MANCHESTER, ENGLAND - FEBRUARY 21: Danijel Subasic of AS Monaco celebrates during the UEFA Champions League Round of 16 first leg match between Manchester City FC and AS Monaco at Etihad Stadium on February 21, 2017 in Manchester, United Kingdom. (Photo by Laurence Griffiths/Getty Images)
Laurence Griffiths/Getty Images

POZVAO NAVIJAČE NA MAKSIMIR

DANIJEL SUBAŠIĆ ZA SPORTSKE NOVOSTI 'Kad bi barem u Zagrebu ambijent bio kao na Euru. Moramo svi biti kao jedan'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 17.03.2017. u 21:34

  • Jeste li se nagradili nečim za golem rezultat, za četvrtfinale Lige prvaka?

    - Jesam, treningom - odlično je raspoložen Danijel Subašić, nakon sjajne predstave u Monte Carlu gdje je Monaco eliminirao Manchester City, a on dao golem doprinos.

    - I princ Albert, i predsjednik Dmitrij Ribolovljev zapjevali su skupa s nama u svlačionici, jednu našu, internu, koju povede oružar, ne možete je naći na webu. A ni premije kod princa i predsjednika nikad nisu upitne - javio nam se vratar kluba iz Kneževine dan nakon velike utakmice u kojoj su u prvom poluvremenu mljeli Građane Pepa Guardiole pa u finišu došli do prolaza.

    - Igrali smo izvrsno, uraganski, ali ne možeš tako cijeli susret. Nesvjesno se povučeš. Zasluženo smo prošli, mlada smo ekipa, međutim, nemamo pretjeranog respekta. Osim mene i Raggija koji imamo preko 30 godina, te Germaina sa 26, ostali su tinejdžeri ili tek koju godinu stariji. To je dječji vrtić koji gazi.

    Trener Leonard Jardim među prvima potrčao je prema Subašiću, zagrlio ga, nešto mu govorio. Što?

    - U stilu to je to, tako treba, ne sjećam se točno. Svi smo bili oduševljeni, to je čudesan rezultat, ludilo, izbaciti ovakav City, još kad znaš da toliko naših igrača tek započinje pravu karijeru, to je fenomenalno.

    Iskupili ste se na savršen način. Na Etihadu vam je pobjegla lopta u gol, sigurno ste se grizli zbog toga, no na Luju IV. imali ste nekoliko fantastičnih intervencija.

    - Nisam bitan ja, nego ekipa, važno je da smo prošli, a netko iskoči kad smo na visini zadatka.

    U drugom dijelu bilo je dosta prijetnji i nekoliko super obrana.

    - Gležanj mi se izvrnuo već kod prvog ispucavanja lijevom nogom jer je upala u rupu od prskalice. Četiri puta nakon toga ispucao sam u aut, zategnuti i bolni bili su Ahilova tetiva i zglob. Ali stisnuo sam zube i branio do kraja.

    Da nije neka teža ozljeda, blizu nam je reprezentativna utakmica s Ukrajinom...

    - U četvrtak sam došao u klub u deset ujutro i uglavnom bio na terapijama do 14 sati. Ništa nije strašno, za dva dana će proći. Često me nešto mučilo, znao sam braniti s ozljedama, ali nisam se žalio niti odustao. Pa neću ni sada. U nedjelju je susret s Caenom, valjda će biti OK.

    Monaco je prije dvije sezone također bio u četvrfinalu Lige prvaka, tada je izbacio Wengerove Topnike.

    - Arsenal je bio puno teži protivnik. Ali ove godine imamo ekipu koja je odlična, sada smo top. Sjećam se uzvrata s Arsenalom, nakon što smo u prvom dvoboju dobili vani 3:1. U drugom su oni poveli 2:0, tih zadnjih 11 minuta bilo mi je kao 11 godina. Ovaj smo put igrali čvrsto, sigurno, moćno, iako znaš da je rival City, jako kvalitetna ekipa.

    No, kad je Sane zabio za 2:1, kratko se bili vani.

