Tražeći adekvatnog sugovornika koji bi upućeno i realno mogao sagledati novi val sukoba na relaciji Hajduk - HNS prvi izbor bio je Igor Štimac. Hajdukovo dijete, trener koji je Hajduku donio i posljednji naslov prvaka 2005. godine, čovjek koji je prije četiri godine pokušao promijeniti odnose u hrvatskom nogometu, potom i izbornik koji ipak nije dočekao kraj kvalifikacijskog ciklusa za Brazil koji je sjajno započeo, a nekako naprasno završio.
Već je neko vrijeme Igor Štimac izvan trenerske scene, ali i izvan dometa kamera i naslovnica, kao da se odlučio za razdoblje potpunog mira. Još u svibnju se vratio iz Irana, bio je pun pozitivnih dojmova, nije skrivao zadovoljstvo poslom koji je odradio u Sepahanu: “Promovirali smo niz mladih igrača, podigli momčad, cijeli je klub stao iza mene i mog stožera, ali odlučio sam otići, jer sam procijenio da je tako najbolje. Uzet ću malo odmora, provesti vrijeme s obitelji, a onda ću se vratiti poslu, jer ponuda ima.”
Nikad nije ni prestalo
Malo smo mu, dakle, poremetili obiteljsku idilu, ali prihvatio je to i bez problema ispričao svoj pogled na vrući trenutak u hrvatskom nogometu...
Zakuhalo je iznova žestoko na relaciji Savez - hajduk. Kako ste doživjeli predsjednika Kosa na Sjeveru s Torcidom? Je li to primjereno za čelnika Hajduka?
- Nije nikad ni prestalo kuhati na toj relaciji... Od mojih pokušaja uvođenja promjena u hrvatski nogomet pa do danas ništa se nije pomaklo s mjesta, osim što su neki klubovi kvalitetno privatizirani, što im je donijelo izvjestan spokoj, ali tomu nije zaslužan HNS već neko drugi. Ostali klubovi, velika većina njih, nepovratno tonu u bezdan... Hajduk, nažalost, ne prednjači u kvalitetnim i avangardnim akcijama, kao što to neki prezentiraju. Navijačima je mjesto isključivo na tribini, kao što je i predsjedniku mjesto u njegovu uredu. Apsolutno podržavam Hajdukovu borbu protiv ovakvog rada i funkcioniranja HNS-a, ali ne opravdavam način na koji se vodi ta borba. On je potpuno pogrešan i štetan za nas nogomet u cjelini, a svakako i za Hajduk.
Hajduk je odbio sudjelovati u akciji Saveza i dati podršku Bruni Mariću. Kako to komentirate, osuđujete li napad na Brunu Marića?
- Oni koji vode Hajduk, a to nije njegova Uprava s predsjednikom na čelu, odavno su odlučili radikalnim metodama krenuti naprijed. Meni je neprihvatljivo da se u isto vrijeme pjeva divna vjerska pjesma “Ima jedna duga cesta koja vodi sve do raja”, a onda se zamijeni skandiranjem “Mariću Srbine, čakija ti ne gine“... Kao Hajdukovo dijete oštro osuđujem kriminalan napad na Bruna Marića, ali to je samo posljedica uzrokovana glupim forsiranjem takvih arbitara na Hajdukove utakmice, iako se zna kako, kad i zašto su toliko puta “slučajno” oštetili Hajduk. Dakle, odgovornost je na sudačkoj organizaciji koja usprkos svemu ide glavom kroza zid sve te godine... Naravno da je još odgovorniji HNS, jer sudačka organizacija odgovara Izvršnom odboru i predsjedniku.
A kako komentirate Marićeve napade na Jeličića i Beusana, koji su na neki način javno rekli da se i Marić zna ponašati neprimjereno?
- Nažalost, Jeličić i Beusan su u pravu. Može Bruno pričati što god želi, ja mu se uime našega grada i razumnih ljudi ispričavam na proživljenim udarcima u Stobreču, ali ne može pobjeći od istine ma koliko se trudio uvredama uzvraćati udarce.
Sramotna skupština
Može li Hajdukova, očito sve oštrija, borba protiv aktualnog vodstva HNS-a ipak donijeti određene promjene?
- Od one sramotne izborne izborne skupštine HNS-a kad su me javnom krađom zaustavili u pokušaju uvođenja promjena u funkcioniranju Saveza, ništa se nije značajno dogodilo ili promijenilo. Borba za boljitak i ozdravljenje mora se voditi iznutra, svakako unutar organizacije, a da bi uspjela mora imati podršku politike. Znamo da FIFA i UEFA brane uplitanje politike u rad nogometnih organizacija, ali to ne znači da brane politici podržati boljitak i unapređenje odnosa i rada, štoviše FIFA i UEFA zahtijevaju da se pomogne u radu.
Vidimo da HNS piše UEFA-i i FIFA-i, pa čak i europskoj policiji, žaleći se na Hajduk, na to da država ništa ne poduzima po pitanju huligana?
