Mario Mandžukić uzeo je gotovo sve Nikoli Kaliniću i ovo bi mogla biti posljednja velika bitka njihova igračkog rivalstva. Utakmice Atletica i Juventusa možda su zadnja šansa Solinjanina da se barem donekle revanšira Brođaninu.
Mandžukić je napravio sjajnu, a Kalinić odličnu karijeru i na kraju igračkog puta moći će se s ponosom sjetiti što su postigli, osim Kalinićeve neslavne ruske epizode, međutim, koliko god im se putovi poklapali ili presjecali, Mandžukić je izlazio kao pobjednik. Ta scena iz Šumske rapsodije u Iličevu, kad je izbornik Zlatko Dalić posložio kompletnu postavu za otvaranje SP s Nigerijom, definirao ofenzivnu taktiku s Kramarićem ispred Modrića i Rakitića i njima dvojici kazao: “Dečki, jedino još nisam odllučio koji će od vas startati“, i rasplet u kojem je izbornik odabrao Mandžukića nakon što je ovaj spalio travnjak u Roščinu, odlučan da bude taj, simbolizira suparništvo kolega za mjesto centarfora u nacionalnoj vrsti.
Utrka u HNL-u
Mandžukić i Kalinić premijerno su u A vrstu pozvani zajedno, u ožujku 2007. u izboru Slavena Bilića. Tih dana bili su nerazdvojni u Čatežu nadajući se što prije pokojoj minuti. Mandžukić je bio igrač Zagreba, a Kalinić Hajdukov na posudbi u Šibeniku.
U tom času mogli smo samo pretpostavljati da bi Mandžukić mogao biti za prsa u prednosti, ali u jednom je času Kalinić izbio na čelo. Jedini put kad je Kalinić preskočio Mandžukića bio je Euro 2008, na kojem je igrao, za razliku od tada već napadača Dinama, čiji je status pričuve kod trenera Solde bio ključan da ga Bilić ne vodi u Austriju. No Kalinić to nije kapitalizirao, Mandžo je zagrizao na svoj način, uzletio i u odnosu na Kalinića imao dominantnu poziciju sve do 2017.
U posljednjem kolu HNL-a 2009. uzeo je naslov najboljeg strijelca pred Kalinićem za jedan gol. Dinamo je odigrao 2:2 s Hajdukom na Poljudu, Mandžukić je zabio drugi pogodak za Modre, svoj 16. u sezoni, a napadač Bijelih, koji u toj utakmici nije mogao igrati, ostao je na 15. Nametnuo se i u nacionalnoj vrsti i prigrabio mjesto napadača u kvalifikacijama, na Euru 2012. na SP-u 2014. gdje Kalinića Niko Kovač nije ni vodio, tako i na Euru 2016. u Francuskoj, što je već Kaliniću išlo na živce jer igrao je u boljoj formi nego Mandžukić... I bio igrač utakmice u pobjedu nad Španjolskom.
Tek 2017. Ante Čačić Mandžukića gura na lijevo krilo, a Kalinić dobiva poziciju koju je uvijek toliko želio - postao je centarfor Vatrenih. Ne s klupe, kao kakva pričuva koja ponekad uskoči, nego u kontinuitetu, od Ukrajine u Zagrebu, gdje je golom riješio susret, preko Islanda u Reykjaviku, Turske u Eskisehiru... I kod Zlatka Dalića predvodio je napad u obje utakmice doigravanja s Grčkom, pritom je u Zagrebu bio jedan od junaka, njegov je bio kazneni udarac za 1:0 i pogodak za 2:0.
Kulminacija u Rusiji
No u Fort Lauderdaleu, u hotelu Renaissance Plantation na Floridi, što izbornik Dalić opisuje u knjizi “Rusija naših snova”, Mandžukić je zatražio razgovor s izbornikom i poručio - ne vidim se na krilu, mogu igrati samo centarfora, radije neka na boku šansu dobije netko drugi.
Iako Dalić nije kazao da će odsad biti centafor, nego mu je tek poručio - OK, bit ćeš jedan od kandidata za središnjeg napadača, postalo je jasno da se zapodjenula golema bitka za devetku, što je kulminiralo uoči SP-a i na startu ruskih zbivanja, kad gnjevni Kalinić nije mogao prihvatiti da je “izvisio”.
No Mandžukić je odigrao izvrstan Mundijal, potpuno opravdao Dalićevu odluku da bude centarfor, a Kalinić se već nakon prve utakmice vratio iz Rusije. Komentari iz tabora Vatrenih da je Mario po odlasku Kalinića od mrguda postao smješko govore koliko ga je rasteretilo kad je ostao bez tako opasnog konkurenta. A vjerovao je da će na terenu dati što se bude tražilo. To se očitovalo i u poruci koju je poslao Daliću nakon Nigerije: “Šefe, nikad ne sumnjajte u mene”. To također izbornik otkriva u knjizi.
Sraz Mandžukića i Kalinića bit će poseban začin za nas Hrvate u tom jednom od atraktivnijih parova osmine finala Lige prvaka. Juventus, odlučan da nakon dva izgubljena finala u relativnom kratkom periodu dođe do trona i Atletico, koji je također pao u dva završna susreta ovog desetljeća, vjerojatno će ponuditi tvrde i teške borbe. Juve je lagani favorit, kao što je Mandžukić praktično uvijek bio u odnosu na Kalinića.
Budući da je Nikola Kalinić počeo više igrati i zabijati, a zna se da je Diego Costa ozlijeđen, moguće je da se baš sučele licem u lice. Kao vođe napada prestižnih klubova. Mandžukić je Kalinića nadmašio u svemu što se može iskazati kroz brojke i doživljaj javnosti, tko zna hoće li se više ikad sastati u dvobojima za nešto tako veliko. To što je Mandžukić jednu sezonu igrao za Atletico dodatno priču čini zanimljivom...
U trofejima do sada 21-1
Mario Mandžukić ima osam naslova državnog prvaka, europsku i svjetsku klupsku titulu, bio je strijelac u dva finala Lige prvaka, dobitničkom 2013. godine u dresu Bayerna protiv Borussije Dortmund i gubitničkom 2017. godine s Juventusom kontra madridskog Reala. Ima 21 klupski trofej i srebro iz Rusije. Bio je hrvatski sportaš godine 2013. Od reprezentacije se oprostio sa 89 nastupa i 33 gola. Njegovi su klubovi vani Wolfsburg, Bayern, Atletico i Juventus.
Nikola Kalinić nije osvojio niti jedan trofej sve do dolaska u madridski Atletico, s kojim je ove 2018. godine uzeo Europski superkup. Piše mu se i srebrna medalja iz Rusije, ali samo piše. Nije je niti htio uzeti.
Za hrvatsku reprezentaciju je igrao 42 puta i dao 15 pogodaka. Izvan Hrvatske poslodavci su mu Blackburn, Dnjipro, Fiorentinu, Milan i Atletico Madrid.