    - Je, to je bila opasna situacija, ali digli smo se i krenuli, napadali, jesu oni bili tu, blizu, no zavrijedili smo taj vrhunski uspjeh. Vjerovao sam u njega. Kad sam došao u Monaco 2012. godine, bili smo zadnji na tablici u drugoj ligi. U međuvremenu smo drugi put u četvrtfinalu Lige prvaka, u prvenstvu smo završili drugi, pa treći, i sad ako Bog da, ove sezone da uzmemo jedan trofej...

    Koliko pucate daleko? Koga biste voljeli u četvrtfinalu?

    - Nemam želje, tko dođe, dođe. Protiv svakog ćemo ići na pobjedu, pa što dragi Bog da. Mi smo ekipa s najviše utakmice ove sezone u Ligi prvaka, počeli smo u kvalifikacijama, to ne treba zaboraviti.

    Nisam fan Guardiole

    I srušili Guardiolu.

    - Ne igra on nego igrači. Nisam njegov fan, drago mi je da smo ga izbacili.

    Za koga ste onda, za Mourinha?

    - Volim trenere koji znaju uspostaviti blizak odnos s igračima, kao što je Carlo Ancelotti. Barem mi kažu da je on takav.

    Modrić, Vrsaljko i vi. Trojica Zadrana među osam, jedan bi mogao osvojiti.

    - Želim da jedan od njih dvojice osvoji.

    A vi?

    - Daleko je to za nas. Neka naš kapetan Lukica opet bude prvak Europe, ili Šime. A možda se i sretnemo.

    Pred reprezentacijom je Ukrajina. Već u ponedjeljak okupljanje reprezentativaca.

    - Važna utakmica. S pobjedom im bježimo šest bodova, ostajemo na vrhu. Potom imamo vani Island, pa uz dva gostovanja kod Turske i Ukrajine još doma Kosovo i Finsku, kako novinari vole kazati lakše utakmice. Lijep posao bismo napravili ako dobijemo Ukrajince.

    Na kraju je Subašić istaknuo:

    - Najbitnije je da budemo zdravi te što napokon igramo pred svojim ljudima. Svi mi igrači želimo da se napravi dobra atmosfera, da navijači budu uz reprezentaciju, mi nismo krivi ako ima nesuglasica i što se događa u HNL-u. Voljeli bismo da u petak budemo svi jedno, da nam bude ambijent kao na Euru. Treba nam podrška navijača. Baš podrška. A mi igrači da ćemo na terenu dati najbolje što možemo, pa što dragi Bog da.

    Koliko ste već majica s likom Hrvoja Ćustića promijenili? Stalno je na vama?

    - On je uvijek tu na majici, ali i u srcu. Svaki dan se čujem s njegovim bratom i drugima iz obitelji. Drago mi je što je njegov otac Svetko ušao u Zadar kao predsjednik Uprave, donio je novu pozitivu i nadu za Zadar. Odmah se vidi da je to nešto sasvim drugačije od prijašnje strahovlade, a klub je bio nikakav. Silno želim da sve bude bolje jer Zadar ima sjajne talente, da ne bježe iz grada, nego se tamo razvijaju. Luka Modrić, Šime Vrsaljko i ja smo među osam u Ligi prvaka, tu su i Ivan Santini, i Stipe Perica, da ne nabrajam dalje. Zadar je grad košarke, ali Zadar ima i odlične nogometaše, pa svakako zavređuje i kvalitetniji klub.

    Subašić
    Reuters / Eric Gaillard Livepic / REUTERS
     

    Ako se napravi zaokret, možda Zadar jednom postane grad nogometa?

    - Ne daj Bože da se to ikad mijenja. Zadar uvijek mora biti grad košarke, pa i mi nogometaši igramo košarku. Uvijek navijam za KK Zadar, kao i za NK Zadar.

    O Ćustićevoj tragičnoj pogibiji 2008. godine puno se pisalo, potrčao je za loptom koju je ispucao Subašić s vrata, a kako je betonski zid bio vrlo blizu terena udario je glavom.

    - Da.

    Jeste li puno razmišljali o tom ispucavanju?

    - O samom tom trenutku ne, jer to je bila sudbina. Lopta je, nakon što sam je ispucao još dva-tri puta odskočila... To je život. Od prvog časa, još u Zadru, rekli smo - Hrvoje je naš 12. igrač. Naš anđeo. Kad god nastupali i gdje god bili.