Nešto više od 7000 gledatelja bilo je u nedjeljno predvečerje na maksimirskim tribinama gledajući uživo okršaj Dinama i Osijeka. I to je posve solidan posjet, u Dinamu su se nadali da bi moglo doći 10.000 ljudi, no to se ipak nije dogodilo.
Nakon odlične utakmice u Harkivu protiv Šahtara iz maksimirskog su kluba u nekoliko navrata pozivali svoje navijače da ispune Maksimir na utakmici protiv Osijeka, igrači i trener govorili su da bi željeli vidjeti lijepo ispunjene tribine i u Prvoj HNL, jer to je ova momčad definitivno zaslužila.
No, na kraju svi moraju biti zadovoljni i s ovih 7209 gledatelja. Može se to, uostalom, pogledati i s druge, sunčane strane ulice - ovo je bio najbolji ovojesenski posjet Dinamovim utakmicama u Prvoj HNL! Do dvoboja s Osijekom, najviše je gledatelja u Prvoj HNL bilo na utakmici 1. kola protiv Lokomotive (3132), dok je nešto više od 5000 ljudi pratilo okršaj Superkupa Dinamo - Rijeka.
Nije uopće prijeporno da je tih 7209 gledatelja mala brojka za grad poput Zagreba, koji ima nogometni klub čija se momčad ravnopravno bori u Ligi prvaka s kudikamo bogatijim klubovima.
Međutim, taj problem slabije posjećenosti Maksimira nije od jučer i za ozbiljnu analizu zašto je to tako trebalo bi potrošiti znatno više vremena i prostora. Mnogo je tu razloga (infrastruktura, inflacija nogometa na TV, razmaženost zagrebačke publike...), jedan od njih je svakako i u spoznaji da su danas neka druga vremena u odnosu na ona s nekad punijim tribinama i nemoguće je povući bilo kakvu usporednicu.
Uglavnom, kad bi na svakoj prvenstvenoj utakmici prosjek bio 7000 gledatelja, ne bi to bilo loše. A protiv Šahtara će se opet tražiti ulaznica više, za koji dan će ljudi stajati u redovima kako bi kupili vrijedni papirić koji jamči ulaz na možda i ključnu utakmicu Lige prvaka. I neće im smetati ni hladnoća, koju najavljuju meteorolozi, svi će željeti biti dio maksimirskog spektakla. Ovaj je grad uvijek težio najvišem i cijenio ono najviše, ali definitivno bi trebalo pratiti i Dinamove dobre igre u prvenstvu. Od kojeg se živi i bez kojeg ne bi bilo ni Lige prvaka...