVOTNA PRIČA PRVOG PERUANCA U DRESU HAJDUKA 'Moja baka je došla iz Hrvatske, otišla je iz Rijeke u Peru za vrijeme Drugog svjetskog rata'

AUTOR:
    • Dražen Kuzmanić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.09.2019. u 11:48

  • HAJDUK Napadač Ivan Bulos prvi je Peruanac u dresu kluba s Poljuda i vjeruje da će ostaviti trag

    Zanimljiva je priča Ivana Bulosa, prvoga Peruanca u dresu Hajduka, koji je potpisao u posljednjim satima prijelaznoga roka kako bi bio opcija više u napadu momčadi trenera Damira Burića.

    Bulos ima hrvatske korijene, baka s očeve strane je Hrvatica. Ovdje je s djevojkom Solange, a dodatak prezimenu mu je Guerrero što znači ratnik na španjolskom. Nada se što više igrati, a ozljedu koju je imao opisuje kao u formuli 1 “odeš u boks i spreman si nakon toga”.

    Za početak je na vrlo dobrom engleskom ispričao nešto o svojim korijenima.

    - Bulos je peruansko prezime, no moja baka je došla iz Hrvatske, otišla je iz Rijeke u Peru za vrijeme Drugog svjetskog rata. Udala se potom za moga djeda koji je Peruanac, a baka se zove Tatjana Velikopoljski Radoš. Odrastao sam blizu bake, stalno sam slušao o Hrvatskoj, pričala je o njoj s braćom koja su ovdje ili u Americi. Nisam razumio hrvatski, ali sam uvijek slušao nju. Sad sam ovdje, ali hrvatski mi je jako težak, znam samo nekoliko riječi - za početak će Bulos.

    Baka je iz Rijeke, a prva sljedeća utakmica Hajduka je u Rijeci…

    - Znam to. Treniram normalno, dobar sam, a zasad ne znam hoću li igrati, to je trenerova odluka. Sretan sam, dobro se osjećam.

    GDJE JE SVE IGRAO

    Sporting Cristal (Peru)

    Municipal (Peru)

    Standard Liege (Belgija)

    Sint Truiden (Belgija)

    O'Higgins (Čile)

     

    Bulos se nada da je težak period u kojemu je imao ozljeda iza njega, Hajduk je za njega novi početak…

    - Imao sam ozljedu prednjeg križnog ligamenta koja je sada OK. Dogodila se u loše vrijeme kada smo se borili za mjesto na Svjetskom prvenstvu, trebali smo dobiti Argentinu za plasman, a meni se dogodila ozljeda na treningu. U to vrijeme je naš kapetan Guerrero bio suspendiran zbog dopinga, nije se znalo hoće li moći igrati. Izbornik mi je tada rekao, premda sam bio u Boavisti i trebao se vratiti, da ostanem u Peruu i pokušam se oporaviti za Svjetsko prvenstvo. Ostao sam u Limi, malo smo požurili s rehabilitacijom. U Peruu je bila ludnica, nismo igrali na SP-u 36 godina, nešto nevjerojatno. Onda sam ponovno počeo osjećati koljeno i odlučili smo da je bolje uzeti više vremena kako bih se oporavio u potpunosti. Da sam pretjerivao s oporavkom i želio na SP, to ne bi bilo dobro za moju karijeru.

    Imali ste i ranije ozljedu kralježnice…

    - Bio je to udarac koljenom u leđa, slično kao Neymar na SP-u Brazilu, bio sam tada mjesec i pol dana izvan terena, nije bila potrebna operacija.

    Ovoga je tjedna vaš Peru pobijedio Brazil?

    - Da, kada sam se probudio vidio sam rezultat. S njima smo igrali nedavno finale America Cupa, dobro je da smo ih dobili s Neymarom u sastavu. Ali to je ipak prijateljska utakmica, drugačije je to.

     

    Nadate se u budućnosti biti dio reprezentacije?

    - Da, naravno. Razgovarao sam s izbornikom Garecom i trenerom za fizičku pripremu. Kada sam potpisao za Hajduk, bilo im je drago što sam u velikom klubu. Žele da počnem igrati i da se vratim u reprezentaciju što je i moja želja.

    Ovo ljeto se nakon polusezone vratio u Boavistu s kojom je potpisao ugovor još 2016. godine, ali je bio po posudbama u Čileu i Peruu, pa se vratio, obavio pripreme, no ugovor je istjecao te nije produžio nego je stigao u Hajduk. Što ste znali o Hajduk prije dolaska?

