Danas su nešto više od četiri mjeseca nakon poraza u Moskvi, Englezi domaćini željni revanša za Lužnjiki na svom Wembleyu. A ovaj put i “Gordi Albion” i “kockasti” nemaju prostora za kalkuliranje, jednostavno moraju jurišati na pobjedu jer im samo trijumf garantira prvo mjesto i plasman na završni turnir. Utakmica koja jednostavno ne može biti loša, piše Slobodna Dalmacija. Nešto slično kao i susret Hrvatske i Španjolske u četvrtak u Zagrebu. Još kada bi bio isti ishod... Mljac!
U odnosu na susret protiv Španjolske izbornik Zlatko Dalić ne može računati na ozlijeđenog Ivana Rakitića. Vlašić, Kovačić, Brekalo, Badelj... Dalićeve su opcije za upražnjeno mjesto u veznom redu.
Probleme s ozljedom vuče i Mateo Kovačić, ali je ipak u kadru, na klupi, dok je priliku od prve minute dobio Nikola Vlašić. Bivšem nogometašu Hajduka, danas članu CSKA iz Moskve (na posudbi iz Evertona) je to prvi start za reprezentaciju u službenim utakmicama. Ukupno tek četvrti nastup (startao je u prijateljskom susretu protiv Meksika kada je nastupila kombinirana momčad).
Nikola #Vlasic's first goal for #Everton pic.twitter.com/sW1dmmDEOt
— CF (@CFCRO) 28 September 2017
To je Niksiju i posebna osobna satisfakcija. Ljetos je morao otići iz Premiershipa i tek malo iznadprosječnog Evertona u potrazi za pravom minutažom. A samo nekoliko mjeseci kasnije vratio se na mitski Wembley kao dio momčadi viceprvaka svijeta.
Već protiv Španjolske Vlašić i Brekalo imali su vrlo zapažene uloge. Baš je Vlašić već i tada zamijenio Rakitića. Badelj je opreznija opcija, ali i naravno igrač neprocjenjivo većeg iskustva. Igrač koji zna stati na loptu, držati ritam. No, u svakom slučaju očekuju se nove prilike mladim lavovima Vlašiću, Brekalu... Jedvaja tu gotovo ni ne treba više svrstavati s obzirom na minuli rad.
Zlatku Daliću problem lijevog beka ipak ostaje, bez obzira na spektakularni susret Jedvaja protiv Španjolske i povratak nakon ozljede Josipa Pivarića. Jedvaj ipak nije lijevi bek, već stoper, eventualno po ljutoj potrebi desni bek.
CIJELI ČLANAK MOŽETE PROČITATI OVDJE.
NIKOLA VLAŠIĆ (21): Može prerasti u stožernog prvotimca
U jesenjoj sezoni splitski je nogometaš napravio važan iskorak. Prvi na višim međunarodnim razinama. Kako je bilo logično, dogodilo se nakon što je napustio kompliciranu Premiership, ligu u kojoj je mladim, nezaštićenim i još nedefiniranim igračima iznimno teško ući u viši standard. Tko je usmjerio Vlašića u CSKA (liga kao liga je manje važna) omogućio mu je da napravi taj važan iskorak. Tamo je postao dio mlađe momčadi, koja igra 3-5-2 (rijetko 4-2-3-1) sustav, a čiji trener (Bjelorus Gončarenko) traži “igru” i okomitost, posjed i brzu tranziciju, ovisno o odnosima na terenu. Vlašić je, za razliku od Jedvaja mlađi dvije godine, a imao je 10 puta više utakmica za seniore Hajduka u HNL-u. Stekao je određenu rutinu za svoju dob, iako je bio opterećen (pre)velikim očekivanjima i krivim taktičkim postavkama. Vlašiću nisu potrebna (kako mu se događalo prije) razredna preskakanja, utoliko mu ovaj put iskoraka u CSKA zbilja može biti prijeloman potez. Igra u određenoj sigurnosti jer se zapaženim nastupima izborio za dugoročnije povjerenje okruženja. Za tako mladog igrača, jer Vlašić definitivno to jest, oscilacije su logična stvar pa će to povjerenje biti jako važno za premošćivanje faza umora i pada forme. Ono što je isto bitno, igra veznog, što je pozicija gdje može postati visoka razina kvalitete u europskim okvirima. Za razliku od drugih mjesta (krilo, druga špica…) gdje može biti solidan ali neće postati poseban.
U Dalićevoj reprezentaciji logičan mu je status “pripravnika”. Što znači da aktualno može dati važne doprinose u igri, ali je neupitno da kroz izvjesno (ne tako dugo) vrijeme može prerasti u stožernog igrača. Koliko je to ovisi o više faktora i spleta okolnosti. Vlašić je sigurna bliska perspektiva, koja samo mora mirno i mudro proći pripravnički staž, bez (samo)nametnutih stresova nestrpljivosti… (rm)
JOSIP BREKALO (20): Uskoro će postati poseban nogometaš
Od ranih juniorskih mu dana ima status posebnog. To su igrači koji odmah zapnu za oko, jer su napadači, jer imaju brzinu. To su igrači koje navijači zavole prije svih drugih. Kada ti igrači još imaju nešto posebno u odlikama, onda postaju predmet općeg odobravanja što god da učine. Mnoštvo je brzih napadača, pogotovo što su treneri danas opsjednuti idejom da se najlakše uspijeva s brzancima, pa ih pokušavaju imati što više u postavi. Što je opet stručna zabluda, jer u pravilu brzonogi igrači su tehnički, pa i taktički manjkavi. Oslanjaju se na brzinu i monolitno igraju na prodor. Upravo zato, kada imate brzog i okretnog igrača, koji k tome zna igrati, to onda postaje posebna vrijednost momčadi. Eto, Josip Brekalo je jedan od tih sretnika, jer uz prirodnu mu brzinu ima i taj faktor X. Zna igrati, tehnički je potkovan, te ga uz brzinu to čini vrlo vrijednim.
Brekalo ima 20 godina i još je u procesu igračkog i osobnog sazrijevanja. Protiv Španjolske temeljem talenta i performansi “slomio” je braniča i kumovao golu Jedvaja za pobjeda. Protiv Španjolaca je, međutim, i “zaboravio” ispratiti Albu iza leđa, u akciji kod kaznenog udarca. Dakle, tipično za mladog igrača koji tek stvara rutinu kompletnog igrača, a što je proces koji iziskuje samo vrijeme. Naravno, i raspoloživost igrača da se stalno upotpunjuje i razvija. Brekalo, i kroz U-21, kao i u Bundesligi, koliko god mu je to teško (upravo zato jer je 20-godišnjak), pokazuje da ima taj poriv u sebi. Što ga u sinergiji s izvanserijskim tehničkim performansama uistinu čini već sada dovoljno posebnim igračem da u trenutku napravi nered obrani (i) Španjolske. Ti bljeskovi će već sada dobro doći Vatrenima, ali Brekala ne treba odmah (i) suviše “lomiti” očekivanjima. Uskoro će postati igrač koji će “lomiti” utakmice, poseban. Samo treba paziti kako ga se razvija… (rm)