PIŠE: BRANKO IVANKOVIĆ
Velika prilika koju je Dinamo propustio protiv Šahtara u Zagrebu u 4. kolu u velikoj mjeri je odredila i rasplet ove skupine. Bilo je nerealno očekivati da će se Modri vaditi na Manchester Cityju koji ima 25 igrača izuzetno visoke razine kvalitete, znalo se da će biti izuzetno teško.
Građani su ostali vjerni svojoj viziji i filozofiji. I u Maksimiru su to demonstrirali na najbolji mogući način. Možda je nekome takva igra i dosadna, ali taj posjed lopte ima prije svega za cilj da protivnik trči u prazno i da se izmori, a onda se uvijek pronađe neka rupa u obrani.
Dinamo je u početku bio izuzetno kompaktan, nije Cityju dopustio šansu ni polušansu, kao ni igru između linija u kojoj je Guardiolina momčad jaka. U nastavak je hrvatski prvak krenuo sa željom da ide na pobjedu, samo ga je ona vodila dalje, ali nakon 1:2 se vidjelo da će se teško do preokreta.
Možda je trebalo još malo pričekati i biti koncentriran, kao na početku kad je Dinamo počeo vrlo smireno u fazi obrane i napada. Tada nije bilo nervoze, pokušalo se igrati, bio je to dobar recept za City. Iz te kompaktnosti išlo je brzo otvaranje i tranzicija, a fantastični gol Olma dao je dodatni polet. Da je u dvije-tri situacije bila malo bolja reakcija kod pasa, moglo se Cityju napraviti puno problema.
Kad su oni poveli, znalo se da će Dinamo teško dolaziti do dominacije jer je izuzetno teško eliminirati taj njihov pas. Trebali bi u momčadi imati 11 samuraja, nenormalno agresivnih igrača da bi to mogli prekinuti. Kadzior i Oršić su se jako namučili dupliranjem njihovih bekova i sudjelovanjem u fazi napada...
Bez obzira na svu tugu zbog ispadanja iz Europe nakon skupine Lige prvaka, Dinamo je ove sezone ostavio vrlo dobar dojam. Pokazao je da je kompetitivan s velikom većinom momčadi u Ligi prvaka, što dosad nije bio. Manchester City morao je odigrati vrlo ozbiljnu utakmicu da dobije Dinamo i na Etihadu i u Maksimiru. Ukupni je dojam apsolutno pozitivan i mislim da svi možemo biti zadovoljni njihovom prezentacijom u elitnom natjecanju, bez obzira na to što mi mislimo da trebamo biti “svjetski prvaci”.
Na stadionu je vladala lijepa atmosfera, prekrasna publika bodrila je Modre do kraja. Ipak je to Liga prvaka, ispali su i veći klubovi, poput Ajaxa i Intera. Naravno da ostaje žal zbog propuštene prilike koja se ukazala, ali sve se prelomilo u toj utakmici s Ukrajincima, u kojoj je Dinamo bio nadomak pobjede koja bi ga ostavila u Europi. Igrati Ligu prvaka je privilegij i čast, stoga Zagreb i Hrvatska mogu biti ponosni na njihovu prezentaciju.