Pune tri godine bili su ružno pače hrvatskog nogometa, a i u rodnom gradu većina ih je ljudi gledala sa žaljenjem. Bile su to najteže tri godine u povijesti NK Osijeka, jedne od institucija hrvatskog nogometa od koje su, izuzev par stotina vječnih mazohista u osobama vjernih navijača, polako počeli svi odustajati. I Gradu Osijeku kao njegovu većinskom vlasniku bilo je nemoguće držati klub čak i na aparatima.
Situacija je prošle godine u ovo doba bila dramatično loša, toliko da se likvidacija uslijed duga od 100 milijuna kuna činila gotovo neizbježnom. Godinu dana poslije situacija je dramatično bolja, toliko da se svaki onaj čijim venama teče bijelo-plava krv osjeća neizmjerno sretnim i ponosnim. Svjedočili smo ove godine na obali Drave potpunoj preobrazbi ružnog pačeta u prekrasnog labuda i jednu od najljepših hrvatskih sportskih priča u odlazećoj godini.
Iako je fraza o statistici kao bikiniju već otrcana, u osječkom slučaju ona ipak na savršeni način oslikava što se to dogodilo s klubom iz Gradskog vrta. Nakon godina recesije, posljednjih pet mjeseci Osijek je živio svoju modernu, sportsku secesiju. Još su svježa sjećanja na epske, ali istodobno i infarktne završnice prvenstava u 2014. i 2015. godini, kada su se bijelo-plavi protiv Hrvatskog dragovoljca i Slaven Belupa za ostanak spašavali doslovno u posljednjim minutama sezone, u kojima su Josip Barišić i Aljoša Vojnović zaradili statuse klupskih ikona i spasitelja.
Neznatno je manje stresna bila završnica prošle sezone, a već danas je izvjesno da će kraj ove sezone obilježiti borba za to hoće li se Osijek sljedećeg ljeta naći u ždrijebu Europske lige od prvog, drugog ili trećeg pretkola.
Uglavnom, bijelo-plavi danas, poslije 20 prvenstvenih etapa, imaju više bodova nego što su ih prethodne tri sezone imali na kraju prvenstava, smjestili su se u “Europa zonu”, koju su gotovo i osigurali, a samo su ih fatalne obrambene reakcije u subotu u Zaprešiću skrenule s puta do rekordne osme gostujuće pobjede u sezoni. Malo je nedostajalo da protiv Intera zatvore savršeni krug. No, za rekorde će biti vremena i na proljeće.
Na primjeru Osijeka pokazalo se kako svježi kapital koji su u Gradski vrt donijeli M&M, mađarski građevinski poduzetnik i većinski vlasnik kluba Lörinc Meszaros te njegov poslovni partner, suvlasnik i predsjednik kluba, mladi Osječanin s poduzetničkom karijerom u Dubaiju i Budimpešti Ivan Meštrović, može promijeniti sliku kluba, ali i grada. Uspjeli su za samo deset mjeseci u djelo provesti svoju krilaticu “Pokrenimo grad”.
Osijek je preko noći postao poželjan klub. Klupski proračun premašio je 5,5 milijuna eura. Ljetos su stigli HNL kapitalci Boban i Ejupi, vraćena su domaća “djeca” Barišić, trenutno možda i najbolji lijevi bočni lige, Lulić, čiji će ugovor od Sampdorije ove zime biti otkupljen, te Pušić, dovedene i neke “nepoznanice” poput Petrovića, Baraća i Lope, koji su se prometnuli u pojačanja, što je samo znak odličnog skautinga sportskog direktora Alena Petrovića i trenera Zorana Zekića. Kada navedenima dodate rutinere poput Kneževića i Vojnovića, istinskog vođe momčadi, te oživljene karijere Peroševića, Škorića, Matasa, pa čak i Mikulića unatoč nekim kiksevima, te mladost Arsenića i Mioča, dobijete momčad za vrh HNL-a.
Uspjeh Osijeka još je veći ako se zna da su u njemu samo tri stranca - Ejupi, Petrović i Lopa, a 80 posto igrača je iz domaćeg inkubatora. Vjerovali ili ne, čak je i trener Hrvat. I zato je Osijek jedna od najljepših hrvatskih sportskih priča ove godine. Prepoznali su to i navijači, pa je broj gledatelja dvostruko veći, klub ima 12.500 članova i 2500 pretplatnika. Bit će ih još i više, osobito kada novi vlasnici sagrade novi stadion, što se očekuje u sljedećih tri do pet godina. Njihove ambicije veće su od borbe za drugo ili treće mjesto.
Proteklih pet mjeseci Osijek se najviše približio legendarnom ljetno-jesenskom “Touru” hrvatskim i europskim travnjacima iz 2000. u režiji Bjelice, Beširevića, Ergovića, Turkovića, Vuice... Nisu, doduše, uspjeli nadmašiti učinak kultne generacije, ali su na dobrom putu da u konačnici ponove njezin uspjeh iz te sezone ili da ga još pojačaju s obzirom na to da i u Kupu, gdje ih čeka polufinale, imaju velike ambicije. Ne treba zaboraviti ni sjajan učinak B momčadi u trećoj ligi, gdje Steinbrückner i Ivo Vranješ rade čuda s juniorima.
Odličan je niz iza Zekića i njegovih suradnika, iako je bilo utakmica kojima nisu bili zadovoljni ni on ni navijači. Zekić je puno rotirao, što i ne čudi s obzirom na to da je momčad na gotovo svim pozicijama odlično pokrivena. Nije time gubio na kvaliteti, očuvao je igrače, a u završnici sezone na vidjelo je izašla i odlična fizička sprema, za što je zaslužan i kondicijski trener Marin Vučko.
U nastavak sezone Osijek će ući igrački ojačan, trener će donijeti iskustva sa studijskih ekskurzija kod Kloppa i Wengera, a prvi put nakon puno, puno godina momčad ide na pripreme daleko izvan Hrvatske - u Španjolsku, gdje je već dogovoren susret s Dinamom iz Kijeva. Prošlih godina u to doba maksimum je bio skoknuti do Međugorja.