Karlo Letica, prvotimac Hajduka (svega 11 utakmica), na nišanu slavnog Real Madrida, jedinstveni je slučaj u povijesti splitskog kluba, vjerojatno i nogometa uopće da je jedan tako mladi čuvar mreže, objektivno neiskusan, doslovno preko noći postao glavni lik sportskih rubrika.
Letica je nesumnjivo talentiran, veliki potencijal, koji bi mogao zasjeniti brojne vratare Hajduka na račun tog svog uzleta, sigurno i rekordnog transfera jednog vratara iz splitskog kluba, pa čak nadmašiti onih devet milijuna eura koliko je Everton platio za angažman Nikole Vlašića.
Moćni vratari su tradicija Hajduka, ispada da škola na Starom placu i Poljudu stvara čuvare mreže za pamćenje. Najbolji vratar u povijesti Hajduka bez konkurencije do sada bio je Vladimir Beara, njega je jednostavno lako postaviti za broj jedan među čuvarima mreže “bijelih”. Jednako tako u rangiranju vratara logično je po značaju na drugo mjesto postaviti Stipu Pletikosu...
Kako rangirati najbolje vratare Hajduka, po kojem kriteriju: po trajnosti na vratima “bijelih”, po osvojenim trofejima, po nastupima za reprezentaciju? Vjerojatno je najbolja neka mješovita metoda, ali treba osim tih fiksnih pokazatelja, uzeti u obzir i značaj vratara za određenu momčad Hajduka, njegov utjecaj u pojedinim razdobljima...
Poznato je da vratari prilično teško dobivaju angažman u inozemstvu, pogotovo u “ligama petice”. U dalekoj prošlosti nije se moglo u inozemstvo (Bernard Vukas je bio prvi s dozvolom s navršenih 30 godina), pa se ta dobna granica za pečalbu dobivala sa 28, nešto kasnije 27 godina, dok dolaskom Hrvatske više nije bilo limita.
Otud, na primjer, vratarski rekorder po broju nastupa u državnoj reprezentaciji kao vratar Hajduka bio je Pletikosa sa 41 utakmicom, dok je sveukupno i kao vratar stranih klubova nakupio 114 nastupa za Hrvatsku. Drugi je Vladimir Beara sa 35 utakmica od svojih 60 u reprezentaciji, jer je u ljeto 1955. otišao iz Hajduka u Crvenu zvezdu.
Uostalom, evo jednog subjektivnog rangiranja vratara Hajduka u povijesti splitskog kluba od svjedoka koji je pratio “bijele” kao navijač (i junior “bijelih”), te od 1960. kao novinar do danas. Od svih tih postavljenih na ovu ljestvicu najboljih jedino nisam gledao Bartula Čulića (branio je prije Drugog svjetskog rata)...
Izbor Zdravka Reića
TOP 10
1. Vladimir Beara
Po mnogima najbolji vratar bivše države svih vremena, s Hajdukom je osvojio tri naslova prvaka, kasnije s Crvenom zvezdom još dva uz četiri Kupa, 60 puta reprezentativac Jugoslavije, izabran u momčad Kontinenta.
2. Stipe Pletikosa
Kao vratar s rekordnim brojem nastupa za Hrvatsku (114), jedan naslov prvaka Hrvatske i dva osvojena Kupa
3. Radomir Vukčević
Najelegantniji vratar Hajduka, za reprezentaciju Jugoslavije ubilježio je svega devet nastupa, ostao zabilježen kao pričuvni vratar na 45 utakmica, naslov prvaka i Kup
4. Ivan Katalinić
Čuvar mreže “bijelih” u razdoblju od deset sezona, sudjelovao je u osvajanju po četiri titule prvaka i Kupa, 13 puta reprezentativac Jugoslavije
5. Tonči Gabrić
Ključni čovjek u petogodišnjem razdoblju (1994./99.), osvojeno prvenstvo, Kup i Super kup, devet puta reprezentativac Hrvatske
6. Bartul Čulić
Po legendi najpožrtvovniji vratar u povijesti Hajduka, branio devet godina u prvenstvima Kraljevine Jugoslavije, deset puta reprezentativac
7. Ivan Pudar
Nesumnjivo po uzletu čudo od vratara, doživio prometnu nesreću, ozljeda ga je zaustavila, jedan put reprezentativac Jugoslavije
8. Danijel Subašić
Aktualni reprezentativac Hrvatske, 35 nastupa, s Hajdukom je osvojio Kup
9. Lovre Kalinić
Također reprezentativac Hrvatske, devet nastupa, u petogodišnjem razdoblju standardni vratar “bijelih”, od trofeja Kup 2013.
10. Ante Vulić
Jedanaest godina u prvoj momčadi Hajduka, pet godina u sjeni Beare, korisni čuvar mreže, jednom reprezentativac Hrvatske (1956.)
Od svih vratara na ljestvici, novinar Jutarnjeg nije gledao jedino Bartula Čulića koji je branio prije 2. svjetskog rata
Bilo je još značajnih vratara kao što su Ante Jurić, Rizah Mešković, Zoran Simović, Vedran Runje (imao je sjajnu karijeru u inozemstvu), ali su prekratko branili za “bijele”. I za kraj: Letica bi sigurno dobio svoje mjesto među deset najboljih, pod uvjetom da ne bude ozljeda, ali i da duže od četiri godine ostane na vratima Hajduka, što je nezamislivo.