Bojana Radanovića (51) mobitelom smo uhvatili pred kijevskom zračnom lukom.
- Stigli su mi moji Samoborci, četvorica prijatelja idu na utakmicu - rekao nam je.
Čovjek koji s hrvatskom reprezentacijom ima broncu iz Francuske 1998. godine i srebro lani iz Rusije, kao jedan od masera koji su činili čuda ne bi li oporavljali igrače za nastupe na čemu su im se divili i stožer i nogometaši, već je petu sezonu fizioterapeut u Šahtaru. No još je zanimljivije da je i s Dinamom bio u Ligi prvaka. Pronašli smo fotografiju iz 1998. godine, Radanović, tada s kosom, za razliku od današnje “izbrijane” glave, sjedi na klupi u društvu doktora Krešimira Župančića.
- To je bilo u vrijeme trenera Cice Kranjčara, ta slika je s utakmice sa Celticom u Zagrebu u kojoj smo dobili 3:0, što je bio prvi ulazak maksimirskog kluba u elitno natjecanje. Sjećam se da je sudio Pierluigi Collina.
Bojan Radanović (desno) na klupi Dinama 1998. uz dr. Krešimira Župančića
Čudesna Liga prvaka
Eto, 21 godinu kasnije bit će na suprotnoj strani.
- Ali neću sjediti na klupi, gledat ću s tribine. I inače sam rijetko na klupi, u klubu smo šestorica fizioterapeuta koji radimo s momčadi. Baza nam je u Kijevu, u nedjelju smo imali trening ujutro, u ponedjeljak će biti jednako, potom letimo klupskim avionom u Harkiv, pedesetak minuta. Odluka je vodstva kluba da budemo domaćini u tom gradu, prije smo igrali u Lvivu. U Harkivu imamo više gledatelja, bliže je regiji Donbas. Na bilo kojem prvenstvenom susretu zna biti 5-10 tisuća gledatelja, a u Lvivu ih se skupilo često tek petsto do tisuću.
Hoće li se ikad Šahtar vratiti u Donjeck?
- Počelo se o tome govoriti s dolaskom novog predsjednika, on je dosta toga obećao u predizbornoj kampanji. Kad će to biti ne zna se, još uvijek tamo traju sporadični sukobi, nije sto posto mir, izvan grada čuju se odjeci. Nisu stvoreni uvjeti za povratak.
Radanović ima 51 godinu, s nogometašima radi od 1992. godine, kakva su mu bila prva iskustva s Modrima iz Lige prvaka?
- Liga prvaka je čudesna. To je bilo veličanstveno, ta napetost, pozitiva, šteta što Dinamo tada nije prošao skupinu. Zadnji sam put na klupi Modrih u Maksimiru bio 2000. godine. Zahvaljujući Dariju Srni koji me doveo u Šahtar, opet sam u klubu koji igra u Ligi prvaka. To je najljepši nogomet, ljepše je bilo jedino finale Svjetskog prvenstva.
Bojan Radanović (drugi zdesna) s dijelom stožera Vatrenih (slijeva): dr. Boris Nemec, Željko Mesić i Mladen Pilčić
Dinamo je uvijek u srcu
Bez uvijanja ste kazali da je Šahtar jači i prolazi dalje.
- Što se tiče iskustva, sigurno je Šahtar u prednosti. Dinamo je ugodno iznenadio protiv Atalante. Uvijek kažem da mi je Dinamo u srcu, ali navijat ću, naravno, za svoj klub. Mislim da su šanse na našoj strani, imamo kvalitetu, u naletu smo, držimo niz od 11 uzastopnih pobjeda na domaćem terenu.
Puni ste Brazilaca. Stoper Krivcov koji u reprezentaciji igra kod vas često sjedi u pričuvi, jači ste od reprezentacije Ukrajine.
