Kijevski Dynamo danas će u švicarskom Luganu igrati utakmicu 2. kola Europske lige. No, u momčadi neće biti Josipa Pivarića. Ostao je u Kijevu, oporavak nakon teške ozljede, kad strada ligament koljena, teži je i dulji nego što se u prvih mah čini.
- Sad imam problema sa zadnjom ložom, ali priključujem se treningu s momčadi. Koljeno je dobro, no ovo su sve posljedice te ozljede, tako to ide. Nažalost, nije to tako jednostavno, vratiš se nakon toliko mjeseci i odmah si fit, spreman i zdrav. Dolaze drugi problemi, prvo treba neko vrijeme da uhvatiš ritam, da uopće možeš izdržati tempo, onda kreneš normalno pa počnu boljeti mišići, pa opet izgubiš neko vrijeme na oporavak... Ali svjestan sam toga, prošao sam takvu ozljedu i ranije, znam da koliko treba strpljenja i vremena da se vratiš na staru razinu - priča nam Pivarić koji je inače veliki radnik, nikad mu nije bio problem trenirati i više od svih drugih. Ali, tijelo i medicina imaju svoje zakone...
U svakom slučaju Pivarić je odličan sugovornik za priču od Dinamu i Šahtaru. Čim smo mu spomenuli, odmah je rekao:
- Gledao sam obje utakmice. I onu Atalante i Šahtara i Dinamo na Etihadu. Što mogu reći? Šahtar me nije nešto posebno impresionirao, zabio je taj gol u sudačkoj nadoknadi, Atalanta je imala više prilika, promašila penal. No, Šahtar ima to europsko iskustvo, igra svake godine ovakve utakmice i na kraju je ipak pobijedio, ima tri boda.
Pivarić
Dodao je i ovo:
- Ako gledamo kako su odigrali Dinamo i Šahtar protiv Atalante, Modri su pokazali puno više, bili dominantniji, opasniji, Atalanta nemoćna. No, to se tako ne gleda, to baš ništa ne mora značiti u idućim utakmicama.
Nakratko su misli odlutale na Etihad.
- Uf... Kako je krenulo, samo sam govorio “joj da je do poluvremena izdržati”... Kad je na poluvremenu bilo 0:0, onda si misliš “pa dobro, zašto ne još 45 minuta”... Ali, ipak je City moćan, kad je ušao Sterling, bila je to još brzina više, ne može se tu puno napraviti.
Neki će reći da je možda prema naprijed Dinamo ostao dužan?
- Ma, kako ćeš napraviti nešto prema naprijed kad te ljudi pritišću čim primiš loptu. Svi su više gledali prema svom golu, kako da zatvore, kako da se obrane. Teško se dodati, izaći iz tog presinga. Dobro, možda ona situacija kad je Petković išao, da je bolje dodao... Ali, ne možeš sve svesti u tu jednu situaciju, pa je l’ bi bilo realno na temelju te jedne akcije reći “moglo je biti 1:1”? City je velika momčad i dobro, idemo dalje.
Nije ni Šahtar za baciti. Vidimo da u Ukrajini nema pravog rivala, nakon devet kola je bez poraza, a Pivarićev Dynamo zaostaje već 10 bodova?
- Kad gledate te utakmice u Ukrajini, ponekad Šahtar izgleda kao Manchester City prema suparnicima. Čista dominacija! Iako, i Šahtar zna imati problema kad ne igra punom snagom, kad trener odmara veći dio glavnih igrača, tada im se zna potkrasti slabija partija. A što se nas tiče, najviše bih volio da uvijek igramo protiv Šahtara, jer otkad sam ovdje siguran sam da smo pobijedili u 50, ako ne i više posto utakmica, Šahtaru je protiv nas jako teško. No, onda dođu tzv. male utakmice i tu mi kiksamo.
Koje su najjače točke Šahtara, na što će Dinamo morati paziti u te dvije utakmice?
- Napadački dio momčadi im je sjajan! Na desnoj strani je Marlos, opasan po svim pitanjima, ljevak, ulazi unutra, ima dobar udarac. Lijevo je Taison, brz, tehnički odličan, ali ja bih posebno istaknuo Ismailyja, lijevog beka. Vjerujte, taj je sjajan.
Kad lijevi bek hvali lijevog beka, onda to ima težinu?