- HNS ima potpuno pravo zahtijevati i inzistirati od države za pomoć u rješavanju pitanja ekstremnog huliganizma kojem svjedočimo posljednjih godina, ali nema pravo upirati prstom u Hajduk po tom pitanju... Oni koji vode Savez svojim su radom i nečasnim radnjama i doveli do ove situacije.
Prije toga je i Hajduk pisao istim tijelima žaleći se da u ligi igra Lokomotiva kao produžena ruka Dinama?
- Hajduk je argumentirano dokazao da se radi o pravno povezanim osobama i da je po tom pitanju neregularno prvenstvo. Ja sam sa Zadrom podržao tu borbu Hajduka i možda je i to utjecalo da nas se na onakav način izbaci iz lige. Ali kome ćeš se žaliti kad je u FIFA-i i UEFA-i dokazan kriminal koji vodi do samih čelnika tih organizacija. Hajduk mora iskoristiti Bobanovu poziciju i časnu obavezu novog predsjednika Infantina u vraćanju vjerodostojnosti i poštenja nogometnoj organizaciji, a ne podržavati huliganske ispade, ma koliko uzrok bio velik.
Tommy je svojih 25 posto dionica prepustio Našem Hajduku? Kako tumačite taj čin i što će on donijeti klubu?
- Tommy je zaustavljen u svojim namjerama i ovo je bio jedini logičan potez. Biti poduzetnik u ovom gradu i sudjelovati u upravljanju Hajdukom predstavlja ogroman rizik. Pametno je napravio... Ali to klubu neće donijeti ništa dobro jer ne postoji nijedan primjer u svijetu sličnog, a uspješnog funkcioniranja nogometnog kluba. Količina ulaganja uvelike diktira moguće sportske rezultate. Hajduk bi da nije ovakvih pritisaka bio mamac mnogim svjetskim mecenama, ali očito je nekima draže da oni upravljaju klubom makar još 100 godina bili osuđeni već u kolovozu svesti ambicije na borbu za treće mjesto i kriviti druge za to.
Rijeka može do naslova
Može li Rijeka biti ta koja će prekinuti dugogodišnju dominaciju Dinama?
- Rijeka to može i vjerojatno će i uspjeti ove sezone, jer je Dinamo dosta oslabljen igrački, iako će se, po najavama, u zimi pojačati. Hoće li pogoditi s pojačanjima, tek treba vidjeti, ali sudeći po statistici teško je vjerovati u takav rasplet. Od 100-tinjak igrača dovedenih iz svih krajeva svijeta u zadnjih 10 godina pamtimo samo Ibaneza, Eduarda, Fernandeza i Soudanija, a sve ostalo su bili totalni promašaji vrlo skupo plaćeni. Da bi Rijeka ostvarila san o prvaku, mora u zadnja tri kola ući s minimalno pet bodova prednosti.
Zašto je Dinamo tako igrački pao na travnjaku?
- Dinamo je lošim igrama i uz puno sreće došao do Lige prvaka, malo ih je prebacilo, pomislili su da imaju dobru momčad, rastali su se s Cicom i prodali nekoliko stožernih igrača. Trebat će im vremena da se konsolidiraju, ali osim Rijeke teško im netko može parirati u našoj ligi, koliko god problema imali. Odlučit će, po meni, Rijekina neopterećenost igranjem u Europi i međusobni dvoboji.
Rijeka, Osijek, pa i Istra koja se diže, primjeri su inozemnog ulaganja koje se pokazalo dobrim, što ste već istaknuli. Je li to rješenje za hrvatski nogomet?
- Ta inozemna ulaganja posljedica su rada i veza naših uspješnih poslovnih ljudi i zato je došlo do realizacije i uspjeha. Klubovi se vode stručno, sukladno propisima i nogometnim zakonitostima te na duže staze imaju zajamčen uspjeh. Rijeka je najbolji primjer, uza sve zasluge Miškoviću i Keku zajedno sa suradnicima, Istra se pronalazi nakon početnih muka i hvata stabilnost, a Osijek je ono što donosi radost. Godinama prepušteni sami sebi, vjerni onom što imaju u talentiranosti te sjajne nogometne regije konačno su dočekali svjetlo. Iskreno im želim puno uspjeha u radu.
U HNL-u je više od 30 posto stranaca, s tim da su vodeće momčadi još punije igrača iz ana, kako to tumačite, je li se to moglo izbjeći, ili je to naša realnost?
- Na vrijeme sam upozoravao o posljedicama koje će proizaći iz nepripremljenog prelaska u Ligu 10, bez kvalitetne infrastrukture i definiranog načina financiranja klubova te izostanka reguliranog minimalnog, odnosno maksimalnog plaćanja igrača. Danas ne pišete o tome kako Liga 10 nije donijela nikakvu korist već samo štetu i veće troškove našim klubovima. A u potpunosti smo dovođenjem tolikog broja nedovoljno kvalitetnih stranaca zatvorili prostor bržem razvoju domaćih nogometaša.