ZORAN VULIĆ OTVORIO DUŠU, EVO KAKVE JE 'OVLASTI' IMAO U HAJDUKU 'Nisam ni trebao doći! Ovo je smišljeno od prvog dana. Nisu mi dali ni dva juniora...'

Dan poslije prestala je kiša i počela je bura. Dan poslije Vulićeve smjene u Hajduku, najveće nogometne vijesti s početka tjedna.

- Ma sve je isto osim bure. Nisam ja ni trebao doći u Hajduk. Sve je ovo smišljeno od prvog dana. Ma zamislite, Oreščanin mi nikada nije bio na treningu, a onda se pojavi prošli petak dva dana prije utakmice s Belupom - počeo je Vulić svoju priču nakon što mu je predsjednik Huljaj u utorak ujutro priopćio vijest o smjeni.

- Puno me ljudi zove, pitaju me “zašto, kako si smijenjen”. Što im reći? Da sam od prvog dana živio u atmosferi opstrukcije. Da mi nisu dali igrače iz omladinske škole u prvu momčad.

Koje igrače? - odmah smo upitali.

Tko je tu šef?

Izvadio je Vulić papir na kojem je jasno tražio da se prvoj momčadi priključe 17-godišnji Vušković i desni bek Josip Bašić.

Ali iz B momčadi je odgovoreno:

- Bašić i Vušković do kraja sezone igraju za B momčad, odnosno juniore, jer tako je dogovoreno između šefa Akademije i sportskog direktora.

Pritom je umjesto dvojice željenih igrača, Vuliću predloženo 10 igrača iz B momčadi koje može uzeti za prvu ekipu, a to su bili Batarelo, Šuto, Relota, Pasariček, Nejašmić, Kreković, Pršir, Sahiti, Ciprić i Prtajin. Pokazao je Vulić papir i spremio ga u džep. Kaže, nije za fotografiranje, samo za gledanje.

- Nije ovo ključna odluka, ali vam pokazuje kakav je bio odnos. Umjesto da trener prve ekipe kaže koga želi na treningu, iz B momčadi određuju koga će poslati. Jer je tako rekao šef.

Činjenica je da je upravo ta odluka najbolji indikator odnosa koji su u konačnici doveli do smjene.

- Znam da sam smijenjen “na joystick”. Nisam ja smijenjen u Splitu, s druge lokacije je došla naredba - zagonetno je poručio ne želeči otkriti “naručitelja”.

Je li pritom mislio na DPH Zagreb koji se sve više potencira u “vođenju Hajduka iz sjene”, ostalo je pitanje bez odgovora. Samo u sferi nagađanja. Ali, jasno je da su sukobi s važnim ljudima u stručnoj klupskoj hijerarhiji Vuliću trasirali put prema izlaznim vratima.

- Trebali su me smijeniti nakon završetka polusezone, ali iz nekog nepoznatog razloga su požurili. Nekome je bilo vrlo bitno da me se što prije smijeni. I da se novog trenera oslobodi imperativa rezultata. Da je iz Splita, sigurno bi imao rezultat. Ali ovaj će novi imati i klupsko odijelo. Za mene ga nije bilo. Znalo se da mi neće ni trebati.

CROPIX

Puno toga je htio reći Vulić, no idemo redom. Prvo ćemo analizirati odnos bivšeg trenera s predsjednikom Huljajem koji ga je početkom rujna angažirao za trenera Hajduka.

- Mislim i danas da je predsjednik dobar čovjek, ali držim da netko njime upravlja. Kopiću je pružao podršku kada je bio na devetom mjestu, a mene je smijenio kada sam klub doveo na šestu poziciju. Uz to, od početka mi je samo naređeno “štednja, štednja”. Smanjio sam broj ljudi na putu, u autobusu. Jedino je bilo važno da se štedi. Teška situacija za rad.

Jeste li s Huljajem pričali o sljedećem prijelaznom roku?