- Taison je bio među 23 igrača Brazila na Mundijalu u Rusiji, Moraes je izvanredan, igra za Ukrajinu, kao i Marlos i niz ovdašnjih nogometaša. Ne znam što bih rekao na konstataciju da smo jači od reprezentacije jer Ukrajina se izravno kvalificirala na Euro. Nadam se da ćemo to dokazati u utorak na terenu. Dinamo je respektabilna momčad s odličnim trenerom, mojim prijateljem, vrhunskim stručnjakom Nenadom Bjelicom. Našalio sam se u jednoj poruci da smo sad na suprotnim stranama, na što mi je odgovorio: “Mi nikad nismo i nećemo biti na suprotnim stranama.
Tko vam je u Šahtaru posebno drag igrač?
- Moj odnos je profesionalan prema svima, a kako dosta radim sa Stepanenkom, s njim sam najbolji. Nema takvog tko nije profesionalac, od prehrane do treninga, a Darijo Srna je sada kao trener donio još jednu višu razinu u pristupu.
Kako se Srna snašao kao pomoćni trener?
- Kao riba kad je bacite u vodu. Fantastično, samo je nastavio s vrhunskom karijerom koju je imao kao igrač. Mislim da će biti sjajan trener na europskoj razini. Jako dobro zna prepoznati igrača, motivirati ih, generira vrlo dobru atmosferu jer mu dečki vjeruju.
Srnu čeka velika karijera
Zaključujemo po vašim riječima da neće dugo biti pomoćnik?
- Nisam to rekao. Kad bude spreman, a on će to odlučiti, ići će dalje. Dovoljno je inteligentan da ne ulazi u avanture, valja mu dobro izučiti trenerski posao. On će jednog dana biti na klupi nekog od velikih europskih klubova.
Radanović je nakon Dinama pet godina radio u Londonu, Mario Stanić odveo ga kao osobnog fizioterapeuta u Chelsea, zatim je otvorio privatan posao u Zagrebu, a u doba Igora Štimca vratio se u reprezentaciju…
- U Engleskoj sam radio s Gianfrancom Zolom koji je tada bio velika talijanska zvijezda, k meni su dolazili Bokšić, Bišćan, Balaban, Živković... Godinu dana sam bio s Tudorom, još kad se vratio u Hajduk… Meni ove utakmice s Dinamom bude emocije. U Harkiv su mi došla četiri frenda, ali za Maksimir imam stotinjak narudžbi za ulaznice. Kupit ću ih 30-ak. To će biti velika večer jer Maksimir nudi jednu od najboljih atmosfera u Ligi prvaka. Navijači su fantastični, ali nadam se da će biti naše dvije pobjede.
Želim još medalju s Eura
Modrima predviđate tek borbu za treće mjesto?
- Moja je želja da Šahtar dvaput bude pobjednik, a ostalo će se vidjeti.
Iskusan je u nogometu…
- Još godinu dana mogu - smije se: - Još jednu medalju da uzmem s reprezentacijom. Onu koji mi nedostaje nakon bronce i srebra. Možda to neću doživjeti, ali nikad se ne zna. Vjerujem da ćemo na Euru biti jako dobri.
Neće vam biti problem slaviti gol Šahtara protiv Dinama?
- Neću ga otvoreno slaviti.
Osim njega i Srne, u Šahtaru je i drugi hrvatski fizioterapeut, Igor Gršković, koji je također, ali daleko kraće, radio u reprezentaciji…
Srna sve zna o Modrima?
- I prvi trener Luis Castro također. Nema tu iznenađenja.
Kojeg se igrača Dinama bojite?
- Mogu reći samo za sebe. To je Olmo. On je opasan. I Petkovića, majko mila, on je otkriće. Dinamo ima i vrhunskog golmana Livakovića, mnogo smo dana proveli zajedno u “akciji Rusija” - kaže Radanović, čovjek od posebnog povjerenja Darija Srne, Šahtarov dinamovac...