Da novčići mogu pričati, svašta bi kazali, bez sumnje. Jer, u Dinamovoj povijesti, i oni su bitni. Štoviše, možda i ključni. Dva su puta, naime, izvlačili Dinamo. No već opjevani i proslavljeni, ovako čuče u nekoj numizmatičkoj riznici, već ruzinavi i stari, s vrijednošću bajke...
No, i ovako, u toj dinamovskoj luzerštini, koja ovaj klub prati od pamtivijeka, klub za kojeg će, recimo, Radmilo Mihajlović ustvrditi da i “danas ne razumije zašto u vitrinama nema više pehara i europskih skalpova”, postoji još uvijek gordih 14 imena koji su svojim pogocima pomogli “modrima” da nadoknade minus iz prve gostujuće europske utakmice i pruže mu sreću koja je često zaobilazila ovaj dio grada. Bilo bi ih i 17, no, nažalost, Dražan Jerković, Hrvoje Jukić i Josip Gucmirtl više nisu među nama...
Igrači koji su obožavali velike utakmice i za njih živjeli, igrači uz koje se Maksimir tresao, grad njihao, a oni i danas vrlo živo vrte jedne od najvećih trenutaka svoje karijere.
- Gle, ja sam danima bio lud, imam osjećaj da bih samo takve utakmice i igrao. Sjećam se Zagreba tih dana, to je bilo neponovljivo. I igrati, odnosno živjeti u tako nečemu, samo našem Dinamu... Znaš kaj, da sad imam deset kilograma manje, danas bih ušao u svlačionicu, skinuo se, izašao na teren, u prvih 15 minuta tim Česima metnuo dva komada i otišao pripremiti tulum. A dečki nek’ završe posao - u svom je stilu objasnio Silvio Marić, koautor dvaju ludih preokreta protiv Partizana i Celtica.
I ujedno je, zajedno s ostalih 13 ZG-hahara, današnjim dinamovcima poslao jasnu poruku: “Čuješ, nek’ danas saznaju kaj je Dinamo!”
Stjepan Lamza
“U je*ate, pa tad smo ih sve redom rušili k’o čunjeve. Bili smo na svakoj poziciji toliko jaki da nam nisu mogli naći slabu točku. A u takvoj je momčadi bilo lako igrati i zabijati. I sad kad gledam da su ovi dečeci uspjeli dosanjati naše snove, mogu samo sjesti i gledati. I ne coprati. Da traje, neka samo traje. Lijepo je živjeti zagrebačko proljeće s našim Dinamom...”
Slaven Zambata
“Reći ću vam ovako: neka se ova momčad pamti u gluho doba noći kao naša iz 1967., koju naizust zna svaki dinamovac. I neka Bjelica bude kao naš ideolog, ključna karika, vrhunski trener Ivica Horvat koji je nevjerojatno balansirao psihologiju te plave mase. A ovaj Dinamo to može postati. Tko će biti Zambata? Ma svejedno, samo da mi budemo - Dinamo!”
Marijan Novak
“Nakon sto godina idem na stadion. Zašto? Jer vjerujem. Sjest ću s unukom Lucijom i drukati, za uspomene koje nosim i kojih se predivno sjetiti, za ovu mladost danas i želju da budemo veliki, jaki, značajni. Da budemo Dinamo! Znate, tu igra jedan gol, a ovaj ga je Dinamo spreman zabiti... Tko je Novak ovih dana? Petković je dečko po mom guštu...”
Rudolf Belin
“Uuu, teško se sjećam baš sad svih golova koje sam zabijao... Pa čak i onih utakmica koje sam vodio. Ali, znaš, jednu sam stvar naučio: respekt! Što više protivnika respektiraš, toliko buš ga lakše pobijedio. To je osnova. Znaš da možeš, kao i ovi dečki danas, znaš da si bolji, svakako, ali moraš ga cijeniti. To je najbitnija stvar. Jer, ako si ga podcijenio, nije dobro. Ako si ga precijenio, opet - štanga. No ako ga cijeniš dovoljno, uvjeren u svoje kvalitete - to je to!”
Josip Lalić
“Staneš pred ogledalo i kažeš: Bolji smo! Staneš na travnjak i shvatiš to. Spremali smo se za uragan nakon što smo u Portugalu izgubili (0-2), i tako smo krenuli: bilo je na koncu 6-1, moglo je i više. Bio je to čudesni trenutak, kojeg, a baš sam optimist, mogu osjetiti i ovi dečki danas. Najiskrenije, Viktoria po meni nije kraj već početak puta kojem želim da traje. I traje...”