- Nisam. Samo mi je rečeno da su svi igrači na prodaji. O pojačanjima nismo pričali. Valjda meni nije ni bila namijenjena pozicija trenera koji će o tome razgovarati.

Nakon Huljaja red je vidjeti kako su surađivali sportski direktor Saša Bjelanović i Vulić. Jer je i na toj relaciji bilo problema.

- Moram biti iskren, nikako. Nisam imao nikakvu podršku sportskog direktora. Zašto? Zato što mi je Bjelanović rekao da je on sportski direktor talijanskog tipa. Da je on u svojoj igračkoj karijeri dvaput godišnje viđao sportskog direktora. Bjelanović je sa mnom rijetko kontaktirao, ali je okolo pričao kako sam loše pripremio utakmicu sa Šibenikom, kako su mi treninzi staromodni, a nije bio na dva treninga. Ne znam odakle je stvorio takvu procjenu.

Tom Dubravec/ CROPIX

I onda dolazimo od ključne točke, a to je odnos s voditeljem Akademije, Krešimirom Gojunom.

- U startu su me u klubu proglasili neprijateljem Akademije. Znate zašto? Zato što sam našu omladinsku školu nazivao “škola baluna”. Nisam je zvao Akademija, jer kod nas u Splitu je to uvijek bila “škola baluna”. I za mene će tako ostati. Da sam u Ljubljani, ja bih govorio “žoga”, a u Splitu ću uvijek govoriti balun. Drugo, ima li Gojun uopće licencu za posao koji obavlja ili mu Hajduk plaća školovanje? Pitam se kako je od sedam dana u tjednu, pet u Zagrebu. Gdje je Kodeks u njegovu slučaju? - zapitao se Vulić i nastavio:

- Moj prvi sastanak s Gojunom je bio takav da mi je odmah rekao “ja odgovaram samo Nadzornom odboru”. Odgovorio sam mu: “Nismo se trebali ni nalaziti. O čemu mi uopće imamo razgovarati ako je tebi nadređen samo Nadzorni odbor”. Šef omladinske škole ne poštuje trenera prve momčadi. Znate li da sam jednom tjedno mogao trenirati na glavnom terenu. Pa juniori su imali više puta trening na glavnom. Oreščanin je čim je došao za trenera odmah počeo trenirati na glavnom travnjaku Poljuda. Ma, ljudi moji, sve je to smišljeno, o čemu mi pričamo. Ne trebaju tu nikakve analize.

Vulić drži da nije jedini koji se “spotaknuo” na pitanju omladinske škole.

- Tudor je prije mene bio na razgovoru za trenera i pao je na omladinskoj školi. I ja sam tražio da u klub dovedem čovjeka poput Nenada Pralije ili Deana Računice, pa mi je odgovoreno da se strpim do Nove godine. Eto, strpio sam se. Kao što sam strpljivo odgovarao kada su mi govorili da je prerano stavljati Bradarića u prvu momčad. Opstruirali su me na svakom koraku. Znate kako je Gojun pričao sa mnom u ova dva mjeseca. Pričam ti priču, tako je to išlo. Zaspao bih dok od njega dočekam neki odgovor. Ali, maknimo mene, pogledajmo što je proizvela omladinska škola Hajduka. Da nema igrača iz Adriatica, da nema Franka Bogdana, ne bismo imali igrača za raditi.

Išli su mimo mene

Kakva je bila uloga Brkljače, glavnog skauta kluba?

- Ne znam, nismo imali kontakt. Jedan paralelni sustav je išao mimo mene, trenera prve momčadi. Ja sam tu bio samo premosnica dok ne dođe trener kojeg su zamislili u toj ulozi. Kako je predsjednik rekao da je Oreščanin prije dva i pol mjeseca bio nezreo, a sada je sazrio za trenera prve ekipe. Ali, ja ću staviti svoj životopis pokraj životopisa svih trenera iz omladinske škole. Pa neka se vidi tko je što uradio u životu i tko je sazrio za trenera prve momčadi.

CIJELI INTERVJU MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI