Bila su potrebna samo četiri kola i par derbija i već se zakuhalo zbog sudačkih odluka. Nije to novost HNL-a, naprotiv, već tradicija sumnje koje se, kao najvećeg tereta kredibilitetu, HNL nikako ne uspijeva otresti.
Kad slušate analize sklonih HNS-ovom establišmentu, na prvu vam djeluju prilično uvjerljivo kad brane suce i(li) im opravdavaju greške. Kada grme oni s druge strane analitičkih pogleda, učini vam se da su i te prozivke uvjerljive. Netko je u krivu, ali zašto se čini da su obje strane u pravu?
Ovosezonsko vrlo rano započeto sumnjičenje može nam to pojasniti. Naime, kada izdvojite primjerice dijelove osječke utakmice, relativno ćete se lako složiti da sučeve odluke za deset kartona Riječanima slijede pravila igre.
Može se prihvatiti i to da se jedno od mnoštva potezanja u šesnaestercu odsvira kao kazneni udarac. No problem je što se u tim recenzijama ne nalaze oni startovi s leđa koji su na drugoj strani prošli nekažnjeno, nema ni provjere niza potezanja dresova u protivničkom kaznenom prostoru. Nije to stvar samo ove utakmice; riječ je o trendu u svim analizama. Sve je to usko i jednostrano, podložno tek za svađe, ali što je najgore, sve je zajedno zaslužno za to da HNL ne daje osjećaj ravnopravnosti unutar natjecanja. Takav osjećaj direktno potkopava vjerodostojnost i, posljedično, masovnije zanimanje za domaću ligu.
Veći dio odgovornosti za generiranje jednostranih ocjena, logično, pripada institucijama. Jedan naoko manji primjer vidjeli smo kod HNS-ova medijskog partnera, HNTV-a, točnije u recenzijama sudačkih odluka instruktora Tomislava Šetke. On je primjerice u derbiju Dinama i Hajduka, kada je Junior Fernandes namjerno rukom zaustavio pokušaj dugog dodavanja vratara Stipice, ocijenio da je sudac ispravno postupio kada napadaču Modrih nije dao žuti karton. Po instruktoru sudaca Šetki, kada akcija ne djeluje kao izgledan napad, onda nije kažnjiva opomenom.
Nedugo je kasnije Fran Jović dodijelio drugi žuti karton Vešoviću u Osijeku zbog istovrsnog poteza na sredini terena te ga poslao u svlačionicu. Je li to bilo zbog izglednosti akcije? Tko je taj koji će odrediti granicu kada nešto jest izgledno a kada nije te odagnati sumnju u selektivno tumačenje pravila? Slično je tretirao gotovo istovrsne duele u dva suprotna kaznena prostora, gdje je penal za Lokomotivu, po njemu, dosuđen zbog evidentnog prekršaja s leđa, dok penal za Istru evidentno nije postojao jer potezanje ili prekršaj s leđa valjda nije bio dovoljnog intenziteta, štoli.
Mogli bismo tako unedogled sa sličnim slučajevima i to bi samo raspirivalo polemike. Problem je međutim dovoljno locirati u jednom - ali krucijalnom - teretu hrvatskih sudaca i suđenja u HNL-u. To je, evidentno, nedosljedan kriterij te različita primjena pravila na različite aktere, uz sličnu selekciju pri određivanju sudaca za utakmice. Na tom se izvoru napajaju sve sumnje u ravnopravnost HNL-a i dobru vjeru procjene sudaca i nogometnog sustava.
Zbog toga pojedinačno mogu biti u pravu i branitelji sudaca i oni koji ih napadaju, ali u kontekstu jedne utakmice svi iskusniji pratitelji nogometa, a kamoli oni koji su ga igrali, prepoznaju generalno favoriziranje i smjer utakmice. Ponajviše u naoko nevažnim i manjim detaljima, kojima se, zapravo, malotko bavi. Već nam početak sezone sugerira da se loša tradicija nastavlja, čim se o tome u Hrvatskoj već naveliko raspravlja...