- Reći ću vam ovako: taj Ismaily je sigurno jedan od najboljih lijevih bekova trenutno! Ja ne pamtim da sam igrao protiv bržeg i bolje beka, a k tome tehnički i fizički vrlo moćnog. Eto, ta lijeva strana po kojoj igraju on i Taison, to je najveća snaga Šahtara. Ismaily ide često naprijed, puno više opasnosti dolazi otamo nego s desne strane, gdje je, opet, taj neugodni Marlos. Ostaje, naravno, ponešto prostora kad Ismaily krene, međutim, on se i brzo vraća, pokrije... Bez sumnje to su najveće opasnosti i najjače točke Šahtara.
No, ima i Dinamo svoje adute, mogao bi već u Harkivu nešto napraviti?
- Mogao bi, naravno. Bude li Dinamo igrao kao protiv Atalante, onda mu šanse rastu. To je sad ta priča, možeš li igrati tako u kontinuitetu ili ne možeš? Ja mislim da Dinamo može, ali to treba pokazati na terenu.
Podsjeća ova situacija onu iz 2015. kad je u ulozi Šahtara bio Olympiacos, kad je Dinamo i Pivarić s njim ušao u dvije utakmice s Grcima s tri boda i vjerovao u europsko proljeće. Sjećamo se i da je baš Pivarić u Pireju dobio crveni karton.
- E da, sjećam se tih utakmica, kako ne? Vidite, bili smo bolji, trebali pobijediti u obje utakmice, na kraju smo obje izgubili i ostali bez svega. Tako je to, nema previše filozofije, imaš 180 minuta protiv Šahtara, šanse imaš, kvalitete imaš, uzmi više bodova od protivnika i to je to. Ili jesi, ili nisi! Vjerujem da su te utakmice s Olympiacosom bile nekakvo iskustvo, ne mislim samo na igrače, već na klub u cjelini, Dinamo je općenito sad iskusniji nego u takvim utakmicama nego tada. I sad je sve na terenu. Vjerujem u Dinamo, naravno.
Ismaily
Ima Pivarić jasnu računicu.
- Kažem, nema tu puno priče. Ako računamo da će City osvojiti sve bodove, u igri je Dinamu još devet bodova u iduće tri utakmice. Znači, pobijediš u dvije i vjerojatno si drugi, osvojiš četiri boda, trebao bi biti treći. Po kvaliteti i svemu viđenome u ove dvije utakmice, Dinamo ima kvalitetu za taj rezultat, sa Šahtarom može igrati ravnopravno, to je neupitno. A kako će završiti...
Dakako, reprezentacija je vruća tema, Pivarić dugo nije u tom krugu, ali prati sve što se događa. Još jedan kvalifikacijski ciklus u kojemu ne ide lagano?
- Ha, nitko sretniji od nas da jedva prođemo pa i rasplet bude kao u Rusiji. Ma, vidite, ne sumnjam da će dobro završiti. Slično kao i Dinamo, imaš tri utakmice, trebaš dvije pobjede, možda i četiri budu dovoljna. Pa, to možemo i budemo. Misli, ako ne možeš to osvojiti, onda nisi ni zaslužio biti na Euru. Nema panike, uvjeren sam kako ćemo sve riješiti već sad u listopadu.
Igra se u Splitu, nakon dugo vremena?
- Pratim sve, lijepo mi je vidjeti da su ulaznice rasprodane, da je dobra atmosfera oko reprezentacije, optimist sam, naravno i u utakmici s Mađarskom.
Ima li njegovoj glavi još reprezentativnih ambicija?
- Ima, uvijek ima. Međutim, kao što sam vam rekao, znam da je povratak na teren dugotrajan proces, da ne ide preko noći i ja ne srljam. Želim se prvo ustaliti u klubu, ući u ciklus utakmica nakon kojega me ništa neće boljeti, imati kontinuitet. Onda sve ostalo. Ali, naravno da mi je reprezentacija jedan od glavnih motiva, da me to vuče.
Kombinirao je izbornik nakon Rusije, tražio zamjenu njemu i Striniću, igrali su Milić, Leovac, Melnjak, čak i Jedvaj... Sad se ustalio Barišić.
- Ma, nema problema s tom pozicijom, ima izbornik rješenja. Evo, Barišić sve što je dosad odigrao, bilo je kvalitetno, sad ima kontinuitet i to je dobro, neka tako i nastavi.
A ambicije u klubu? Ugovor mu u Kijevu istječe na kraju sezone?
- Da, na kraju sezone mi završava ugovor, no i tu je odgovor kao po pitanju reprezentacije. Prvo se želim vratiti potpuno na teren, biti zdrav, igrati, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Zasad na to pitanje nemam nijedan drugi odgovor.