Snješko Cerin
“Priča o Dinamu i jest priča o nesreći. Jer, uvijek kada smo imali velike, sjajne momčadi, nešto bi se dogodilo. Uvijek isto. I ždrijeb nas je, konačno, stalno sudarao s boljima, onima koji bi na kraju dogurali barem do polufinala. Ovoga puta, međutim, ne vidim Viktoriju kao momčad koja će dogurati daleko. Ovdje vidim ovaj Dinamo kao podsjetnik na neka sjajna, dobra stara, naša dinamovska vremena. Sretno, Dinamo.”
Ivica Senzen
“Sjećam se, kako ne, da smo tam popušili 1-3, a onda te Grke tu nakantali sa 5-1. Nama su tad te tekme bile kao derbiji, nekakva nadogradnja jugolige, dvoboji koje smo jedva čekali. Ma kakav strah, kaj ti je. Mi smo to uživali igrati. Zato želim da dečki danas rade upravo to - uživaju. Pun Maksimir, europska tekma, veliki ulog. Ovo i jesu baš takve tekme: igraj, uživaj, pobijedi i slavi. Za Dinamo, za Zagreb, za sve...”
Velimir Zajec
“Priprema je i onda, uoči Olympiacosa bila ključna. Jer, bili smo našpanani, ali znali smo da ne smijemo izgoriti u toj želji. Tako mora biti i danas, jer Dinamo je bolji od Čeha, a stiglo je i vrijeme da se malo otarasimo te luzerske dinamovštine koja nas prati. Ovaj klub, i ova momčad, zaslužili su bolje. Više nego ikad moraju pokazati što ta majica, i taj grb znače!”
Mario Bonić
“Dobra, stara vremena... Znaš, vjera je bila ključna. Izgubili smo na Karaiskakisu 1-3, ali fulali smo par ‘mrtvaca’, iz prekida nam je zabio tip od 1,60 (!). Na kraju smo sjeli i shvatili: ‘Hej, pa mi smo bolji!’. I takvi smo utrčali na Maksimir i pomeli ih, baš kao metlom. Čekajući današnju tekmu, prolaze me trnci, jer vidim da ovaj Dinamo nema kompleksa. I zato sam siguran da će Viktoria pasti!”
Radmilo Mihajlović
“Sjećam se ogromne želje da prođemo, sjećam se da smo se zainatili i da nam je u glavi bilo: Ma kakav Beşiktaş! Osjećao sam se tada izvanredno, zabio sam dva gola, srušili smo Turke i otišli u slavlje. Uh, baš smo bili dobri onda, Dinamo je neizbrisiv i predivan dio moga života. A taj Dinamo, kao i ovaj danas, napokon zaslužuje da se slavi više nego inače, da prođe Viktoriju i prođe. Zbog sebe, ali i zbog kluba, grada, ma svega!”
Robert Prosinečki
“Kaj sam onda bio rekao? Da MTK sam rješavam...? Ma dobro, to je bio dio folklora i nabrijavanja, no samopouzdanje je pratilo te moje riječi. Moraš imati nekoga tko će potegnuti, pa i nabaciti malo pritiska na sebe. Tad smo, da se razumijemo, prošli jer smo fakat bili bolji, ne zbog mene, ni slučajno. Danas? Ova Viktoria je hm..., baš nezgodna, ali ovo je, nadam se, Dinamova utakmica.”
Silvio Marić
“Ono je bio trans, pogotovo protiv Partizana. Trans koji nikad neću zaboraviti, sreća koja želi eksplodirati. Onaj zajednički zagrljaj nas i tribina, ono je bilo nestvarno. To su, uglavnom, utakmice u kojima vadiš i daješ sve. A kada vidim da će i danas stadion gorjeti, onda znam da će dečkima biti lakše. Jesu ovi zaj....., ali mi ovo rješavamo!”
Mark Viduka
“Bila su to slatka iščekivanja, ali ta utakmica s Partizanom ipak je bila posebna. Cijeli smo grad nosili na leđima, no to u ono doba nije bio teret. Znali smo da smo jači i to smo pokazali, bez straha ili respekta. Siguran sam da će Dinamo i danas to riješiti, jer jako mi se sviđa ova momčad. Bjelica joj je ugradio europski štih. Dečki, samo bez straha...”
Igor Cvitanović
“Onomad, najbolja je odluka bila odlazak u karantenu u Bežanec, jer jagma za kartama i pritisak uoči uzvrata s Beograđanima bili su nesnosni. Neka druga dimenzija. To je bila ključna odluka. Sada? Ovi su dečki spremni proći. Suparnik je silno zahtjevan, ali vjerujem u ovu ekipu. Jer isto kao i mi vjeruje i zna da može, da je bolja. A to je ključna pretpostavka.”