U Uefinu Teatru snova, gdje se svake godine krajem ljeta miksaju kuglice i dijele nagrade, u tom Čeferinovu amfiteatru besmrtnosti, gdje su sjedili jedni od najvećih, besmrtnih lica nogometne povijesti, zapravo su simbolično nedostajala dvojica.
Oni koji su obilježili zadnje desetljeće, možda i stoljeće, zapravo i kompletnu povijest. Negdje sa strane, velike Lea i Cristiana, u aut je gurnuo Luka Modrić.
U jednome je času kamera švenkala i Davida Beckhama, koji je auru velikog nogometaša nadogradio još boljim imidžem superstara. Slušajući Luku, Becksu nije bilo svejedno, imao sam dojam kao da želi sam doći na pozornicu i izgovoriti riječi koje je nogometni koloseum odavno naučio. Luka je i tamo, međutim, ostao svoj. Izgledao je kao da mu je gotovo neugodno što se nalazi gore, na podiju, u tamnom odijelu koje je stalno popravljao, primajući nagradu za najboljeg Starog kontinenta, pored ljudi koji mu nisu predragi. Izgledao je kao da je dolutao... Premda nije. Premda mu je ta pozornica suđena, premda ju je zaslužio kao rijetko tko, Luka je i u Monte Carlu, na balu nogometnih bogataša, izgledao kao strano tijelo. Ne zato što nije naučio manire, nipošto stoga što su njegove rečenice gole i iskrene, već upravo zbog razloga zbog kojih je tamo i završio: Luka je oduvijek pričao i najbolje se osjećao na nogometnom travnjaku.
- Masa ljudi priča kako je Luka podcijenjen, no ja se s tim nikako ne slažem. Putujem po svijetu, družim se i sudjelujem u emisijama u kojima, recimo, Rio Ferdinand, Paul Scholes, Frank Lampard ili Steven Gerrard redovito nakon gotovo svake utakmice Reala ističu: Luka je najbolji veznjak svijeta - javio se jučer za Jutarnji Slaven Bilić, trener kojeg sam Luka ističe kao najvažnijeg i najdražeg u cijeloj karijeri.
- Nisam indiferentan, kako bih i bio, kada ga znam kao dječarca koji je nogomet igrao, volio i prožimao cijelim sebe. Od časa kada sam ga upoznao, vjerovao sam da će doći na ove razine, koje njemu i pripadaju već odavno, ali sada je stigla godina naplate. Pazi, detronizirati Lea i Cristiana, to je velika, čudesna stvar. A ako je netko to zaslužio, onda je to Luka. U ovim godinama, da ti budem iskren, podsjeća me na Pirla: postaje stariji, a sve bolji. Takav je bio i Andrea. I to je fascinantno - reći će Nane, okrećući se prema onome što slijedi: kulminaciji individualnih nagrada: Fifinoj nagradi The Best i L’Equipovom “Ballon d’Oru”.
UEFA Men's Player of the Year 17/18
— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) August 30, 2018
Congratulations, Luka Modrić! #UEFAawards #UCLdraw pic.twitter.com/6xSHck2v7d
- Vidim da je Cristiano prvi favorit, kao što je moguće i da Mbappé strpa 20 komada tijekom jeseni, ali po meni, u godini poput ove, glavna svjetska individualna nagrada mora se dijeliti tako da sačinjava 40% SP-a, 40% Lige prvaka i 20% domicilnog prvenstva. U svemu tome, Luka je neprikosnoven. Baš kao i u projekciji najboljeg veznjaka svijeta: netko je možda brži, netko snažniji, netko više zabija, ali, realno, u zbroju svih kvaliteta, Luka je number one! - kazat će Slaven Bilić, na kojeg će se nadovezati i Harry Redknapp, jedan od njegovih većih fanova:
WINNER
— UEFA Champions League (@ChampionsLeague) August 30, 2018
@lukamodric10
@realmadrid
@HNS_CFF #UEFAawards #UCLdraw pic.twitter.com/l0JxMnAEXw
- Luka je, rekao sam vam i za vrijeme SP-a kada smo se čuli, možda i najbolji igrač kojeg sam ikad trenirao. Vi Hrvati ste čudo, ali Modova vještina, koncentracija, disciplina, život koji je ugradio u nogomet... to je meni oduvijek bilo fascinantno. Znam ga predugo i uživam u njegovim nagradama, jer nitko ih nije zaslužio više nego on. Luka Modrić je bio i ostao moj ‘favorite’, igrač kojeg sam obožavao. I koji mi je dan-danas primjer kako mora izgledati savršeni veznjak. Luka, čestitke, od srca - zaključit će svoj ekspoze veliki “dirty Harry”.