Engleski mediji slave svoju nogometnu reprezentaciju, veličaju izbornika Garetha Souhgatea, opisuju ga kao “dobrog susjeda kojem nećete prigovoriti bude li hodao preko travnjaka u vašem dvorištu”, uživaju u 2:1 pobjedi protiv Hrvatske, kojom su zaključili po mnogo čemu izvanrednu nogometnu godinu. Ne pamtimo kad je toliko zadovoljstva bilo na Otoku kad je riječ o nogometu
- Engleska je dohvatila svoj prvi polufinale na velikim natjecanjima nakon 1996. godine, Engleska je napokon nekoga izbacila nakon izvođenja 11-eraca (Kolumbija), Engleska je na Wembleyju svladala veliku reprezentaciju iz svjetskog vrha (Hrvatska) i izborila plasman u polufinale novoga natjecanja, Lige nacija, a k tome je nekoliko puta mijenjala sustav igre, te drastično pomladila momčad.
Promijenio izgled
Analizira se kako je Southgate u samo 12 mjeseci posve promijenio izgled ove momčadi. Najprije se “obračunao” s vratarima “olovnih nogu”, Joeom Hartom i Jackom Butlandom, dao je priliku Jordanu Pickfordu, koji je lani debitirao protiv Njemačke i više nije ispuštao “jedinicu”.
Potom je na red došla obrana iz koje su ‘nestali’ Gary Cahill, Chris Smalling i Phil Jones. Neki zbog prirodne selekcije i prolaznosti godina, a neki, pak, nisu zadovoljavali Southgateove kriterije. Pojavili su se John Stones, Joe Gomez, Harry Maguire i Kyle Walker, bio je tu Trippier, a dolaze Luke Shaw i Ben Chilwell... Southgate je od njih stvorio solidnu, čvrstu obrambenu platformu, ali i tehnički sposobnu za igru prema naprijed.
U veznom redu izbornik nije previše “pretumbavao”, nije ni morao, dočekali su ga, perspektivni i dobri igrači (Henderson, Dier, Delph, Lingard, Dele Alli...), kojima je dodao Loftusa-Cheeka, Fodena, Mounta, Maddisona, Winksa i Barkleya. A u napadu se oslonio poglavito na Sterlinga, Kanea, Rashforda, velikim koracima dolazi Jadon Sancho...
I to je načelno momčad s kojom je Southgate oduševio naciju! Koristio je engleski izbornik nekoliko sustava igre ((4-3-3, 3-5-2, 3-4-1-2, te 3-1-4-2) i nogometni analitičari ističu:
- Ovisno o suparniku protiv kojeg je igrao, Southgate je vrlo inteligentno promjenama sustava igre i prilagođavanju drukčijim zahtjevima zamaskirao nedostatke svoje momčadi. To je svakako dokaz izbornikove posvećenosti ovome poslu, Southgate živi nogomet sva 24 sata dnevno...
A kao jednu od najvažnijih Southgateovih pobjeda, Englezi ističu - stvaranje zajedništva unutar svlačionice! Pa u svojim komentarima ističu:
- Napokon smo prestali englesku reprezentaciju gledati kroz prizmu pojedinca! Ne klanjamo se više superzvijezdama, poput Gascoignea, Beckhama ili Rooneyja, nego se sa znatno više poštovanja govori o momčadskoj igri i kolektivnoj ravnoteži na travnjaku. Ne molimo više da se napokon ukaže u zadnjoj minuti nekakav spasitelj u liku megazvijezde (naravno, on se nikad nije ukazao, op. a.!), nego uživamo u ‘svi za jednog’ igri ove disciplinirane i odgovorne momčadi. I to je zapravo sukus nogometne igre, nema više suvišnih rasprava uoči utakmica “zašto počinje ovaj, a ne onaj”, svi vjerujemo izborniku. Uostalom, nitko nije postavio ni najmanji upit zašto, primjerice, Dele Alli ne počinje utakmicu protiv Hrvatske? To je znak povjerenja u izbornikove odluke...
U engleskim se medijima ističe i podatak da ovu momčad mentalno čvrstom i strahovito discipliniranom i odgovornom čini i spoznaja da je velik broj igrača svoje karijere počeo u manjim klubovima i predobro znaju koliko su se žrtvovali i kroz kakvo su trnje prolazili do zvjezdanog neba. I ne predaju se lako, jer znaju kako je biti ‘tamo dolje’... U nižim su ligama od Premiershipa igrali, primjerice, Pickford (Sunderland), Stones (Barnsley), Maguire i Walker (oba Sheffield United), pa Trippier (Burnleyj), Maddison (Coventry, Norwich), a da se uopće ne spominju godine sumnje u kapetana i najboljeg strijelca, Harryja Kanea...
Snažna veza
- Oni se bore za Englesku uživajući na terenu i to im donosi mentalnu čvrstoću i samopouzdanje čak i kad gube, nikad se ne predaju. Uostalom, o tome ponajbolje govori podatak da su Hrvatskoj Englezi zabili dva gola u posljednjih 12 minuta, preokrenuvši gorki 0:1 poraz u super slatku 2:1 pobjedu - piše komentator BBC-a.
Navijači su to, dakako, prepoznali, stvorena je neraskidiva veza između navijača i igrača, pa je Wembley u nedjelju popodne eruptirao od zadovoljstva. Gareth Southgate donio je ovoj naciji toliko željeni “feel good factor” i pogled u budućnost engleskog reprezentativnog nogometa napokon je pun nade, optimizma i pozitivnog uzbuđenja. A toga na Otoku nije bilo više od 20 godina...