    - Znao sam ime kluba, da je veliki. A kada se javila mogućnosti dolaska, bio sa jako zainteresiran. Sve se brzo dogodilo, agent mi je za Hajduk rekao tek pri kraju pregovora. Nisam imao puno vremena, ali sam vidio neke isječke na internetu.

    Gledali ste i derbi s Dinamom?

    - Bilo je fantastično, slično je kao u Južnoj Americi kada se susretnu dva jaka kluba. Sve u gradu se zaustavi, jedino što je važno je derbi, tako je u Čileu i u Peruu. To su utakmice koje želiš igrati.

    Koje su vam glavne karakteristike?

    - Najvažnije mi je pomoći momčadi da se bori za prvo mjesto. Ovo je veliki klub, grad ima velika očekivanja. Želim svojim radom pridonijeti, pomoći suigračima.

    U Peruu vam opisuju kao “kralja šesnaesterca”?

    - To je moj posao.

    Koja vam je sezona bila najuspješnija?

    - U Peruu sam bio najbolji strijelac prvenstva, pa sam potom otišao u Čile, tamo je bilo dobro. Ali kada sam bio u reprezentaciji onda sam bio na najvišoj razini, bilo je to 2017./18. prije ozljede. Za napadača je bitno iskustvo i inteligencija. Prije sam puno trčao, htio biti na više pozicija, no s iskustvom sam shvatio da je najvažnije dati gol.

    Koliko biste htjeli dati golova?

    - Ne volim o brojkama, ali svjestan sam odgovornosti, znam zašto sam doveden, ali znam i svoje kvalitete. Znam svoj posao, napadač živi od golova, a sve dolazi iz profesionalizma, strasti, sve je u paketu. Kada radiš naporno, rezultati će doći.

    S kojim se igračem možete usporediti?

    - Ne volim se uspoređivati. Ja sam devetka, igrač šesnaesterca.

    Sličite na Luisa Suareza malo?

    - Volio bih kada bih igrao kao on, odličan je igrač.

    Djevojka Solange na društvenim mrežama objavljuje slike Splita s kojim je oduševljena...

    - Jako nam se sviđa grad. Volimo i ribu, jeli smo je dosta i u Peruu.

    Kada biste mogli zaigrati?

    - Igranje je moja strast, što je prije moguće.

    Koliko ste upoznali igrače?

    - Upoznajemo se još, neki su bili u reprezentaciji. S Jairom sam pričao na mješavini portugalskog i španjolskoga. Ostali govore engleski, jako su dobri, pomažu u prijevodu.

    Tko vam je uzor?

    - To je moj otac Ivan, a od sportaša se divim Kobeu Bryantu. Ima strašan mentatlitet, svaki dan želi biti sve bolji, bez obzira što je sve napravio u karijeri - za kraj će Bulos pokazujući sliku američkoga košarkaša na zaslonu svoga mobitela.

    Volio bih dovesti baku, u Hrvatskoj je bila samo prije čak 30 godina

    Baka Tatjana, kojoj su sada 82 godine i živi u Limi, do posljednjega trenutka nije znala da joj unuk ide u Hrvatsku…

    - Nije ništa znala, nismo joj govorili ništa dok sve nije bilo gotovo, ali kada je saznala, bila je oduševljena. Voljeli bismo je dovesti, u Hrvatskoj je bila samo jednom prije 30 godina otkako je otišla. Ali, vidjet ćemo, dalek je put, 18-20 sati u avionu, premda je dobroga zdravlja.

     

    Brojne tetovaže

    Na njegovoj ruci ističu se brojne tetovaže, ali jedna posebno koja je na hrvatskom: "Ja sam gospodar svoje sudbine, ja sam kapetan svoje duše".

    - Ona mi je pomogla oko te tetovaže. Gledali smo film Invictus o Nelsonu Mandeli kad je bio u zatvoru. Tada je napisao pjesmu Invictus, meni se svidjelo značenje te rečenice i tako sam to tetovirao na ruci - objašnjava Bulos.

     

    Devetka i sedmica

    Bulos na ruci ima i broj devet, ali je u Hajduku uzeo sedmicu, jer je broj njegove omiljene pozicije već bio zauzet.

     

    Iz drugih medija