Ovaj Šahtar nije onaj stari Šahtar, osjeti se rat, manja ulaganja, ukrajinska je liga slaba, nestali su jaki klubovi poput Metalurga, Metalista i Dnjipra, koji su igrali zapaženu ulogu u europskim natjecanjima i dizali kvalitetu tamošnje lige. Toga danas nema. Šahtar, vidjeli ste, igra u kazalištu, u drugom gradu, nema Donbassa, koji je nekoć bio neosvojiva arena, koje se sjećam iz svojih ukrajinskih godina, u dobu kada je Šahtar sigurno spadao u europsku elitu.
Međutim, sve to ne umanjuje Dinamovu igru. Štoviše, ona je pokazatelj da Bjelica radi europski posao te kako je Dinamo ekipa koja se može nositi sa svima. Ne samo sa Šahtarom.
Upravo stoga, očekujem da će Dinamo na Maksimiru pobijediti Šahtar.
Neću biti pažljiv niti euforičan, ali da se Darijo Srna skine danas, on bi bio najbolji igrač Šahtarove obrane. Teška je možda usporedba, ali uvjeren sam da bi bio najbolji, a to se vidjelo i sinoć. I to je jedan od razloga zašto Dinamo može žaliti, jer je stvorio sve preduvjete za trijumf, a usto mu se poklopila neshvatljiva greška toliko iskusnog Pjatova, koja je zaista nevjerojatna. Ona je, ipak, šlag na analitičku pripremu: Bjelica i njegov analitičar Osmanović sjajno su uočili i zaustavili ključne karike protivnika, Taisona i Marlosa u defenzivnom bloku, a u otvaranju igre zatvorili su Stepanenka, koji im otvara svaki napad i spušta se između dva stopera kako bi kreirao njihovu igru. Dinamo je sve to anulirao.
Pogreške? Kod prvog gola, igrač je ušao iz drugog plana, između More i Ademija, i to je ono što oni traže, a drugi gol bio je klasična pogreška Stojanovića, i krivo postavljanje u obrani. Radi se o ponavljanju grešaka iz prošle sezone, gdje je trebao naučiti lekciju. Izuzev te greške, zaradio je brzi žuti i cijelu je utakmicu bio na granici isključenja. Te lekcije Stojanović mora naučiti.
Što se dobrih stvari tiče, Oršić je dokazao da je u vrhunskoj formi, opravdava zašto ga izbornik zove. On je, u biti, personifikacija Bjeličina rukopisa; Dinamova igra silno se bazira na njemu, a on je svojom energijom, igrom u oba pravca i direktnošću, čovjek koji čini Bjeličin rukopis toliko jasnim. Da, Bjeličin se rukopis najviše vidi kroz Oršića, koji je postao moderno krilo, bez kakvog ne može niti jedna europska momčad koja traži rezultat. Uz njega se, iznad svih, ističe Olmo, no izlišno je govoriti o igraču koji u kontinuitetu spada među najpotentnije igrače europske elite...
Uglavnom, Bjelica je apsolutnu pogodio sa sustavom za Ligu prvaka: Perić, Dilaver i Theophile sjajno su uigrani, a ujedno čine vrhunski spoj iskustva, mladosti i uigranosti. Pogreške je nemoguće izbjeći, no oni ih doista svađaju na minimum.
Konačno, velike čestitke Dinamu, koji može žaliti, ali uvjeren sam da će propuštenu priliku naplatiti u Maksimiru. I da "modri" neće žaliti za ova dva boda koje su zaslužili... Gledajući ih, i uživajući u taktičkoj higijeni Nenada Bjelice, zaključujem: Dinamo je apsolutno zaslužio igrati proljeće u Ligi prvaka.