Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Gorsic / CROPIX CROPIX

LIGA PRVAKA TO NE PRAŠTA

DINAMOV ARMAGEDON NIJE BIO CITY! Danas padaju u vodu i balkanske gluposti Modrih kod gola za 1:1, i Morino sljepilo kad je trebao dodati Olmu za 2:0..

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 12.12.2019. u 17:00

  • Novinar bi mogao s nekoliko jakih pridjeva opjevati Gabriela Jesusa, brazilskog Isusa koji nam je za Božić “darovao” tri komada na Maksimiru, iako je rijetko kad junak, raspisati se o razlici u klasi engleskog i hrvatskog prvaka, ali to bi bio suvišan posao jer s Manchester Cityjem malo tko u Europi može u isti rečenicu, a Dinamo nikad ni prije nije pobijedio prvaka Engleske u kontinentalnim natjecanjima, lamentirati o već poslovičnom padu Bjeličine momčadi u drugom poluvremenu, balkanskim glupostima demonstriranima kod gola za 1:1, Morinom “sljepilu” kad je trebao gurnuti Olma u šansu za 2:0, ali ništa što smo ove srijede vidjeli na Maksimiru na kraju nema ni upola težinu te proklete sudačke nadoknade sa Šahtarom.

    Malo pameti

    Dvije-tri minute, od treće na satu suca Felixa Brycha nakon što je odlučio produžiti utakmicu kako bi se odigralo izgubljeno i penala koji je izveden u osmoj, a skrivljen bitno ranije, to je bio Dinamov Armagedon. Katastrofa koje je rezultirala da na kraju na tablici ima pet, a ne sedam bodova, da je četvrti i bez proljeća i Europi, a ne drugi.

    Onaj pogodak Juniora Moraesa koji nije bio čuvan, nimalo mudro napravljen kazneni udarac na golmanu Pjatovu u izvedbi Theophilea, Bjeličina taktička odluka da iz igre izvuče Petkovića čime je Šahtar totalno oslobođen obrane i dobio slobodu da sve karte baci na napad, tih nekoliko minuta bila je Dinamova sudbina.

     

     Kad u sudačku nadoknadu uđeš s 3:1 i ne dobiješ utakmicu, samo najveći vratili bi se i popravili ako su sljedeće i jedine dvije preostale stanice Atalanta na San Siru i Manchester City. Dinamo ipak nije ni toliko velik, ni tako jak. U takvoj skupini, s dva rivala iz Petice i etabliranim Šahtarom mogao se samo nadati svojem trenutku. To je bio taj, ta utakmica, to vodstvo, ti detalji koji presuđuju. Na kraju ne slavni, nego tragični. Modri su si sami “pucali u čelo”. Iako su odigrali najbolju sezonu u Ligi prvaka u novom formatu, na diobi druge ukupno nakon 1998. godine kad su imali sedam bodova i bili drugi na tablici.

    Šteta, šteta, koliko je malo trebalo koncentracije i pameti da se praktično obavljen posao sa Šahtarom završi na najbolji način. Ovako, ovo je kraj jedne Dinamove generacije, to je bilo to od Dinama s Danijem Olmom koji gotovo sigurno više neće odigrati nijednu utakmicu na Modre u Europi.

    Veliki darovi

    Dinamo si jednostavno toga 6. studenoga nije smio dopustiti da mu Ukrajinci izjednače. Atalanta, koja se na startu sezone pitala što ju je snašlo, iskoristila je sve što joj je Dinamo poklonio, na kraju i Šahtar, a Modri su ispali iako imaju bolju razliku pogodaka i od Talijana i od kluba iz Donjecka.

    Liga prvaka ne oprašta takve propuste. Dinamo bi pobjedom nad Manchester Cityjem otišao u osminu finala, ali da Dinamo i to može, onda bi u jednoj godini preskočio nekoliko stepenica, a to se u sportu ipak rijetko događa. Nije realno!

    Iz drugih medija